Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-4158/2021-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari I- tužitelja NZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja BZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III- tužitelja TZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], IV- IZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], V- tužitelja ČZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], VI-tužitelja CZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i VII-tužitelja ZZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Specijalna bolnica za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Matije Klokočovnika, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika JZ, odvjetničkog vježbenika, 09. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da I-tužitelju NZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 1.194,61 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

93,16 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

90,43 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

97,45 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

98,53 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

101,37 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

88,98 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

100,85 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

100,57 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

90,07 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

91,31 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

85,42 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

94,06 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

62,41 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.194,61 eur. II Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da II-tužitelju BZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 1.076,24 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

97,84 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

79,18 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

91,02 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

79,73 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

95,23 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

83,40 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

95,97 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

100,01 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

75,80 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

72,23 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

78,42 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

78,76 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

48,64 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.076,24 eur. III Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da III-tužitelju TZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] 73726299145u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 1.070,29 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

86,65 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

76,47 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

82,38 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

84,87 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

89,19 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

86,10 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

90,90 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

82,93 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

78,81 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

78,42 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

83,07 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

94,76 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

55,74 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.070,29 eur. IV Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da IV-tužitelju IZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 1.049,56 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

82,21 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

73,04 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

85,36 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

95,09 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

86,09 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

86,67 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

96,79 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

84,37 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

79,06 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

76,99 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

71,41 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

75,50 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

56,98 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.049,56 eur. V Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da V-tužitelju ČZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 983,36 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

88,71 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

77,37 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

72,51 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

81,30 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

78,02 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

74,76 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

84,33 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

73,15 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

79,70 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

72,62 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

76,87 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

70,36 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

53,65 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 983,36 eur. VI Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da VI-tužitelju CZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 969,67 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

71,79 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

80,82 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

84,06 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

78,68 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

80,27 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

71,72 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

91,34 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

76,19 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

73,45 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

71,42 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

78,49 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

66,13 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

45,32 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

kao i parnični trošak u iznosu od 643,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 969,67 eur. VII Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da VII-tužitelju ZZ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 1.006,49 eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

87,68 eur od 16. veljače 2016. godine do isplate,

77,26 eur od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

77,90 eur od 16. travnja 2016. godine do isplate,

80,30 eur od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

89,63 eur od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

76,83 eur od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

93,42 eur od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

75,52 eur od 16. rujna 2016. godine do isplate,

70,61 eur od 16. listopada 2016. godine do isplate,

82,46 eur od 16. studenog 2016. godine do isplate,

73,80 eur od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

73,77 eur od 16. siječnja 2017. godine do isplate i

47,31 eur od 16. veljače 2017. godine do isplate

Obrazloženje

1. I-V tužitelji su dana 03. veljače 2021. godine, a VI i VII tužitelji su dana 04. veljače 2021. godine podnijeli tužbe ovom sudu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbama navode da su u utuženom razdoblju bili zaposlenici tuženika, te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).

Nadalje navode da je dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje - Sporazum), a istim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini.

Također navode da su zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje - Dodatak Sporazumu), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno članku III Dodatka Sporazumu. Navode da je odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazumu ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Naglašavaju da su dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koje predstavljaju osnovu ove tužbe (dalje - Izmjene Dodatka Sporazumu), a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine. Navode da je sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog 5 godina, ali zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Nadalje naglašavaju da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Također naglašavaju da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkim sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

Navode da je dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (dalje - DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 04. rujna 2015. godine.

Nadalje navode da je dana 27. studenog 2015. godine DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 04. prosinca 2015. godine.

Ističu da s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2 % (1,2 % + 2,8 % podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Nadalje ističu da je odredbom čl. VIIc st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Također ističu da s obzirom da im je tuženik od prosinca 2015. godine pa nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevima u podnesku od 02. listopada 2024. godine I-tužitelj od tuženika na ime razlike plaće za utuženi period potražuje ukupan iznos od 1.194,61 eur bruto, II-tužitelj ukupan iznos od 1.076,24 eur bruto, III-tužitelj ukupan iznos od 1.070,29 eur bruto, IV-tužitelj ukupan iznos od 1.049,56 eur bruto, V-tužitelj ukupan iznos od 983,36 eur bruto, VI-tužitelj ukupan iznos od 969,67 eur bruto i VII-tužitelj ukupan iznos od 1.006,49 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuju troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbe tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbi i tužbenih zahtjeva. Ističe da u konkretnom slučaju postoje negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetnih tužbi.

Navodi da iz tužbi proizlazi da iste predstavljaju tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku, međutim, da bi se uopće moglo postupiti povodom ovakvih tužbi nužno je da tužitelji dokažu da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu za dostavom potrebnih informacija ili dokumentacije, a koje su im potrebne za isticanje zahtjeva u parnici. Ističe da s obzirom da tužbe ne sadrže dokaz da su tužitelji od njega prethodno zatražili dokumentaciju koju tek sada tužbama potražuju nužno je iste odbaciti. Također ističe da tužitelji potražuju dokumentaciju kojom i sami raspolažu jer im je istu već dostavio sukladno relevantnim zakonskim odredbama.

Nadalje navodi da iz tužbi proizlazi da tužitelji potražuju isplatu plaća koja im je obračunata primjenom pogrešne osnovice plaće te se pozivaju na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13, dalje TKU/12) te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, dalje KU/13). Naglašava da je odredbom čl.19. TKU/12 određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike te da navedeno povjerenstvo za tumačenje tog ugovora daje tumačenje odredaba ovoga Ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora, prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje strane o kršenju Ugovora i obavlja druge poslove određene ovim Ugovorom. Nadalje navodi da je odredbom čl. 18. KU/13 određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje tog ugovora, izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora.

Naglašava da je odredbom čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) određeno da ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je st. 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Sukladno navedenom predlaže predmetne tužbe odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelji, iako žele ostvariti svoje partikularne interese, ne mogu svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen čl. 19. TKU/12 i čl. 18. KU/13.

Ističe da su tužbe i tužbeni zahtjevi neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod njega ne daje pravo tužiteljima na uvećanu osnovicu plaće koju predmetnim tužbama potražuju. Također ističe da je ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljima, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod njega obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). Pojašnjava da je COP sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25. listopada 2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Financijske Agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Naglašava da imajući u vidu sve naprijed navedeno, samo i isključivo opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer ako bi se eventualno i utvrdilo da bi bilo pogrešaka u obračunu plaća, tada sasvim sigurno ne bi mogao za isto biti odgovoran on budući nije niti obračunavao plaću, već FINA temeljem naprijed navedenog Ugovora sklopljenog s Vladom Republike Hrvatske. Navodi da se tužitelji u svojim tužbama paušalno pozivaju na odredbe Kolektivnih ugovora te Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i na temelju istih konstruiraju navodna prava u odnosu na njega, što je potpuno pogrešno te se protivi takvom tumačenju. Naglašava da je ispravno obračunao plaću tužiteljima, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Također naglašava da teret dokazivanja leži na tužiteljima, a da tužitelji nisu dokazali da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, te bi s obzirom na navedeno tužbe trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a.

Opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa. Pojašnjava da sukladno odredbi čl. 226. ZOO- a plaća predstavlja povremenu tražbinu koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok u roku od 5 godina zastarijeva pravo iz koje proistječu povremene tražbine sukladno odredbi čl. 227. ZOO-a.

Slijedom navedenog, prvenstveno predlaže tužbe odbaciti, a podredno tužbe i tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

4. Na ročištu održanom dana 05. ožujka 2024. godine sud je sukladno prigovoru tuženika, a na temelju odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) vratio tužiteljima tužbe na ispravak i dopunu, a tužitelji su u danom roku dostavili ispravljene tužbe te se smatra da su iste podnesene sudu onog dana kada su prvi puta podnesene.

5. Na ročištu održanom dana 05. prosinca 2024. godine tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenih zahtjeva, ali i dalje osporava pravnu osnovu.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Arbitražnu odluku od 07. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Priopćenja DZS za javnost od 27. studenog 2015. i 28. kolovoza 2015., Procjene od 04. prosinca 2015. i 04. rujna 2015., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., IP obrasce tužitelja za utuženo razdoblje.

7. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 601-610 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da su tužbeni zahtjevi osnovani, osim u dijelu u kojem tužitelji traže zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim bruto iznosima.

9. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 26. siječnja 2017. godine.

10. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelji u utuženom razdoblju radili kod tuženika, te da im je tuženik u navedenom razdoblju obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

11. Također nije sporan matematički izračun visine tužbenih zahtjeva.

12. Među parničnim strankama je sporno postoje li procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, pasivna legitimacija, zatim je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, odnosno je li nastupila zastara prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa te je li tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema uvećanoj osnovici, temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

13. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o nepostojanju procesnih pretpostavki za vođenje ovog postupka. Naime, tuženik je istaknuo prigovor da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, a sud je sukladno njegovom prigovoru vratio tužiteljima tužbe na ispravak i dopunu, a tužitelji su u danom im roku dostavili sudu ispravljene i dopunjene tužbe kojima su uredili tužbene zahtjeve na način da su naznačili ukupan iznos koji potražuju od tuženika s osnova razlike plaće, kao i pojedinačne mjesečne iznose na koje potražuju zakonsku zateznu kamatu. Stoga je sud otklonio navedeni prigovor tuženika.

Vezano za prigovor prethodnog nepribavljanja tumačenja kolektivnog ugovora valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevima za isplatom razlike plaće, a Zakon o radu u takvom slučaju ne predviđa prethodno pribavljanje tumačenja kolektivnog ugovora temeljem kojeg radnik potražuje razliku plaće kao preduvjet za pokretanje i vođenje ovog postupka.

14. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika kojim ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u ovom postupku tužitelji potražuju isplatu razlike plaća, dakle individualnog prava iz radnog odnosa, koju sukladno odredbama Zakona o radu mogu ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu. Stoga navodi tuženika da je obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima, pa tako i tužiteljima, vršena putem COP- a nije odlučna u ovom postupku, jer je on kao poslodavac dužan svojim radnicima isplatiti plaće.

15. Sud je također ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare prava. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o radu kao lex specialis, a ne Zakon o obveznim odnosima kako to navodi tuženik. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja. Naime, odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako su tužbe u ovom predmetu podnesene 03.veljače 2021. godine (I-V tužitelji) i 04. veljače 2021. godine (VI i VII tužitelji), a tužiteljeva najstarija potraživanja dospijevaju 16. veljače 2016. godine, nije protekao zastarni rok od pet godina.

16. Dana 23. studenog 2006. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećati za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini.

17. Dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kuna, dok će se od 01. siječnja 2010. godine osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 01. srpnja do 31. prosinca 2009. godine prema podacima Državnog zavoda za statistiku (čl. II.).

Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

18. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je izmijenjen članak II., te glasi "Potpisnici Izmjena i dopuna suglasni su da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto."

Nadalje, čl. III Dodatka Sporazuma, izmijenjen je na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama.

Također je izmijenjen čl. IV kojim je promijenjen način usklađivanja pariteta, kao i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna.

19. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine donesene od strane arbitraže koja se sastoji od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi - potpisnika Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i dva predstavnika Vlade RH.

20. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te su u čl. 2. utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013. godine.

Čl. 3. Vjerodostojnog tumačenja njegovi potpisnici su utvrdili da su istim otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz čl. 1. tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima.

21. Vlada RH je dana 29. prosinca 2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01. siječnja 2017. godine, tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

22. Nadalje čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ( NN 39/09 i 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi.

23. Odredbom čl. 192. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR) propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, s time da je plaća bitan sastojak ugovora o radu.

24. S obzirom da su odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10, dalje TKU/10), odnosno čl. 51. st. 4. TKU/12 ugovorne strane zajednički utvrdile da se Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze primjenjuju na pitanje visine plaće u javnim službama, sindikati su nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama.

25. Odredbom čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

26. Dakle, sukladno odredbi čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine, iste su sklopljene na rok od 5 godina, odnosno do 26. listopada 2016. godine. Nadalje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a, primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u KU, kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. godine, odnosno 3 mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen KU.

27. Slijedom navedenog sud je zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine predstavljaju KU sklopljen sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

28. Dana 28. kolovoza 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

29. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

30. Dana 04. ožujka 2016. godine DZS je objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. godine veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

31. Sukladno gore navedenim podacima DZS-a aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2 % iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine, što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. godine trebala iznositi 5.415,37 kn bruto. 32. Nadalje odredbom čl. VII st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. godine propisano je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

33. Iz odredbe čl. III Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice nadalje, a iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS vidljivo je da od četvrtog tromjesečja 2014. godine pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je nasuprot tome BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu čl. VII st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

34. Tuženikova obveza na isplatu plaće tužiteljima prema osnovici od 5.415,37 kn na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine proizlazi iz odredbe čl. 8. st. 1. ZR-a kojom je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, KU i Pravilnika o radu.

35. Tu treba naglasiti da je naprijed izloženo u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetim u presudi posl. br. Rev 1111/2020-2 od 01. prosinca 2020. godine koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu, a u kojoj je navedeno da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. godine (za 12. tromjesečja).

Nadalje je navedeno da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009. godine, vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. godine, i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Također je navedeno da prema tome, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu).

36. Sud je tijekom postupka spojio tužbe I-VII tužitelja radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, jer je isto ocijenio ekonomičnim i svrsishodnim.

37. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

38. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 19. rujna 2024. godine proizlazi da pod pretpostavkom da tužiteljima pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada za I tužitelja iznosi 1.194,61 eur, za II-tužitelja iznosi 1.076,24 eur, za III-tužitelja iznosi 1.070,29 eur, za IV- tužitelja iznosi 1.049,56 eur, za V-tužitelja iznosi 983,36 eur, za VI-tužitelja iznosi 969,67 eur i za VII-tužitelja iznosi 1.006,49 eur.

39. Tužitelji nisu imali primjedbi na gore navedeni nalaz i mišljenje te su tužbene zahtjeve uskladili sa istim, a tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenih zahtjeva te je naveo da nije potrebno zvati vještaka radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja.

40. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, budući je isti stručan, logičan, detaljan i sukladan dokumentaciji u spisu.

41. Kako je tuženik učinio nespornom visinu tužbenih zahtjeva, sud je usvojio tužbene zahtjeve tako da je dosudio I-tužitelju ukupan bruto iznos od 1.194,61 eur, II -tužitelju ukupan bruto iznos od 1.076,24 eur, III-tužitelju ukupan bruto iznos od 1.070,29 eur, IV- tužitelju ukupan bruto iznos od 1.049,56 veur, V-tužitelju ukupan bruto iznos od 983,36 eur, VI-tužitelju ukupan bruto iznos od 969,67 eur i VII-tužitelju ukupan bruto iznos od 1.006,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno odredbi čl. 92.st.3. ZR-a, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traže zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim bruto iznosima.

42. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

43. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

45. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenih tužbenih zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova. Budući spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi do objektivne niti do subjektivne kumulacije te da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, nastale parnične troškove trebalo je dosuditi pojedinačno svakome od tužitelja.

46. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu po punomoćniku odvjetniku, pripada im trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1) i to:

- I-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur,

- II-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur,

- III-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur,

- IV-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur,

- V-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur,

- VI-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur i - VII-tužitelju 150,00 eur uz PDV od 25% (37,50 eur), odnosno 187,50 eur. 47. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40, tj. uz povišenje za 50%. Tako im je priznat trošak sastava podneska od 23. studenog 2022. (24. studenog 2022.) u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 02. listopada 2024. u iznosu od 37,50 eur (Tbr. 8/4) i trošak pristupa na ročišta dana 05. ožujka 2024., 11. lipnja 2024. i 05. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 eur za svako (Tbr. 9/1), a što ukupno iznosi 637,50 eur.

48. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 159,38 eur, a što iznosi 796,88 eur, te uz uvećanje od 50 % (398,44 eur) iznosi 1.195,32 eur, a što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 eur, ukupno iznosi 3.195,32 eur, s time da se isti iznos dijeli na 7 tužitelja, tako da je svakom dosuđeno 456,47 eur.

49. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi:

- I-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur),

- II-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur),

- III-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur),

- IV-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur),

- V-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur),

- VI-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur) i

- VII-tužitelju 643,97 eur (187,50 eur + 456,47 eur).

50. Sud tužiteljima nije priznao trošak svih poduzetih radnji u zatraženim iznosima, budući ih nisu postavili sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenih tužbenih zahtjeva i važećoj Tarifi.

51. Nadalje, nije im priznao ni trošak sastava podneska od 08. svibnja 2023. godine (09. svibnja 2023. godine) jer ga je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

52. Također im nije priznao ni trošak sastava podneska od 20. ožujka 2024. godine jer su istim ispravili tužbe koje su im vraćene na ispravak i dopunu te sud smatra da su tužitelji navedeni trošak nepotrebno prouzrokovali.

53. Sud tužiteljima nije priznao niti trošak sastava podneska od 02. listopada 2024. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim su tužitelji uredili tužbene zahtjeve sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

54. Nadalje, sud je tužiteljima priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. siječnja 2025. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte