REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4933/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari I-tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, Stjepana Radića 1, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti I- i II-tužitelja, zamjenice punomoćnice I- i II-tužitelja VDR, odvjetnice i punomoćnice tužene Snježane Radonić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te presude objavljene 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi I- i II-tužitelja koji glase:

"I Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da I – tužitelju KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], V, [adresa], isplati ukupni iznos od 82,81 EUR na ime razlike plaće za ostvarenu naknadu za prekovremeni rad sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 43,38 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 39,43 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da II – tužitelju BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupni iznos od 4.934,82 EUR na ime razlike plaće za ostvarenu naknadu za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

(naknada za prekovremeni rad)

- na iznos od 1.429,31 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.281,27 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.070,05 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 305,73 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate,

(naknada za rad subotom)

- na iznos od 105,10 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 100,10 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,54 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,54 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate,

(naknada za rad nedjeljom)

- na iznos od 113,50 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 108,11 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 103,18 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

(naknada za rad praznikom)

- na iznos od 127,39 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.".

II Odbijaju se I- i II-tužitelji sa zahtjevom za nadoknadom parničnog troška.

III Odbija se tužena sa zahtjevom za nadoknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je u periodu od travnja 2012. do rujna 2016. bili djelatnici tužene te da tužena nije na zakonit način obračunala niti isplatila tzv. aktivna dežurstva odnosno sate povedene u vojarni, također da nije obračunat niti isplaćen noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom.

Tužitelji su se obratili tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno članku 186.a. Zakona o parničnom postupku, međutim isti je ostao bezuspješan jer je tuženica otklonila mogućnost mirnog rješenja spora.

Navodi da je tužena grubim kršenjem odredbi Zakona o radi kao i Odluke Ministarstva obrane o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 65/14) uskratila pravo na zakonit obračun i isplatu sati provedenih na radu.

Slijedom svega navedenog,a nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 19. travnja 2024. te I -tužitelj potražuje iznos od 82,81 eura, a II-tužitelj iznos 4.934,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po dospijeću pojedinih iznosa uz nadoknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev I- i II-tužitelja u cijelosti te navodi da se u utuženom razdoblju od 01.10.2009 do 1. lipnja 2014., na tužitelje, kao djelatne vojne osobe, primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, rad subotom i nedjeljom te blagdanom, rad u smjenama , turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad , dežurstvo i stražarska služba.

Pravilnikom je bilo regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje su tužitelji ostvarivali i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Dana 26.06.2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH ( Narodne novine broj 73/13 i 75/15 ) kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću( članak 136). Člankom 139. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da to su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka.

Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada.

Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. zakona propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravična manje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, studenog zima, Zagreb žurnu osmo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba( Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14,72/15). Nadalje da su upravo temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama RH doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke, iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to: Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15).

Točkom 4. Odluke iz 2014. također propisano da djelatnim s vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, nadležnost, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuju prava na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim pravilnikom iz 2014. Navodi da su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH a koji zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Zapovijed od 20.1.2014., izračun potraživanja, dopis od 4.10.2017., evidenciju radnog vremena, odgovor na zahtjev za mirno rješenje od 4.10.2017., očitovanje i dokumentacija tuženika, Zapovijed od 18. svibnja 2011., 2. ožujka 2012., 13. lipnja 2014., 17. lipnja 2014., evidencija radnog vremena, karticu djelatnika, saslušao I- i II-tužitelja, proveo financijsko vještačenje po Đuri Lobašu, izvršio uvid u usmeno očitovanje vještaka, dnevnu evidenciju radnog vremena, isplatne liste, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi I- i II-tužitelja neosnovani.

5. Između parničnih stranaka je nesporno da su I- i II- tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposlenici tužene na poslovima djelatne vojne osobe, te da su u utuženom razdoblju radili na radarskoj postaji Sljeme.

6. Sporno je među strankama da li za navedeno razdoblje pripada pravo na isplatu za noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom.

7. Tijekom postupka saslušani su tužitelji koji su u svom iskazu naveli da su radili na Sljemenu na Radarskoj postaji u tzv. Aktivnom dežurstvu, što znači da su bili angažirani 24 sata, sve dane bez obzira da li se radilo o vikendima, praznicima ili noćnom radu,a obračunavalo se 12 sati, odnosno da se dio od drugih 12 sati dodatno plaćao, ali ne cjelokupni iznos koji im je pripadao. Navodi da je na isplatnim listama bilo evidentirano samo osam sati radog vremena, a ništa od noćnog rada ili rada praznicima i vikendima nije evidentirano niti isplaćeno.

8. Uvidom u kartice evidencije rada tužitelja utvrđeno je da su tužiteljima u utuženom razdoblju isplaćivani dodatak za rad noću, dodatak za rad subotom, za rad nedjeljom, blagdanom, dodatak za aktivno dežurstvo.

9. Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12, u daljnjem tekstu Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 18/09: u daljnjem tekstu pravilnik) a koji su stupili na snagu 1. listopada 2009.

Utvrđeno je da je navedenom odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, u turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba.

Prema citiranoj odluci dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenom radom te se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe.

Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24 satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe( rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i slično).

Točkom IV. Odluke bilo je propisano da pripadnici oružanih snaga koji za potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme računa se kao aktivno dežurstva, a za vrijeme aktivnog dežurstva ne pripadaju uvećanja plaće iz točke XIII. Odluke. Pravilnikom iz 2009. je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada.

Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Sukladno članku 17b. Pravilnika određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno članku 17.b. Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi:

- za vojnike 0,0019

- za dočasnike 0,0023

- za niže časnike 0,0026

- za više časnike, generale/admirale 0,0034.

Dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće te iznosi 0,025 za DVO koja preuzme službu dežurstva u radne dane odnosno 0,05 za DVO koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjeljom, na blagdan ili drugi neradni dan. Dakle za aktivno dežurstvo i dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe međusobno se isključuju.

10. Radi utvrđenja visine plaće koja tužitelju pripada za prekovremeni rad provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Đuri Lobašu.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak.

- pod pretpostavkom da I- tužitelju pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u razdoblju od 01.02. 2014. godine do 31. svibnja 2014. godine isti iznosi bruto 82,81 eura , a u odnosu na rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom nije utvrdio potraživanje, a u odnosu na slobodne dane je utvrdio da je imao 25 iskorištenih slobodnih dana.

-u odnosu na II-tužitelja u razdoblju od 01.02.2014. do 30.06.2014. utvrđeno je da pod pretpostavkom da mu pripada pravo na prekovremeni radi isti iznosi 4.086,37 eura, za noćni rad nije bilo razlike, za rad subotom iznos od 396,28 eura, za rad nedjeljom iznos od 324,80 eura, za rad praznikom 127,39 eura, sveukupno 4.934,83 eura, a imao je 32 iskorištena slobodna dana.

Na nalaz i mišljenje je prigovarala tužena, te vještak u usmenom iskazu na ročištu od 05.02.2024. navodi da se prilikom izrade nalaza i mišljenja rukovodio odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika na dodatke na plaće te dokumentacijom u spisu, a da je nedostajala dnevna evidencija radnog vremena te isplatne liste.

11. Nakon očitovanja i usmenog iskaza vještaka nije više bilo prijedloga za dodatni izračun niti je tužena imala daljnje prijedloge za izračun odnosno prigovore na mišljenje.

12. Sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilniku od 1. listopada 2009. kojim je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću za rad subotom, nedjeljom, lagano i neradnim danima, u smjenama, u turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba, sud je utvrdio da aktivno dežurstvo kao i dežurstvo unutarnje službe kao posebni oblik rada se ne smatraju prekovremenim radom u smislu Zakona o radu, već je obavljanje ovih oblika rada uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), a koji zakon predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a izraženo u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, brojevi: Revr 1845/12-2 od 29. travnja 2014., Revr 1902/12-2 od 04. lipnja 2014. i Revr 1795/12-2 od 25. veljače 2014.

13. Dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Odredbom čl. 155. Zakona izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Točkom IV. Odluke iz 2014, je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Poseban oblik rada u turnusu je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

Za vrijeme ciklusa od 7 dana rada smatra se djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti objekt te se u smislu fonda sati smatra da nakon mjesec dana rada u PORT-u ima mjesečni fond radnih sati.

Nadalje, sukladno st. 5. Točke XII. Odluke djelatnim vojnim osobama ne pripada uvećanje plaće za prekovremeni rad nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke djelatnih vojnih osoba odnosno u skladu s navedenim Pravilnikom iz 2014.

U skladu s navedenim tužitelju se nakon lipnja 2014. Isplaćuje dodatak za vojnu službu u iznosu od 14% i dodatak za pripadnost specijalnim i zaštitnim postrojbama u iznosu od 15%.

14. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik izvršio isplatu svih dodataka sukladno pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaće i isplata plaće iz 2009. godine.

15. Stoga je sukladno citiranim propisima valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani i njezinu umješaču naknaditi troškove. Prema odredbi članka 163. stavak 1. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa državno odvjetništvo, au tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. Prema članku 1. Protokola broj.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori-broj 18/97,6/999,14/2, 1/06, 2/10, dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske ( presuda od 18. srpnja 2013. zahtjev br.28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske presuda od 6. rujna 2016. zahtjev br.72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio je u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa legitimnog cilja kojem teži pravilo naknade troškova i pravo tužitelja na temelju članka 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužitelji obvezni platiti troškove zastupanju države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

Načelo iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP prema kojem onaj koji izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci sama po sebi ne može smatrati protivnom članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica.

U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1.Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

U ovom predmetu tužitelji su podnijeli tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi pogrešno utvrđenih i obračunatih prekovremenih sati rada udruženom razdoblju od strane tužene Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatra da je očekivanje tužitelja da ću ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužitelja. U ovom predmetu se ne radi o klasičnom građansko pravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništvo se procjenjuje na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istome položaju kao odvjetnik.

Tužitelji su u cijelosti izgubili u sporu te bi tužena imala pravo na troškove parničnog postupka u iznosu. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja , zaključak je da kada bi se tuženoj dosudio trošak od 2.000,00 eura ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje navedenih troškova zastupanja tužene po državnom odvjetniku za tužitelje predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 02. ožujka 2021.poslovni brojRev-89/21.

Obzirom na navedeno ovaj sud je odluku o parničnom trošku donio na način da je trošak zastupanja tužene po državnom odvjetniku nije priznao u troškove postupka.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO u Zagrebu (na broj Pr-DO-91/2019)