Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-40/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ARX GRUPA d.o.o. Kastav, Rubeši 107, OIB: 01690410019, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska ulica 5/I protiv tuženika ORICA d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62, OIB: 94621389939, radi isplate iznosa od 6.014,40 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, objavljene 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-779/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-30/2024 od 26. veljače 2024., koje je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u [adresa], kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 4.900,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, kako slijedi

- na iznos od 891,26 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.002,40 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.002,40 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 1.002,40 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 1.002,40 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 266,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. veljače 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u iznosu od 1.113,54 EUR pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-779/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-30/2024 od 26. veljače 2024., koje je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u [adresa].

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 845,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 29. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 6.014,40 EUR s kamatom na temelju vjerodostojne isprave-računa. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-779/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-30/2024 od 26. veljače 2024., koje je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu tražbine jer su stranke dogovorile kompenzaciju na način da tuženik, koji se inače bavi prodajom keramičkih pločica, za izvršene i utužene usluge čišćenja tužitelju isporuči keramičke pločice u vrijednosti obavljenih usluga. Ovršenik je ovrhovoditelju isporučio keramičke pločice u dva navrata i to prvi puta u vrijednosti od 8.480,84 EUR, a drugi puta u iznosu od 1.497,01 EUR.

2. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-274/2024-3 od 10. travnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 13. svibnja 2024.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-40/2024-2 od 14. svibnja 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-779/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-30/2024 od 26. veljače 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.).

4. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom kod suda 29. svibnja 2024. naveo da tuženik u prigovoru priznaje poslovnu suradnju s tužiteljem, kao i postojanje tražbine iz predmetne poslove suradnje, ali ukazuje da je u odnosu na tu tražbinu obavljen prijeboj s protutražbinom tuženika, s naslova isporuke keramike i to u iznosu od 8.480,84 EUR te u iznosu od 1.497,01 EUR, što ničim ne dokazuje. Tužitelj ukazuje da su parnične stranke u višegodišnjem poslovnom odnosu na temelju Ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz rujna 2019. Tužitelj se obvezao, u skladu s odredbom čl. 1. Ugovora, svakodnevno pružati uslugu čišćenja prostora tržnice Donja Vežica, okvirne površine od 960,00 m2, koja se sastoji od tri etaže, s pripadajućim sanitarijama, stepeništem i gospodarskim liftom, u terminu od 14.00 do 17.00 sati. Tuženik nije o dospijeću ispunjavao obveze plaćanja ugovorene usluge, radi čega je dio predmetne usluge uistinu i kompenziran, ali ne i novčana tražbina koja je utužena u ovoj pravnoj stvari. Utuženi računi odnose na razdoblje od travnja 2023. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 6.014,40 EUR, dok se kompenzacija br. 1/23 od 31. kolovoza 2023. na koju se poziva tuženik odnosi na račune tužitelja br. 619/1/1, 703/1/1, 789/1/1, 898/1/1, 985/1/1, 1071/1/1, 035/1/1, 119/1/1, 201/1/1, 298/1/1 i 469/1/1 za vremensko razdoblje od srpnja 2021. do lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 8.480,84 EUR. Prema tome, naprijed označeni prigovor tuženika je u cijelosti pravno neosnovan te isključivo usmjeren na odugovlačenje postupka u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je, nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari, u cijelosti podmirio račun tužitelja broj 314-1-1 od 30. travnja 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR, ali i uplatom u iznosu od 111,14 EUR djelomično račun tužitelja broj 439/1/1 od 31. svibnja 2023. Stoga tužitelj povlači zahtjev za isplatom u tom dijelu, pa ima i dalje nepodmirenu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.900,86 EUR s kamatom. Nadalje, uvidom u izvod iz otvorenih stavaka tužitelja u prilogu prijedloga za ovrhu, moguće je na objektivan način utvrditi da su parnične stranke ugovorile izmjenu visine ugovorene usluge u smislu odredbe čl. 6. Ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz rujna 2019., na iznos od 1.002,40 EUR, počevši od veljače 2023. Imajući u vidu da je tuženik uredno podmirio obveze za ugovorenu uslugu, po izmijenjenoj cijeni usluge, za mjesec ožujak do travnja 2023., to je i visina ugovorene usluge u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.002,40 EUR na mjesec u cijelosti nesporna. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženik se nije očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 29. svibnja 2024. u kojem tužitelj navodi da tuženik nije podmirio utužene račune prijebojem te da tu činjenicu tuženik nije dokazao. Tuženik također nije pristupio na pripremno ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, iako je bio uredno pozvan.

6. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

7. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

8. Tužitelj je podnesku od 29. svibnja 2024. povukao tužbu za iznos od 1.113,54 EUR navodeći da je tuženik u cijelosti podmirio račun broj 314-1-1 od 30. travnja 2023. te u iznosu od 111,14 EUR djelomično račun broj 439-1-1 od 31. svibnja 2023. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je stoga sud temeljem odredbu čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u t. I. izreke rješenja te je temeljem odredbe čl. 456. st. 1. ZPP-a djelomično ukinu predmetni platni nalog.

9. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži plaćanje usluge čišćenja prostora tržnice Donja Vežica u iznosu od ukupno 4.900,86 EUR temeljem računa 439/1/1 od 31. svibnja 2023. u iznosu od 891,26 EUR s dospijećem 15. lipnja 2023., računa 544/1/1 od 30. lipnja 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR s dospijećem 15. srpnja 2023., računa 610/1/1 od 31. srpnja 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2023., računa 727/1/1 od 31. kolovoza 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR s dospijećem 15. rujna 2023. te računa 794/1/1 od 30. rujna 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR s dospijećem 15. listopada 2023. (stranica 15-19 spisa).

Sniženi tužbeni zahtjev je osnovan.

10. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da tuženik ne osporava da su stranke bile u poslovnom odnosu, odnosno ne osporava da je tužitelj tuženiku pružio usluge čišćenja i izdao utužene račune. Iz navedenog sud utvrđuje da tuženik ne osporava osnovu tužiteljeve tražbine. Također uvidom u Ugovor o čišćenju poslovnog prostora sud je utvrdio da je sklopljen između tuženika kao naručitelja usluge i tužitelja kao izvršitelja usluge u rujnu 2019. (Ugovor na stranici 83-84 spisa). Predmet Ugovora je redovito održavanje čistoće prostora tržnice Donja Vežica, okvirne površine od 960,00 m2, koja se sastoji od tri etaže, s pripadajućim sanitarijama, stepeništem i gospodarskim liftom, u terminu od 14.00 do 17.00 sati sukladno čl. 1. Ugovora.

12. Sporno jest je li tužiteljeva tražbina prestala prijebojem s obzirom na tuženikove tvrdnje da je obavio prijeboj tužiteljeve tražbine s tuženikovom protutražbinom prema tužitelju koja se odnosi na vrijednost keramičkih pločica isporučenih tužitelju i to u iznosu od 8.480,84 EUR te u iznosu od 1.497,01 EUR.

13. Prije svega se ističe da tuženik svoje navode da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem ničim nije dokazao, niti je osporio navode iz tužiteljevog podneska i priloženu dokumentaciju zaprimljenu kod suda 29. svibnja 2024.

14. Utuženi računi odnose na razdoblje od travnja 2023. do rujna 2023. u ukupno iznosu od 6.014,40 EUR. Uvidom u izjavu o prijeboju (kompenzaciji) broj 1/23 od 31. kolovoza 2023., koju je dostavio tužitelj, a na koju se poziva tuženik, sud utvrđuje da se odnosi na tužiteljeve račune broj 619/1/1, 703/1/1, 789/1/1, 898/1/1, 985/1/1, 1071/1/1, 035/1/1, 119/1/1, 201/1/1, 298/1/1 i 469/1/1, koji se odnose na vremensko razdoblje od srpnja 2021. do lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 8.480,84 EUR (stranica 79 spisa), na koji iznos se poziva tuženik. Stoga su izjavom o prijeboju na koju se poziva tuženik podmireni ranije dospjeli računi, koji nisu predmet tužbenog zahtjeva pa sud tuženikove navode utvrđuje neosnovanim.

15. Prema odredbi članka 195. ZOO-a, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće, i ako su obje dospjele. Prema odredbi članka 196. stavak 1. istog Zakona, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Tuženik u spis nije dostavio dokaze o postojanju svoje tražbine prema tužitelju na koju se poziva u prigovoru, niti je dokazao da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a).

16. Tuženik tijekom postupka nije osporio mjesečnu cijenu za izvršenje usluge čišćenja koju tužitelj potražuje u iznosu od 1.002,40 EUR (s PDV-om). Uvidom u izvod iz otvorenih stavaka tužitelja u prilogu prijedloga za ovrhu, sud utvrđuje da su stranke izmijenile visinu ugovorene usluge, koja je ranije sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz rujna 2019. iznosila 4.650,00 kuna uvećano za PDV, na iznos od 1.002,40 EUR, počevši od veljače 2023. (izvod otvorenih stavaka na stranici 11 spisa). Tuženik je nesporno u cijelosti podmirio račun tužitelja broj 314-1-1 od 30. travnja 2023. u iznosu od 1.002,40 EUR (za travanj 2023.) te je uplatom u iznosu od 111,14 EUR djelomično podmirio i račun tužitelja broj 439/1/1 od 31. svibnja 2023. (za svibanj 2023.). S obzirom da je tuženik uredno podmirio obveze za ugovorenu uslugu, po izmijenjenoj cijeni usluge, za mjesec ožujak i travanj 2023., to sud utvrđuje da su stranke ugovorile visinu usluge čišćenja u iznosu od 1.002,40 EUR mjesečno.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz rujna 2019. te da je tužitelj pružio uslugu čišćenja tuženiku i izdao mu utužene račune. Tuženik kao naručitelj usluge je dužan platiti naknadu za pruženu uslugu sukladno odredbi čl. 590. ZOO-a te sukladno odredbi čl. 6. Ugovora. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9., 358. i 590. ZOO-a te Ugovora, tužitelju dosudio zatraženu glavnicu u iznosu od 4.900,86 EUR s kamatom te je u tom iznosu održao na snazi predmetni platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a (izreke presude).

18. U izreci presude sud je tužitelju priznao nastale troškove postupka od 266,65 EUR s kamatom, koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade i trošak sve sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te uvećano za trošak sastava prijedlog za ovrhu po odvjetniku u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 11/1 uvećano za PDV sukladno Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.).

19. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 6.014,40 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 845,46 EUR (t. II. izreke rješenja). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 95,46 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi, budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 29. svibnja 2024., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 8. listopada 2024. i 17. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 400,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 600,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42.

21. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

Rijeka, 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st.

1. ZPP-a).