REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-2439/2024-9

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluki, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nadice Jurjević u prekršajnom postupku protiv okrivljenice DJ zbog prekršaja opisanog i kažnjivog iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94,114/22 i 47/23) pokrenutom povodom prekršajnog naloga tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova – Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Zaprešić pod brojem 211-07/24-5/18769 nakon provedene javne i glavne rasprave 9. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenica DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1970. u [adresa], ime roditelja D i H, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju dipl. socijalna radnica, zaposlena honorarno, s primanjima u iznosu od oko 500,00 eura, u braku, majka petero djece od kojih je jedno maloljetno, prekršajno osuđivana, kazneno nije osuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni ili kazneni postupak

k r i v a j e

što je 16. srpnja 2024. u 18,23 sati u zgradi Policijske postaje Zaprešić, Drage Švajcara 4 putem telefona [broj telefona] nazvala policijsku postaju Zaprešić te se na poziv javila policijska službenica Policijske postaje Zaprešić HJ koju je nakon kraćeg razgovora počela vrijeđati i omalovažavati riječima "Ti si kao i svi ostali policijski službenici PP Zaprešić, niškoristi i beskorisni", a koje izjave je u više navrata ponovila tijekom razgovora da bi potom spominjala u negativnom kontekstu više policijskih službenika PP Zaprešić pa tako i načelnika Policijske postaje Zaprešić navodeći da nitko ništa ne radi, da će svi dobiti otkaze ta ako se nešto dogodi njezinom sinu, da su joj HJ, potom i ŠJ, a onda i cijela postaja na udaru čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

pa joj se temeljem navedene zakonske odredbe

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 700,00 (sedamsto) EUR

II. Okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom prisilne naplate. Temeljem članka 152.st.3. i čl. 183.st.2. PZ-a (NN 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, ) Sud upozorava okr. ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova – Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić pod gornjim poslovnim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenica pozvana da se očituje o krivnji iskazala je da se ne osjeća krivom za počinjeni prekršaj.

3. Iskazala je da je ona 16.7.2024. nazvala Policijsku postaju Zaprešić i javila joj se službenica po imenu ŠJ i njoj je prijavila da je njezin sin koji je bio u Udruzi Nova budućnost i koji ima nepunih 18 godina pobjegao iz Udruge pet dana ranije, što je saznala od djelatnika Udruge i policije. Njoj je bilo dojavljeno gdje se on nalazi od strane treće osobe. Gospođi ŠJ je pokušala objasniti da traži pomoć da pronađu sina jer je bio u opasnosti jer je bio sklon asocijalnom ponašanju i druži se s raznim skupinama i iz straha je tražila pomoć. Veza se odjednom prekinula i ona je pomislila da je to slučajno i ponovno je nazvala i tada joj se javila druga osoba za koju je u optužnom prijedlogu vidjela da je HJ. Njoj je rekla da traži osobu s kojom je razgovarala, a ona joj je rekla da je ŠJ otišla na teren i da ima hitni zadatak. Njoj je sve ponovila o čemu se radi i razgovor uopće nije bio neugodan već je samo tražila da pomognu i da joj nađu dijete, tako da ove riječi koje su navedene istoj uopće nije upućivala i ovi navodi nisu točni. Ukoliko traži pomoć da joj pronađu sina, zadnja namjera joj je bila vrijeđati osobu od koje traži pomoć. Također je navela da telefon koji je naveden je telefon njezinog supruga ona nije zvala s tog broja već s broja [broj telefona]. Predložila je da se u svojstvu svjedoka ispita njezin suprug koji je s njom pristupio na sud.

4. Ispitan kao svjedok BJ, suprug okrivljenice, propisno upozoren u smislu odredbe članka 173. st. 1. Prekršajnog zakona i odredbe članka 285. Zakona o kaznenom postupku je izjavio da se odriče blagodati nesvjedočenja. Iskazao je da je bio prisutan kada je njegova supruga sa svog mobitela pozvala u Policijsku postaju Zaprešić policijsku službenicu ŠJ koja je bila zadužena za mladež i istoj je prijavila preko telefona da je njihov sin lociran na području Zaprešića jer je pobjegao iz Udruge. Ona je zamolila pred njim, što je i čuo da im pomogne i da pronađu njihovog sina. Rekla je tada da je viša puta zvala policiju zbog remećenja javnog reda i mira od strane susjeda i da policija nije izašla i da ih sada lijepo moli da taj posao odrade i da im pomognu i lociraju gdje se sin nalazi. Nakon toga je završila razgovor. Nakon tog događaja je prošlo nekih mjesec dana i sin se sam vratio u Udrugu, a policija nije pomogla tako da oni uopće nisu znali gdje im se dijete nalazi mjesec dana. Iskazao je da je on cijelo vrijeme bio uz suprugu i prije i poslije ovog razgovora i da osim tog razgovor s ŠJ nije ni s kim razgovarala niti je bilo koga drugog zvala. Iskazao je da se linija nije prekinula u toku razgovora i da poslije nije ni sa kim razgovarala. Njegov broj je [broj telefona] i supruga nije zvala s tog broja već sa svojega.

5. Ispitana kao svjedok HJ policijska službenica Policijske postaje Zaprešić je iskazala da je on 16.7.2024. bila u policijskoj postaji zajedno s ŠJ i svojim šefom UJ jer su radili popodnevnu smjenu od 15 do 23 sata. Kolegica ŠJ je dobila poziv od okrivljenice i ista je obavila razgovor s njom. ŠJ joj je rekla da je dobila od okrivljenice informaciju da je njezin sin viđen na njihovom području, a za kojeg je prijavljen nestanak i da ona i kolega idu obići teren kako bi vidjeli je li sin na njihovom području. Nakon toga, nekih 10-15 minuta odnosno u 18,23 sati ju je nazvala okrivljenica, a ona se predstavila i rekla da se zove HJ i kako joj može pomoći, međutim, okrivljenica je bila uzrujana i odmah ju je pčela vrijeđati i omalovažavati govoreći joj da je kao i svi službenici Policijske postaje Zaprešić niškoristi i beskorisni te je spominjala više policijskih službenika, a između ostalog i bivšeg načelnika, kao i sadašnjeg. Ona ju je pokušala smiriti i predložila joj je da dođe u postaju kako bi je saslušala i vidjela u čemu je problem, međutim, okrivljenica je nastavila vrijeđati govoreći da nitko od njih ništa ne radi, da će dobiti otkaze i tada je prijetila da ako se njezinom sinu dogodi nešto, da joj je ona, a potom i ŠJ, a poslije i cijela postaja na udaru. Ona ju je pokušala shvatiti jer je tražila svog sina i rekla joj je da joj da svoju adresu, da će ona doći porazgovarati s njom i da se smiri, međutim, okrivljenica je rekla da ima visoki tlak i spustila joj je slušalicu i nije joj htjela dati adresu stanovanja. Ona je napisala izvješće o ostvarenom telefonskom pozivu od strane okrivljenice. Okrivljenica je prvotno tražila ŠJ i ona joj je rekla da je kolegica službeno odsutna i da je otišla na teren, a da će joj ona pokušati pomoći. Broj telefona koji je naveden u optužnom prijedlogu je očitala nakon obavljenog razgovora s okrivljenicom, tako da je to broj s kojeg je okrivljenica zvala i taj broj je i napisala. Okrivljenica je iskazala da je iskaz predmetne svjedokinje djelomično istinit, ali svjedokinja je upravo u iskazu i rekla da je njoj rekla da je ŠJ otišla na teren, ali nije joj rekla činjenicu koju je dala u iskazu, a to je da je otišla tražiti njezinog sina jer da joj je rekla tu činjenicu, ona bi se smirila i ne bi došlo do ovog događaja. Isto tako, što se tiče adrese, istu nije rekla iz razloga što u policijskoj postaji, s obzirom na problematiku njezinog muža i sina, svi znaju gdje stanuje pa je smatrala da nema potrebe da daje svoju adresu. Prigovorila je iskazu u dijelu gdje je navedeno da se ona žalila na bivšeg načelnika Policijske postaje Zaprešić MJ, da to nije točno jer je s njim imala jako dobru komunikaciju i još uvijek ima dobru komunikaciju s istim i smatra da ovi navodi u ovom dijelu nisu točni.

6. U provedenom dokazu suočenjem između okrivljenice i svjedokinje na okolnost događaja okrivljenica je gledajući svjedokinju u oči iskazala da je njoj žao što se ovo dogodilo i da je svjedokinja dala svoj iskaz i on je istinit u velikom dijelu, ali ona nije imala potrebu svjedokinju vrijeđati i spuštati se na osobnu razinu da bi je vrijeđala već je ona dugogodišnji socijalni radnik i upravo je bila sretna da je oformljena služba za maloljetnike u Zaprešiću i nebi joj palo na pamet vrijeđati ni nju ni bilo koju djelatnicu koja radi na tim poslovima. Ona je zvala i gđa ŠJ je prekinula vezu i mislila je da se veza prekinula slučajno i poslije je dobila nju i da je znala da je ŠJ otišla tražiti njezinog sina, da joj je to rečeno, do ovoga nebi niti došlo. Svjedokinja gledajući okrivljenicu u oči je iskazala da radi u policiji 15 godina i nikada nije imala pritužbe na svoj radi, do sada je pohvaljivana i nije mogla dopustiti da joj ona govori da je niškoristi i da su beskorisni i spominjala je i bivšeg načelnika i sadašnjeg i da nitko ništa ne radi i da će ona biti prva na udaru, a onda i cijela postaja i da će dobiti otkaze. Ona si to nije mogla dozvoliti, zato ju je prijavila. Okrivljenica je iskazala da se svjedokinja sada spušta opet na osobnu razinu, da ona nije nju osobno vrijeđala i to je laž, tome prigovara i to nije istina.

7. U završnom prijedlogu okrivljenica je iskazala da se ne osjeća krivom i smatra da policijska postaja ima nešto protiv nje osobno te da se radi o osobnim antagonizmima te da će ona odseliti s ove adrese i više neće živjeti na području Zaprešića. Navela je da po Ustavu RH ima pravo iznijeti svoje mišljenje o radu svih službenika pa tako će i idući put, ukoliko bude nezadovoljna iznijeti svoje mišljenje, ali na primjeran način jer je to njezino pravo po Ustavu.

8. Temeljem provedenoga postupka, obrane okrivljenice, iskaza ispitanih svjedoka, provedenog dokaza suočenjem između okrivljenice i svjedokinje, sudac je kao nesporno utvrdio da je okrivljenica kritične zgode postupilo suprotno odredbi čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9. Pročitanim izvatkom iz evidencije o kažnjavanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je okrivljenica prekršajno osuđivana odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu Pp- 2950/2021 od 8.12.2021. koja je postala pravomoćna 28.1.2022. zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. Obranu okrivljenice sudac nije prihvatio budući se na temelju provedenog postupka ista obrana u cijelosti ukazuje neosnovanom. Naime okrivljenica je u svojoj obrani tvrdila da nije vrijeđala predmetnu svjedokinju dok je na provedenom dokazu suočenjem između nje i svjedokinje ista tvrdila da je iskaz predmetne svjedokinje u velikom dijelu istinit i da do događaja ne bi niti došlo da joj je predmetna svjedokinja odmah rekla da je ŠJ otišla tražiti njezinog sina. Upravo iz ovakvog iskaza okrivljenice proizlazi da je ista ostvarila obilježje prekršaja koji joj se stavlja na teret. Naime nije životno i logično da bi ista iskazivala da do događaja ne bi niti došlo da joj je svjedokinja rekla da je ŠJ otišla potražiti njezinog sina. Naime ukoliko okrivljenica nije vrijeđala predmetnu svjedokinju onda ta činjenica je irelevantna dok u protivnom ukoliko je vrijeđala okrivljenicu je irelevantna budući da očito okrivljenica ne bi vrijeđala svjedokinju da je znala da je druga policijska službenica otišla potražiti njezinog sina. Ovakva obrana okrivljenice nije prihvaćena budući se ista ukazuje neuvjerljivom i u cijelosti neosnovanom.

11. Iskaz ispitanog svjedoka BJ supruga okrivljenice sudac nije prihvatio budući se iskaz u cijelosti ukazuje neosnovanim i pristranim. Naime predmetni je svjedok u svom iskazu tvrdio da je supruga samo jedanput zvala u policijsku postaju i da nije nikoga vrijeđala. Ovakav iskaz je u suprotnosti i sa iskazom okrivljenice i iskazom svjedokinje HJ iz kojih iskaza nesporno proizlazi da je okrivljenica dva puta zvala u policijsku postaju prvo službenicu ŠJ a poslije HJ. Iskaz ispitanog svjedoka nije prihvaćen.

12. Svoju vjeru sudac je poklonio iskazu ispitane svjedokinje HJ čiji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću od strane službene osobe i sasvim sigurno ista nije imala nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenicu. Predmetna svjedokinja je bila uvjerljiva prilikom davanja iskaza te je i na provedenom dokazu suočenjem između nje i okrivljenice ostala kod svog iskaza i ničim nije dovela u sumnju vjerodostojnost iskaza. Predmetna svjedokinja je zapisala broj sa kojeg ju je okrivljenica nazvala i sasvim sigurno ista nije imala nikakvog razloga pisati nečiji drugi broj mobitela. Iskaz ispitane svjedokinje je prihvaćen u cijelosti.

13. Na temelju ovako provedenog postupka, cijeneći sve dokaze zasebno i u njihovoj cjelokupnosti kao neprijeporno proizlazi da je okrivljenica ostvarila obilježje prekršaja koji joj se stavlja na teret kako je to navedeno u izreci presude.

14. Stoga je sudac okrivljenicu proglasio krivom i istoj sukladno odredbi čl. 36. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu koja je propisana u novčanom iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pri čemu je sudac kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je okrivljenica slabog imovnog stanja s honorarnim zaposlenjem, dok joj je kao otegotna okolnost uzeta ranija prekršajna osuđivanost. Sudac smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići opća i specijalna prevencija kažnjavanja te utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini ovakve prekršaje.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka. Temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/2013) propisano je da paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje se u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna što je protuvrijednost od 13,27 do 663,61 eura.

16. Paušalni trošak postupka propisan je u kunama te je isti u presudi izražen u eurima, sukladno čl. 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

17. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Nadica Jurjević, v.r.

Josip Ćorluka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okr. i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana po primitku ovjerovljenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno, u dva primjerka, putem ovog suda, bez naplate pristojbe.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Okrivljenici DJ

2. Tužitelju Policijska postaja Zaprešić