REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12070/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, kao pravne osobe i II okrivljenika TL, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i čl. 228. st. 1. t. 17. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) i čl. 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18), odlučujući o žalbi I okrivljenika PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 22. Pp -2052/2021, od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe I okrivljenika PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se I okrivljeniku PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju za učinjeno djelo prekršaja pod točkom 1. izreke pobijane presude iz čl. 229. st. 1. t. 46. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 151/22), temeljem istog propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. – dalje PZ-a), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 5.100,00 eura (pettisućastoeura), za učinjeno djelo prekršaja pod točkom 2. izreke pobijane presude iz čl. 10. st. 1. t. a) Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18, 120/21, 152/24), temeljem istog propisa uz primjenu čl. 37. PZ utvrđuje novčana kazna u iznosu od 5.000,00 eura (pettisućaeura) i za učinjeno djelo prekršaja pod točkom 3. izreke pobijane presude iz čl. 228. st. 1. t. 22. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 151/22), temeljem istog propisa uz primjenu čl. 37. PZ utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) pa mu se na temelju čl. 39. PZ. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 12.600,00 eura (dvanaesttisućašestoeura), koju kaznu je I okrivljenik dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cjelini.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda, glede žalitelja.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura) u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljeni je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 151.000,00 kuna / 20.041,14 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i čl. 228. st. 1. t. 17. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) i čl. 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18), činjenično opisanih u izreci.
2. Istom presudom I okrivljenik je dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura.
3. Protiv II okrivljenika TL postupak je obustavljen, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. i čl. 228. st. 1. t. 17. i st. 2. Zakona o radu i čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanih u izreci pod točkom V.
4. Protiv navedene presude I okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu I okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.
8. Naime, na temelju okolnosnih iskaza svjedoka OL i NL, radnika i ZL, inspektorice rada, te provedenih materijalnih dokaza, prvostupanjski sud je i bez provođenja daljnjih dokaza imao osnove za zaključak da je I okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, za koje je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen.
9. Protivno tvrdnji žalitelja, za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da krivnju pravne osobe sud nije ni utvrđivao a ni utvrdio, dok je u odnosu na odgovornu osobu po čijoj se krivnji prosuđuje krivnja pravne osobe postupak obustavljen, jer je preminula, pa kako zbog toga krivnju odgovorne osobe nije bilo moguće utvrditi, niti je imala mogućnost iznijeti obranu, da je onda proglašavanjem krivim pravne osobe na način kako je to presudom učinjeno povrijeđeno i pravo pravne osobe na obranu što ima za posljedicu nezakonitost donesene presude, te da je uvidom u sudski registar sud mogao utvrditi da odgovorna osoba pravne osobe u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio II okrivljenik, već treća osoba koja očito nije ni pozvana da u postupku sudjeluje pa ni u svojstvu svjedoka, zatim da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka, a sukladno utvrđenjima u stečajnom postupku stečajna upraviteljica nema mogućnost da se izjasni o činjenicama i dokazima koje sada terete stečajnog dužnika a odnose se na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Nadalje, sukladno odredbi članka 60. stavak 3. PZ sud će proglasiti odgovornom pravnu osobu i u slučaju kada se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe, ili se ne može utvrditi tko je odgovorna osoba, pa okolnost da je protiv II okrivljenika postupak obustavljen jer je isti umro, nije bila zapreka da sud utvrdi prekršajno odgovornim I okrivljenika.
11. Prekršajnim zakonom nije isključeno izricanje novčane kazne pravnoj osobi koja se nalazi pod stečajem, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu, kao i pozivanje žalitelja na odredbe Zakona o prekršajima koji nije na snazi od 1. kolovoza 2008., također neosnovani.
12. Nadalje, kako su nakon počinjenja predmetnih prekršaja, a prije donošenja odluke ovog suda izmijenjeni propisi o prekršaju te je 1. siječnja 2023. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/22), a 1. siječnja 2025. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj 152/24) sa sada propisanim nižim kaznama za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja, to je ovaj sud, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava i u smislu čl. 3. PZ na načelo primjene blažeg propisa, prema kojem se na počinitelja prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis najblaži za počinitelja, prekršaje pravno označio prema sada važećim zakonima, te preinačio i odluku o kazni I okrivljeniku, imajući u vidu i veliki protek vremena od počinjenja prekršaja, te da je u odnosu na sve odluke o prekršaju na koje se poziva prvostupanjski sud cijeneći raniju kažnjavanost I okrivljenika kao otegotnu okolnost, za I okrivljenika nastupila rehabilitacija jer je proteklo više od tri godine od pravomoćnosti istih (čl. 77. PZ), pa su se po ocjeni ovog suda stekli su se uvjeti za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne I okrivljeniku ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje, a u uvjerenju da su tako utvrđene kazne primjerene težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
14. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, I okrivljenika i tužitelja.