Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-202/2024-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tereziji Rečić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tužene-protutužiteljice Obrtničke komore Brodsko-posavske županije iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV broj 46/1, OIB: 74612060245, zastupane po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr- 1810/2021-48 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1810/2021-48 od 19. travnja 2024. u točkama I, II i III izreke, te u točki V izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška i zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.527,25 eura.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice-protutužiteljice i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki V izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.527,25 eura te se sudi:

Nalaže se tužiteljici-protutuženici nadoknaditi tuženici-protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.527,25 eura u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za utvrđenje da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 5. siječnja 2016., koju je donijela tuženica-protutužiteljica, nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice- protutuženice nije prestao, te da se naloži tuženici-protutužiteljici da tužiteljicu- protutuženicu vrati na rad na radno mjesto tajnice i da tužiteljici-protutuženici isplati naknadu plaće u iznosu od 6.264,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a počevši od svakog 16-og u mjesecu do isplate, te trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, osim u dijelu točke 3. Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 5. siječnja 2016., te je utvrđeno da je istom povrijeđeno pravo iz radnog odnosa tužiteljice-protutuženice pogrešnim određivanjem otkaznog roka u trajanju od šest tjedana, pa je u tom dijelu Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 5. siječnja 2016. utvrđena nedopuštenom i određeno je trajanje otkaznog roka od sedam tjedana te je određen dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-protutuženice kod tuženice-protutužiteljice s danom 2. ožujka 2016.

1.1. U točki II izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 8 isplaćenih plaća sa zateznom kamatom.

1.2. U točki III izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici isplatiti tužiteljici- protutuženici naknadu plaće u iznosu od 188,57 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže opisane u toj točki izreke, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

1.3. U točki IV izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice da se odredi prestanak radnog odnosa tužiteljici-protutuženici s danom 25. veljače 2016. i za isplatu naknade štete u iznosu od 2.448,73 eura sa zateznim kamatama.

1.4. U točki V izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

1.5. Rješenjem sadržanim u istom otpravku kao i citirana presuda nije dopuštena preinaka protutužbe učinjena podneskom od 6. veljače 2024.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) žalbom pobija odbijajući dio odluke o tužbenom zahtjevu (u točki I izreke i točki II izreke) te odluku o troškovima u točki V izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) žalbom pobija točke III i V izreke te sadržajno dosuđujući dio točke I prvostupanjske presude zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 5. siječnja 2016. te da radni odnos tužiteljici nije prestao na temelju te odluke uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto tajnice i isplatu naknade plaće te protutužbeni zahtjev tuženice za sudski raskid ugovora o radu i podredno zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja na temelju nespornih utvrđenja i provedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica sklopila Ugovor o radu s tuženicom na neodređeno vrijeme, za poslove komorskog tajnika, od 29. ožujka 1996.,

- da je 1. lipnja 2001. sklopljen Aneks ugovoru o radu od 29. ožujka 1996., kojim je izmijenjen članak 2. osnovnog ugovora gdje se mijenja naziv poslova (prema odredbama Statuta Obrtničke komore), kao i dopunjuje članak 11. o pravima i obvezama na način da radno mjesto tajnice komore je mjesto s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima te podliježe reizboru, te je ugovoreno da u slučaju da radnica ne bude ponovno izabrana za tajnicu Obrtničke komore Brodsko-posavske županije, da će joj se osigurati u komorskom uredu radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, uz dohodak od nesamostalnog rada koji ne može biti manji od 90 % plaće, kao i isplata otpremnine za slučaj jednostranog raskida ugovora od strane poslodavca, iz neskrivljenih ponašanja od strane radnice,

- da je tuženica tužiteljici izrekla opomenu 12. studenog 2015. za neizvršavanje radnih zadataka prema Statutu Obrtničke komore Brodsko-posavske županije navodeći da na zahtjev predsjednika nadzornog odbora nije dogovoreno i organizirano održavanje sjednice nadzornog odbora, a što da je tužiteljica kao tajnica komore dužna obavljati sukladno članku 49. Statuta, te da 2. studenog nije članove upravnog odbora upoznala s obvezama upravnog odbora (osnivanje odbora, komisija) za statutarni rad Obrtničke komore Brodsko-posavske županije i dr.,

-da je tuženica 1. prosinca 2015. upozorila tužiteljicu da je 24. studenog 2015. neprimjereno komunicirala s "podređenom" radnicom ĐF, izdavajući joj kontradiktorne upute i naloge, što da je rezultiralo nezadovoljstvom i nepovjerenjem zaposlenika.

- da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 5. siječnja 2016. tužiteljici otkazan ugovor o radu od 29. ožujka 1996., te je određeno da ugovor o radu prestaje istekom godišnjeg odmora i otkaznog roka u trajanju od šest tjedana, računajući od dana dostave otkaza kao i da se radnik oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, a da radnik nema pravo na otpremninu sukladno članka 126. Zakona o radu,

-da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da u posljednjih cca godinu dana tajnica neuredno izvršava radne zadatke ili ih uopće ne izvršava, za što da postoje brojni dokazi u vidu komunikacije putem elektroničke pošte kao i iskazi suradnika; da tajnica neprimjereno komunicira s predsjednicom poslodavca kao i ostalim suradnicima, a poslodavac da je pismeno upozorio tajnicu na ovakvo ponašanje kao i na činjenicu da će biti primoran otkazati važeći ugovor o radu u slučaju da se ovakvo ili slično ponašanje ponovi i da je prethodno tajnica opomenuta na neizvršavanje radnog zadataka koji joj je povjeren od strane Predsjednika nadzornog odbora vezanog uz radni zadatak koji je tajnica do tada uredno izvršavala; da je poslodavac zaprimio izvješće interne kontrole materijalno financijskog i statutarnog poslovanja za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. ožujka 2015., kojim da su utvrđene brojne nepravilnosti u poslovanju poslodavca, a koje u manjoj ili većoj mjeri (ovisno o nepravilnosti), ugrožavaju poslovanje poslodavca ili na drugi način stvaraju otegotne okolnosti te da se navedeno izvješće nalazi u privitku Odluke o otkazu i da navedene nepravilnosti proizlaze iz opisa posla tj. funkcije tajnice i / ili ih je tajnica obavljala dugi niz godina, a posebice u obuhvaćenom razdoblju; da je tajnica svojom neprimjerenom komunikacijom kako s nadređenim, tako i s podređenim, stvorila odnos nepovjerenja te na taj način trajno narušila odnose u svojoj radnoj okolini,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14- dalje:ZR),

- da se poslodavac očitovao na Zahtjev za zaštitu prava putem punomoćnika 3. veljače 2016.,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela predmetnu tužbu prema čl. 133. st. 2. ZR-a,

- da prema nalazu financijskog vještaka bruto plaća tužiteljice prema koeficijentu složenosti poslova 2,05 za razdoblje od 25. veljače 2016. do 6. listopada 2016. iznosi 6.452,69 eura ( 8.617,80 kn), odnosno neto 4.722,11 eura (35.578,76 kn).

7. Ocjenjujući otkazne razloge i njihovu opravdanost, prvostupanjski sud u odnosu na povredu da tužiteljica „u posljednjih cca godinu dana neuredno izvršava radne zadatke ili ih uopće ne izvršava, za što postoje brojni dokazi u vidu komunikacije putem elektroničke pošte kao i iskazi suradnika“, ocjenjuje da u tom dijelu odluka o otkazu nije dovoljno jasno obrazložena i da je uopćena pa da tužiteljica ni ne može znati koju je konkretnu radnu obvezu kršila, pri čemu cijeni i da Opomena od 2. studenog 2015. na koju se tuženica poziva u odluci o otkazu, sadržajno ne predstavlja upozorenje radniku predviđeno odredbom članka 119. ZR. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tako uopćenim određivanjem povrede radne obveze u odluci u otkazu ugovora o radu tužiteljici kao radnici ujedno onemogućeno iznošenje obrane jer radnica ne zna za koje to konkretne radne zadatke poslodavac smatra da ih neuredno izvršava ili ih ne izvršava uopće.

7.1. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja se sastoji u neprimjerenom ponašanju prema suradnicima, prvostupanjski sud na temelju sadržaja iskaza predsjednice tuženice i saslušanih svjedoka utvrđuje da tajnica nije mogla prihvatiti novonastalu situaciju i promjene dolaskom nove predsjednice koja je uvela organizacijske promjene u rad komorskog ureda, kao i da nije mogla prihvatiti hijerarhijsku strukturu iz čega da su proizašli narušeni međuljudski odnosi tajnice i predsjednice, a i ostalih radnika, u kojem smislu je cijenio vjerodostojnim i međusobno sukladnim sadržaje iskaza svjedoka ĐF, NF, OF, ZF. Pri tom prvostupanjski cijeni i da je tuženica pisano upozorila tužiteljicu na neprimjerenu komunikaciju s podređenom radnicom ĐF te da tužiteljica svoje ponašanje nije promijenila ni nakon upozorenja poslodavca, slijedom čega zaključuje da navedeno predstavlja opravdani otkazni razlog u smislu čl. 115. st.1. t.3. ZR-a te da u konkretnim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužiteljici iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a.

7.2. U odnosu na otkazni razlog koji se tiče nepravilnosti u poslovanju poslodavca utvrđenih internom kontrolom financijskog i statutarnog poslovanja za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. ožujka 2015., prvostupanjski sud u odnosu na radno mjesto tužiteljice utvrđuje da je odredbama čl. 43., 44.,45. i 46. Statuta tuženice od 18. lipnja 2003. određeno je da je tajnik osoba s posebnim ovlaštenjima, da je odgovoran za provedbu politike tijela Komore, izvršavanje njihovih odluka, zaključaka i drugih akata, da organizira rad tijela Komore, rukovodi radom komorskog ureda prema svojim ovlastima, te obavlja druge poslove za koje ga ovlaste tijela Komore. Nadalje, da tajnik po ovlaštenju predsjednika, osigurava provedbu financijskog proračuna i brine se o upotrebi drugih sredstava, zastupa Komoru u imovinskim i drugim poslovima, a i osigurava koordinaciju rada između Komore, udruženja obrtnika i Hrvatske obrtničke komore. Na isti način da Statut tuženice od 4. studenog 2014. odredbama čl. 48., 49., 50., 51., i 52. određuje položaj i ovlasti tajnika komore. Nadalje, da je odredbom čl. 5. st. 2. Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta iz 2014. određeno da za zakonito, stručno i uspješno obavljanje poslova i radnih zadataka komorskog ureda, odgovara tajnik, a odredbom čl. 9. Pravilnika da su određeni poslovi koje obavlja tajnik komore, između ostaloga da vodi i priprema materijale za rad tijela komore, rukovodi radom komorskog ureda, osigurava izvršenje financijskog proračuna, brine o uporabi drugih financijskih i materijalnih sredstava, zastupa komoru, odgovara za zakonitost rada i odluka tijela HOK-a i komore, odgovoran je za materijalno financijsko poslovanje sukladno Pravilniku. Utvrđuje da je čl. 48. Pravilnika o materijalno-financijskom poslovanju od 19. prosinca 2014. određeno da je za unos podataka, pravilan obračun i isplatu plaća i naknada radnicima, kao i za pravilan obračun svih propisanih javnih davanja, odgovorna osoba ovlaštena za financijsko-računovodstvene poslove. Također, utvrđuje da je na sjednici Upravnog odbora održanoj 20. prosinca 2013., na kojoj je bila nazočna i tužiteljica, dogovoreno da radi smanjenja troškova „knjigovodstvo preuzme voditi direktno tajnica komore, ŠF, ovdje u POK-u“.

7.3. U odnosu na utvrđenje nepravilnosti u radu, prvostupanjski sud utvrđuje na temelju sadržaja interne kontrole i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jadranke Crnogorac, da su nepravilnosti utvrđene u kontroli blagajne kao npr. da nedostaju isplatnice za gotovinsko plaćanje, da se kroz blagajnu gotovinskim novce vršila uplata za održavanje zgrade, unatoč tome što postoji odluka da se plaćanje vrši isključivo sa žiro računa, da su u kontroli putnih naloga uočene nepravilnosti da veći broj putnih naloga nije isplaćen, da na nekim putnim nalozima nema početnog i krajnjeg stanja brojila, kao i cestarine u prilogu i dr., da su u kontroli kadrovske dokumentacije uočene nepravilnosti da su ugovoreni pogrešni koeficijenti za obračun plaća, da je pogrešno određena osnovica za obračun plaća i dr., u kontroli plaća uočene su između ostalog nepravilnosti da nisu korišteni točni podaci o godinama provedenim na radu što dovodi do pogrešnog obračuna plaća na štetu radnika, pogrešan obračun plaća za vrijeme bolovanja, nezakonitosti odluke o smanjenju plaća, smanjivanje dodatka na radni staž sa 0,5% na 0,3%., da su u kontroli ulaznih računa uočene nepravilnosti u smislu da ne piše za koju namjenu su utrošena sredstva, pojedini računi nisu potpisani po principu „dva potpisa“, itd.

7.4. Uspoređujući utvrđene nepravilnosti materijalno financijskog poslovanja tuženice s ovlastima i radnim zadacima tužiteljice određenim Statutom, Pravilnikom o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnikom o materijalno- financijskom poslovanju te s Odlukom s 20. sjednice Upravnog odbora od 20. prosinca 2013., prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije obavljala svoje radne zadatke u skladu s navedenim aktima. Pri tom cijeni da je tužiteljica kao tajnica odgovorna za zakonitost rada i odluka tijela HOK-a i komore, za materijalno financijsko poslovanje sukladno Pravilniku, brinuti se o uporabi drugih financijskih i materijalnih sredstava, a odgovorna je i za unos podataka, pravilan obračun i isplatu plaća i naknada radnicima, kao i za pravilan obračun svih propisanih javnih davanja i to kao odgovorna osoba ovlaštena za financijsko-računovodstvene poslove, s obzirom da je na sjednici Upravnog odbora od 20. prosinca 2013. dogovoreno da će radi smanjenja troškova knjigovodstvo preuzeti voditi direktno tajnica komore. Također, prvostupanjski sud cijeni da su odluke o smanjenju plaća protuzakonite i donesene na štetu radnika, a da tužiteljica kao odgovorna osoba za zakonitost odluka, iako sudjeluje u raspravi o smanjenju plaća, ne upozorava tadašnjeg predsjednika na nezakonitost takve odluke. Osim toga, smatra da iako tužiteljica prigovara da pri internoj kontroli nisu dani na uvid svi putni nalozi, a koji su se kasnije pojavili i dani na uvid stalnom sudskom vještaku Jadranki Crnogorac, to da ne umanjuje odgovornost tužiteljice za neisplatu većeg dijela putnih naloga ili neupisivanja namjene utrošenih sredstava na ulaznim računima.

7.5. Slijedom toga, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik dokazao opravdanost otkaznog razloga zbog nepravilnosti utvrđenih internom kontrolom i da s obzirom na težinu propusta u radu tužiteljice, posljedice tih propusta i izraženi stav tužiteljice o tome iznesen u zahtjevu za zaštitu prava da se radi o nepravilnostima u poslovanju poslodavca, zaključuje da tuženica nije bila u obvezi omogućiti radnici iznošenje obrane.

7.6. U odnosu na prigovor tužiteljice o formalnim nedostacima pobijane odluke o otkazu na način da odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu sa Statutom te da predsjednica Obrtničke komore Brodsko-posavske županije nije ovlaštena donijeti odluku o otkazu ugovora o radu tajnici Obrtničke komore, već da takvu odluku može donijeti Upravni odbor, prvostupanjski sud taj prigovor cijeni neosnovanim. Pri tom utvrđuje da prema odredbi čl. 43. Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta u Obrtničkoj komori Brodsko-posavske županije, sve odluke i druge akte u vezi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom u prvom stupnju donosi predsjednik komore, a u drugom stupnju Upravni odbor.

7.7. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na nedopuštenost predmetnog otkaza i zahtjev za vraćanje za rad, međutim prihvaća prigovor tužiteljice da je odluka o otkazu nezakonita u dijelu određivanja trajanja otkaznog roka pa u primjeni čl. 122. ZR-a utvrđuje da je tužiteljici poslodavac trebao utvrditi otkazni rok u trajanju od 7 tjedana slijedom čega utvrđuje i da joj radni odnos ima prestati s danom 2. ožujka 2016. S obzirom na to utvrđenje, sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR-a dosuđuje tužiteljici i razliku plaće za preostalih 5 radnih dana zbog pogrešnog određivanja trajanja otkaznog roka, sukladno izračunu vještaka financijske struke Mirjane Radman Funarić.

8. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu tužiteljici dopušten, to je u primjeni čl. 125. ZR-a odbio zahtjev tuženice za sudski raskid ugovora o radu i nastavno zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, a odluku o troškovima postupka donosi pozivom na čl. 154. st. 4. ZPP-a te odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

9.1. Pri tom nisu osnovane žalbene tvrdnje tužiteljice kojima se sadržajno prigovara da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, a ujedno prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio prema čl. 8. ZPP-a na kojoj temelji svoju ocjenu o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice.

10. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude tužiteljica u žalbi osporava zaključke prvostupanjskog suda koji se odnose na otklanjanje njenog prigovora da joj se odlukom o otkazu otkazuje ugovor o radu kao tajnici ukazujući da na dan tog otkaza nije bila zaposlena na radnom mjestu tajnice budući da joj je mandat istekao 31. prosinca 2015. te da se stoga postavlja pitanje kako je moguće dati otkaz tužiteljici koja u vrijeme otkaza zapravo nema nikakvo radno mjesto, pa da je sud propustio utvrditi kakav je bio radno-pravni status tužiteljice u razdoblju od 31. prosinca 2015. do 5. siječnja 2016. S obzirom da poslodavac nije imao namjeru tužiteljici dati drugo odgovarajuće radno mjesto, smatra da je odluku o otkazu ugovora o radu bio ovlašten donijeti Upravni odbor, jedino ovlašteno tijelo po Statutu Komore, a ne predsjednica. Nadalje, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da odgovornost tajnice proizlazi iz Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta od 19. prosinca 2014. s obzirom da je kontrolirano razdoblje poslovanja tuženice bilo od 2010. do 2014. Osim toga, ukazuje da odredba čl. 9. navedenog Pravilnika nije u skladu sa Statutom i da je nezakonito odgovornost tajnice vezati za sporni Pravilnik te ga primjenjivati retroaktivno kada je bio na snazi Pravilnik o radu od 19. studenog 1998. Također navodi da je zanemarena činjenica da je odluku o provođenju interne kontrole donio predsjednik HOK-a i da postupak nije vođen u skladu s propisanom procedurom, posebno ističući da onaj tko izdaje nalog za kontrolu raspravlja i o rezultatima te kontrole i predlaže određene mjere prema predsjedniku i tajniku područne obrtničke komore, a da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se o tome nije raspravljalo pri Hrvatskoj obrtničkoj komori. Smatra da je zaključak suda da je za sve nepravilnosti odgovorna tužiteljica kontradiktoran Statutu, drugim pisanim dokazima i iskazima svjedoka (IF, VF, BF). U vezi predmetne kontrole, ističe da je osporila nalaz financijskog vještaka u dijelu u kojem je vještak potvrdio nepravilnosti navedene u izvješću interne kontrole pri čemu prvostupanjski sud utvrđuje i nepravilnosti koje su navedene u tom izvješću, a koje vještak nije potvrdio.

10.1. Odgovarajući na prednje iznesene žalbene navode, prije svega treba navesti da na zakonitost pobijane odluke o otkazu nije od utjecaja okolnost da je tužiteljici prethodno istekao mandat, budući da je odlukom o otkazu rješavano pitanje prestanka radnog odnosa tužiteljice na temelju ugovora o radu u smislu čl. 112. toč. 7. u vezi s čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a. Slijedom toga, neosnovane su daljnje žalbene tvrdnje o tome da je odluka donesena od neovlaštene osobe, predsjednice tuženice, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ovlaštenje predsjednika komore za odlučivanje o prestanku radnog odnosa tužiteljice otkazom proizlazi iz čl. 43. Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta tuženice od 19. prosinca 2014. Bez uporišta je žalbena tvrdnja da prema odredbama Statuta, Upravni odbor otkazuje ugovor o radu tajniku jer sukladno čl. 29. toč. 15. Statuta tuženice od 4. studenog 2014. Upravni odbor imenuje i razrješava tajnika Komore, a pitanje razrješenja tužiteljice kao tajnice nije predmet ovog spora.

10.2. U odnosu na povrede obveze iz radnog odnosa koje tuženica temelji na rezultatima interne kontrole, neosnovano tužiteljica smatra da tuženik nije imao osnova pozivati se na iste samo zbog toga jer da je ta kontrola provođena od strane krovne komore, Hrvatske obrtničke komore (HOK) te da je stoga ona bila ovlaštena poduzimati određene mjere, a ne tuženica. Naime, okolnost da je predmetni nadzor provođen od strane komisije određene odlukom HOK-a, ne isključuje pravo tuženice nad kojom je provođen taj nadzor poduzeti mjere prema odgovornim osobama za utvrđene nepravilnosti, otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i dr. , kraj činjenice da je tijelo tuženice, Upravni odbor, donijelo Odluku od 18. svibnja 2015., odnosno prijedlog da HOK provede predmetnu internu kontrolu sukladno čl. 29. Statuta tuženice od 4. studenog 2014.

10.3. Nastavno, pravilno je prvostupanjski sud cijenio relevantne odredbe Statuta tuženice od 18. lipnja 2003. i 4. studenog 2014. prilikom ocjene jesu li pojedine nepravilnosti utvrđene internom kontrolom povezane s ovlastima i radnim zadacima tužiteljice, kao i nastavno odredbe Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta i Pravilnika o materijalno-financijskom poslovanju od 19. prosinca 2014., koji su akti bili na snazi u pojedinom razdoblju obuhvaćenom internom kontrolom, prema sadržaju zapisnika o tom nadzoru od 2010. do 31. ožujka 2015., prema kojima proizlazi da tajnik u odnosu na financijski segment komore po ovlaštenju predsjednika, osigurava provedbu financijskog proračuna i brine se o upotrebi drugih sredstava, što je detaljno razrađeno u čl. 9. Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta od 19. prosinca 2014. prema kojem tajnik komore, između ostalog, osigurava izvršenje financijskog proračuna, brine o uporabi drugih financijskih i materijalnih sredstava te je odgovoran za materijalno financijsko poslovanje sukladno Pravilniku. Nisu prihvaćene ni daljnje žalbene tvrdnje tužiteljice da bi odredba čl. 9. Pravilnika o ustrojstvu, načinu rada i sistematizaciji radnih mjesta bila protivna Statutu, pri čemu u postupku nije utvrđeno da bi bio vođen postupak utvrđivanja zakonitosti tog akta, koji je ovlašten provesti predsjednik HOK-a sukladno čl. 45. Statuta HOK-a („Narodne novine“ br. 106/14).

10.4. Neosnovano tužiteljica u žalbi osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je ona bila zadužena za financijsko-računovodstvene poslove na temelju odluke Upravnog odbora od 20. prosinca 2013., te je i sadržajem iskaza svjedokinje ĐF, djelatnice tuženice, te JF, člana nadzorne komisije, potvrđeno da je tužiteljica obavljala te poslove. Protivno žalbenim tvrdnjama, sadržaj ugovora s knjigovodstvenim servisima koji su priloženi u spisu (list 627-630 spisa) ne daju uporišta za drugačiji zaključak, kraj činjenice da je u prethodnom razdoblju te poslove obavljao knjigovodstveni servis, kojemu su bili povjereni, između ostalog i poslovi obračuna plaća i njihovo evidentiranje u poslovnim knjigama, a u odnosu na ugovor sklopljen 2. lipnja 2014. treba navesti da ne proizlazi da je predmet tog ugovora obračun plaća, već izrada računovodstveno- knjigovodstvenih obračuna i izvještaja (tromjesečnih i godišnjih). Međutim, neovisno o tome, prema shvaćanju ovoga suda, za ocjenu odgovornosti tužiteljice u okviru njenih ovlasti i zaduženja, u prvom redu je odlučno da je tužiteljica (nesporno) raspolagala podacima na temelju kojih je vršen obračun plaća, koji se odnose na nepravilnu osnovicu, nepravilno umanjen postotak minulog rada radnika, godina staža, koje nepravilnosti su utvrđene na temelju rezultata provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Jadranki Crnogorac, sadržaja izvješća o provedenoj kontroli i iskaza svjedoka JF, člana imenovane komisije za nadzor. Tužiteljica u žalbi neosnovano osporava navedena utvrđenja proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac jer je vještak i prema danom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja potvrdila da je te nepravilnosti utvrdila na temelju relevantne dokumentacije tuženice koja je i bila predmetom interne kontrole. Stoga je pravilno prvostupanjski sud cijenio navedena utvrđenja te i prema shvaćanju ovog suda tužiteljica snosi odgovornost za uočene nepravilnosti s obzirom na njene ovlasti u odnosu na financijski segment jer se nepravilnim obračunima plaće radnicima na način da im se isplaćuje manje od onog što im pripada time otvara mogućnost izvrgavanja tuženice znatnim financijskim izdacima koji bi mogli dovesti u pitanje osiguranje provedbe financijskog proračuna, a s obzirom na mogućnost da radnici svoja materijalna prava mogu ostvarivati u odgovarajućem postupku, pa tako i tužiteljica koja je ta svoja prava i ostvarila. U vezi toga tužiteljica pogrešno drži da joj je pobijanom presudom stavljeno na teret da je ta svoja prava ostvarivala u sudskim postupcima, te isto nije bio razlog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Pri tom su točne žalbene tvrdnje da je predsjednik tuženice dužan snositi odgovornost za donošenje nezakonitih odluka u području materijalnih prava radnika, međutim to ne isključuje odgovornost tužiteljice u smislu kako je to prethodno izloženo. U vezi toga, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da je u pravcu otklanjanja nezakonitosti takvih odluka izostala reakcija tužiteljice na način da upozori na te propuste, pri čemu se prema shvaćanju ovog suda tužiteljica mogla i usprotiviti njihovoj primjeni. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud na temelju danog nalaza i mišljenja utvrdio nepravilnosti pri kontroli ulaznih računa (kako je to detaljno navedeno u toč. 25. prvostupanjske presude) pri čemu se uslijed toga nije mogla primarno utvrditi usklađenost istih s proračunom. U odnosu na nepravilnosti uočene provedenom kontrolom koje se tiču putnih naloga, tužiteljica neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda na temelju rezultata interne kontrole prema kojima određeni broj putnih naloga nije isplaćen, koje je potvrđeno i sadržajem iskaza svjedoka JF, jer vještak nije otklonila tu nepravilnost, te okolnost da su naknadno pojedini putni nalozi dostavljeni vještaku, iako je bilo navedeno da nisu predočeni kontroli, samo po sebi ne dovodi u pitanje prednje utvrđenje o neplaćanju dijela (drugih) putnih naloga.

11. S obzirom na izloženo, prema ocjeni ovog suda tuženik je već time dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbe čl. 135. st. 3. u vezi s čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, pri čemu imajući u vidu opisane nepravilnosti i okolnost da je tajnik Komore radnik s posebnim ovlaštenjima, nije bilo opravdano od poslodavca da omogući tužiteljici iznošenje obrane, sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a.

12. Kako je otkaz ugovora o radu dopušten, to nema ni uvjeta za vraćanje tužiteljice na rad prema čl. 124. st. 1. ZR-a, niti za isplatu joj naknade plaće prema čl. 95. st. 3. ZR-a, osim u odnosu na naknadu plaće zbog pogrešno određenog trajanja otkaznog roka.

13. Tuženica naime sadržajem žalbe neosnovano osporava pravilnost primjene čl. 122. ZR-a prilikom određivanja trajanja otkaznog roka tužiteljici od ukupno 7 tjedana, s obzirom na njenu dob u vrijeme otkazivanja (čl. 122. st. 2. i 3. ZR-a), te nastavno pravilno utvrđenje prestanka radnog odnosa tužiteljice istekom toga roka. Tuženica naime zanemaruje citiranu zakonsku odredbu prema kojoj se u trajanje otkaznog roka ima uračunati dodatno dva tjedna, koje umanjeno za polovicu prema st. 3. čl. 122. ZR-a povećava trajanje otkaznog roka za daljnji jedan tjedan, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženice o suprotnom. Sukladno tome, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu na isplatu naknade plaće za navedeno daljnje razdoblje od jednog tjedna u iznosu od 188,57 eura bruto, razmjerno visini mjesečnog obračuna naknade plaće za veljaču i ožujak 2016., prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Mirjane Radman-Funarić, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima tuženice nije dovedeno u pitanje.

14. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost primjene čl. 154. st. 4. ZPP-a prilikom odlučivanja o naknadi troškova stranaka.

14.1. U ovom sporu odlučeno je o zahtjevima istaknutim u tužbi i protutužbi, te se u pravilu troškovi postupka odmjeravaju odvojeno u odnosu na tužbu i protutužbu, s time da, prema shvaćanju ovoga suda, u ovom sporu nema uvjeta za odlučivanje o naknadi troškova prema uspjehu u sporu u odnosu na protutužbu jer se s obzirom na ishod spora nisu ni stekli uvjeti za raspravljanje o tom zahtjevu u smislu čl. 125. st. 2. ZR-a.

14.2. Stoga je opravdano u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a tuženici odmjeriti naknadu troškova postupka u odnosu na tužbu u cijelosti jer tuženica u tom sporu nije uspjela u odnosu na razmjerno neznatni dio, u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi. Pri tome treba navesti da je tužiteljica istaknula zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje na rad u vezi kojeg se naknada troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku ostvaruje u visini jednokratne nagrade prema Tbr. 7. toč. 2. u vezi s Tbr. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023), s time da je tužiteljica istaknula i novčani zahtjev za isplatu naknade plaće te se nagrada odmjerava i za taj zahtjev prema pojedinačno poduzetoj parničnoj radnji sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife i dr. u vezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife, koju je tuženica zatražila popisanim troškovnikom (list 1484 spisa). Prema shvaćanju ovog suda, nagrada prema pojedinačno poduzetoj radnji stranci pripada u odnosu na radnje koje su poduzete u vezi istaknutog novčanog zahtjeva, a ne i za sve radnje u ovom radnom sporu u kojem je veći dio postupka bio koncentriran na utvrđenje činjenica odlučnih za ocjenu dopuštenosti otkaza.

14.3. Prema tome, tuženici pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištima 18.1.2018., 27.8.2018., 14.11.2018., 13.2. 2023., 8.2.2024. i 7.3.2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr.9. toč.1.), zastupanje na ročištu za objavu presude 10.1.2019. i 19. 4. 2024. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr.9. toč.3.), za sastavljanje podnesaka od 26.1.2018. i 20.8.2018. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr.8. toč.4.), za sastavljanje podneska od 25.4.2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.), za sastavljanje žalbe od 21.1.209. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1.) i žalbe od 18.2.2019. u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 10. toč. 4.), sve uvećano za PDV, čemu treba pribrojiti i trošak predujma za vještačenje po vještaku Jadranki Crnogorac u iznosu od 662,50 eura i sudske pristojbe na žalbu od 21.1.2019. u iznosu od 146,00 eura što ukupno iznosi 3.527,25 eura zbog čega je odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu tog troška trebalo preinačiti i tuženici dosuditi taj trošak, dok je za više zatraženi iznos tih troškova zahtjev tuženice neosnovan.

14.4. Nadalje, tuženici ne pripada zatraženi trošak zastupanja na ročištima 16.3.2016., 5.4.2016., 30.3.2017., 3.7.2017., 21.9.2017., 30.10.2017. i 5.12.2017., sastavljanja podnesaka od 17.3.2016., 21.6.2016., 7.7.2016., 3.11.2016., 21.4.2017.,22.5.2017., 23.5.2017.,11.7.2017., 18.12.2017., 18.1.2018.,2.6.2023., 12.7.2023., 31.7.2023., 18.1.2024., 6.2.2024., 26.2.2024. jer se te radnje ne odnose na raspravljanje o istaknutom novčanom zahtjevu i tuženica ne ostvaruje pravo na nagradu za te radnje pojedinačno prema Tarifi, te je zahtjev tuženice za naknadu tog troška neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troška za pristupanje na ročište 23.5.2017. koje je odgođeno na prijedlog stranaka i tuženica na isto nije ni pristupila, te joj nadalje ne pripada ni trošak sastavljanja žalbe od 28.6.2016. jer je riječ o žalbi na rješenje o određenoj privremenoj mjeri koja je drugostupanjskim rješenjem odbijena kao neosnovana. Stoga je prvostupanjsku odluku o troškovima postupka tuženice u preostalom odbijajućem dijelu trebalo potvrditi, kao i odluku u odbijajućem dijelu troškova tužiteljice.

15. Iz tih razloga je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Tužiteljici nije odmjeren trošak u povodu žalbe u primjeni čl. 166. st. 1. ZPP- a. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer je u žalbenom postupku uspjela u odnosu na sporednu tražbinu s osnova troškova postupka i u vezi toga nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), te joj nije odmjeren ni trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u ovom postupku u smislu čl. 155. ZPP-a

17. Presuda suda prvog stupnja nije pobijana žalbom u toč. IV. izreke, kao ni rješenje sadržano u istom otpravku s citiranom prvostupanjskom presudom u kojem dijelu ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović