Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-378/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1231/2019-54 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1231/2019-54 od 25. siječnja 2023. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., 2 i 6 Ugovora o kreditu sklopljenog dana 20. lipnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora potvrđenog 21. lipnja 2007. po javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OV-20626/07 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.177,19 eur/39.007,55 kn i to na ime preplaćenih kamata zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.140,40 eur/8.592,32 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, te na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.036,79 eur/30.415,23 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.659,90 eur/20.041,00 kn s zateznom kamatom dok je točkom IV izreke preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

4. Protiv te presude u točkama I, II i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1.,2 i 6 ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 20. lipnja 2007. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te restitucijski zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud propustio povodom njegovih primjedbi i prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke, pozvati vještaka da usmeno obrazloži nalaz i mišljenje, što da je u protivnosti s odredbom čl. 260. st. 1. ZPP-a prema kojoj vještak iznosi nalaz i mišljenje usmenim putem na glavnoj raspravi što jest pravilo. S obzirom na ovu okolnost smatra da u konkretnom slučaju knjigovodstveno vještačenje nije ni provedeno, a presuda prvostupanjskog suda da je u tom dijelu nerazumljiva te s obzirom na to ističe postojanje i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

10. Opisani žalbeni razlozi nisu osnovani.

11. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju, a s obzirom na zadaću vještaka prema kojoj je sud naložio vještaku da sukladno dokumentaciji u spisu izvrši obračun preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, zbog matematičkih podataka i opsežnosti obračuna, osnovni nalaz i mišljenje moguće je bilo izraditi jedino u pisanom obliku.

12. Prema stanju u spisu vještak knjigovodstvene struke izradio je pisani nalaz i mišljenje koji je sud dostavio na očitovanje parničnim strankama s pozivom da se u roku od 15 dana očituju na nalaz i mišljenje. Tuženik je podneskom od 7. rujna 2021. istaknuo primjedbe i određene prigovore na pisani nalaz i mišljenje koji podnesak tuženika je sud dostavio punomoćniku tužiteljice, te vještaku knjigovodstvene struke s pozivom na pisano očitovanje u roku od 15 dana. Proizlazi da se tužiteljica podneskom od 20. rujna 2021. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka na način da na istoga nije imala primjedbi te je u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev, a istim podneskom tužiteljica se očitovala i o navodima tuženika iz njegova podneska smatrajući ih neosnovanima. Također proizlazi da je vještakinja 17. listopada 2021. dostavila u spis pisano očitovanje na podnesak tuženika u kojem podnesku je obrazložila svoju zadaću, izračun visine preplaćenog iznosa, kao i o primjedbama tuženika u odnosu na izračun tzv. negativne tečajne razlike. Sud je navedeno očitovanje vještaka dostavio punomoćnicima stranaka, a tuženik se na navedeno očitovanje vještaka ponovno očitovao podneskom od 28. siječnja 2022. koji je sud dostavio punomoćnici tužitelja te vještakinji pri čemu tuženik na ročište zakazano za 8. veljače 2022. nije pristupio iako je na isto bio uredno pozvan.

13. Iz sadržaja podneska tuženika kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka proizlazi da tuženik zapravo osporavajući pravilnost nalaza i mišljenja, ističe prigovore pravne prirode u vezi predmeta spora. O takvim prigovorima vještak ne može odlučivati, već je to isključivo zadaća suda, a sud je, pravilno cijeneći tuženikove primjedbe kao i nalaz i mišljenje vještaka ocijenio da se radi o primjedbama pravnog karaktera koje nisu osnovane zbog čega je pravilno postupio kada nije odredio usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi pa zbog toga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 1. ZPP-a nisu počinjene.

14. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obrazlaže i navodima da pojedinačni iznosi dosuđeni tužiteljici zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi daju ukupan iznos od 1.140,42 eur, a ne iznos od 1.140,40 eur jer se radi o razlici od svega 0,2 centa, a osim toga dosuđenjem iznosa od 1.140,40 eur nije suđeno na štetu tuženika. Isto se odnosi i na tužiteljici dosuđen iznos preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, od 4.036,79 eur, za koji tuženik tvrdi da pravilan zbroj iznosi 4.037,02 eur, što opet nije na štetu tuženika.

15. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

16. U ovom žalbenom postupku, sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne, posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na restitucijski zahtjev, te je li nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

17. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije, koji obrazlaže navodima da tužiteljica osobno nije otplatila predmetni ugovor o kreditu, a osim toga, tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da ima svojstvo potrošača.

18. Prvostupanjski sud je pravilno uvidom u ugovor o kreditu, kao i na temelju saslušanja svjedoka ŽV zaključio da je predmetni ugovor o kreditu zakljulčila osobno tužiteljica, kao fizička osoba i potrošač, za kupnju osobnog vozila, da tužiteljica u to vrijeme nije bila vlasnica obrta, te da tužiteljica s obzirom na to ima svojstvo potrošača sukladno odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, 14/19; dalje ZZP).

19. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju iskaza spomenutog svjedoka inače sina tužiteljice utvrdio da je predmetni kredit u cijelosti otplatila tužiteljica, da su povremeno svjedok i njegova sestra, novcem koji im je dala tužiteljica, a zbog njezine bolesti izvršili uplatu pojedinih obroka kredita za korist tuženika, a sve u ime i za račun tužiteljice, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi o nedostatku aktivne legitimacije.

20. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik bio stranka (tuženik) u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, te je cijeneći pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i pravne učinke te presude, zaključio da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti i pravne učinke te presude potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), zatim odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), budući da je tuženik zaključivao ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promijeni stope ugovorne kamate, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

21. Stoga je sud pravilno cijeneći navedenu presudu u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i o direktnom učinku tih presuda zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje djelomične ništetnosti citiranih ugovornih odredbi da tužiteljica ima pravo na vračanje (isplatu) preplaćenih iznosa u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

22. Žalbeni navodi tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na navedeni dio presuđenja nisu osnovani, pri čemu, tuženik neosnovano u žalbi ističe da tužiteljica tužbenima zahtjevom neosnovano traži utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1., 2. i 6. predmetnog ugovora o kreditu, ovo iz razloga jer iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu jasno proizlazi da se radi o ugovornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

23. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja pri čemu je, cijeneći knjigovodstvenu dokumentaciju u spisu, pravilno zaključio da je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima struke. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, pa je stoga visina tužbenog zahtjeva odnosno visina preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.140,40 eur, kao i visina tužbenog zahtjeva zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 4.036,79 eur, pravilno utvrđena.

24. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare. Naime, iz pravilnih utvrđenja suda proizlazi da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. dok je zastarni rok od pet godina za potraživanje tužiteljice zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi istekao 14. lipnja 2019., a u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2023.

25. Pritom tuženik neosnovano u žalbi ističe da je potraživanje tužiteljice u zastari zbog okolnosti da je tužiteljica podneskom od 20. rujna 2021. konačno specificirala tužbeni zahtjev, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, ovo iz razloga jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe sudu, odnosno 12. lipnja 2019., a do tada zastara tužiteljičinog potraživanja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nastupila.

26. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud suprotno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio objektivnu preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

27. Ovo iz razloga jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica zapravo podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj je vrijednost predmeta spora označila iznosom od 11.000,00 kn, zahtijevajući da se tuženiku naloži isplata određenog iznosa koji će se utvrditi provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, a tužiteljica je, nakon dostave nalaza i mišljenja, rečenim podneskom konačno specificirala tužbeni zahtjev pa je sud, u tim okolnostima, pravilno dopustio opisanu objektivnu preinaku tužbe, u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.

28. Stog je pobijana presuda u odluci o glavnoj stvari donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

29. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud neopravdano i protivno odredbi čl. 155. ZPP-a tužiteljici dosudio parnični trošak za zastupanje na čak šest ročišta nisu osnovani jer iz stanja u spisu proizlazi da su sva navedena ročišta za koja je sud priznao naknadu parničnog troška održana, da je do potrebe održavanje tih ročišta svojim procesnim ponašanjem doveo i tuženik, koji od samog početka neosnovano osporava sve tužbene navode tužiteljice.

31. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

32. Prvostupanjska presuda u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić