Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-918/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitim otkaz ugovora o zakupu, 9. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 28. lipnja 2022.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužba od 28. lipnja 2022.

III. Nalaže se tužiteljici ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, naknadi trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR-a (tisućusedamstopedeseteura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. srpnja 2020. navodi da je s pravnim prednikom tuženika 30. lipnja 2003. sklopila ugovor o zakupu poslovnog prostora, a 1. srpnja 2008. da su sklopili aneks 1. V0463/03-MDS-A1 a dana 1. veljače 2009. aneks V0463/03/03-MDS- A2. Ugovor o zakupu da je sklopljen na određeno vrijeme na rok od pet godina, te se isti produžavao na daljnje rokove od pet godina. Dana 30. lipnja 2018. ugovor je ponovno produžen na rok od pet godina, odnosno do 1. srpnja 2023. Nadalje, navodi da joj je putem javnog bilježnika 22. travnja 2020. uručena obavijest o otkazu ugovora o zakupu poslovnog prostora, izjavljenog od strane tuženika. Tužiteljica se dopisom od 29. travnja 2020. protivila navedenom otkazu smatrajući ga protivnom zakonu. Isto tako navodi, da je pokušala spor riješiti sporazumno, no tuženik je odgovorio da odbija sporazumno rješenje i da ostaje pri otkazu. Tužiteljica ističe da sukladno odredbama Ugovora o zakupu poslovnog prostora (čl.3.4.), sklopljenog između nje i pravnog prednika tuženika ugovoreno da tuženik može otkazati ugovor bez obrazloženja ali ne u svako doba, te da je dužan tužiteljici uputiti prethodnu pisanu obavijest (koja je ugovorena u čl.3.2.) i daje se najkasnije tri mjeseca prije isteka ugovora, te tuženik ima pravo na otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca koji počinje teći od dana dostave pisane obavijesti o raskidu ugovora o zakupu. Nadalje, navodi da je otkaz dan 9. travnja 2020., a njoj dostavljen 22. travnja 2020., pa smatra da je postupanje tuženika protivno zakonu i ugovoru, i to čl. 24. toč. 4. Zakona o zakupu poslovnog prostora, te predlaže da sud donese presudu kojom: 1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 9. travnja 2020. protivan članku 24. toč. 4. Zakona o zakupu poslovnog prostora i ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 30. lipnja 2003., te se proglašava protuzakonitim. 2. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 9. travnja 2020. protivan članku 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora i čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. lipnja 2003., te se proglašava protuzakonitim. 3. Obvezuje se tuženik da tužiteljici naknadi troškove postupka.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica navodi (u podnesku od 8. studenog 2021.) da je tužbeni zahtjev sukladan čl. 187. st. 1. ZPP-a jer traži da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje prava na otkaz u skladu s ugovorom i zakonom. Nadalje, navodi da se pravni interes očituje u tome da će po dobivanju presude imati definiran stav suda je li otkaz dan u skladu s ugovorom o zakupu ili zakonom, te da će o tome ovisiti njezino pravo na obeštećenje zbog prijevremenog otkaza Ugovora. Nadalje, navodi da će odluka suda o pravnom pitanju zakonitosti ili nezakonitosti danog otkaza Ugovora o zakupu biti i presuđena osnova za prava i obveze obje stranke. Tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2022. specificirala tužbeni zahtjev tako da glasi: 1. Utvrđuje se da jednostrani otkaz Ugovora o zakupu, broj ovjere OU-802/03 sklopljen između tužiteljice ŠN iz [adresa] i A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1 od 30. travnja 2003., izjavljen od strane tuženika dana 9. travnja 2020. nije zakonit i dopušten. 2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba nedopuštena te da istu treba odbaciti. Navodi da je čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisao kad je moguće podnijeti tužbu radi utvrđenja, te ističe da tužba tužiteljice ne zadovoljava niti jednu od pretpostavki propisanih odredbom čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, jer tužiteljica zahtjeva utvrđenje da je određeno postupanje (davanje otkaza) nezakonito, a takvo utvrđenje ne predstavlja niti utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa, niti utvrđenje istinitosti neke isprave, pa da je stoga tužiteljica podnijela deklaratornu tužbu nedopuštenog sadržaja (suprotno odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a), a osim toga, tuženik navodi da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe, te ako tužiteljica smatra da je tuženikov otkaz ugovora o zakupu nezakonit, tužiteljica svoja prava može pokušati ostvariti i kondemnatornim zahtjevom, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke niti iz čl. 187. ZPP-a. Nadalje, tuženik osporava i osnovanost tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, podredno odbije tužbeni zahtjev, s tim da potražuje naknadu troška postupka.

2.1. Nadalje, tuženik tijekom postupka navodi da tužiteljica tužbenim zahtjevom ne zahtjeva utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa (već zahtijeva pravno mišljenje suda o zakonitosti određene radnje), a niti ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe. Tuženik se protivio preinaci tužbe od 28. lipnja 2022. Isto tako, tuženik je naveo da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika, te da u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku broj Pn-8/2022 zahtijeva naknadu štete zbog navodno neurednog ispunjenja obveze vraćanja prostora u posjed tužiteljice, te navodi da niti preinačenim tužbenim zahtjevom tužiteljica ne zahtjeva utvrđenje postoji li kakvo pravo ili pravni odnos, te da nema pravni interes. Nadalje, tuženik je obavijestio sud da je tužiteljica u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-298/23 podnijela tužbu kojom temeljem nezakonitosti otkaza ugovora o zakupu od 30. lipnja 2003.potražuje isplatu zakupnina u razdoblju od otkaza do navodnog isteka zakupa 30.lipnja 2023.

3. Tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2022. preinačila tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio preinaci. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U konkretnom slučaju tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2022. preinačila tužbeni zahtjev jer je tražila utvrđenje da je otkaz Ugovora o zakupu nezakonit i nedopušten, a tužbom od 13. srpnja 2020. je zahtijevala da sud utvrdi da je otkaz ugovora o zakupa protivan čl. 24. toč. 4. i čl. 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora i ugovora o zakupu.

3.1. Tužiteljica je preinačila tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, a iako se tuženik protivio preinaci, ovaj sud je sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a navedenu preinaku dopustio jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke rješenja.

4. Tužba je nedopuštena.

5. U konkretnom slučaju je predmet spora utvrđenje da je otkaz Ugovora o zakupu nezakonit i nedopušten.

6. Odredbom čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a propisano tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost isprave. Takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav pravni interes za podizanje takve tužbe.

7. Navedenom odredbom regulirane su pretpostavke za tužbu na utvrđenje. Zakonom je takva zaštita dopuštena samo iznimno, sa svrhom da se pravomoćnom presudom razjasni neki pravni odnos koji je pretpostavka za zasnivanje i ostvarivanje novih odnosa i time spriječi buduća povreda prava (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-10/2022-2 od 12. ožujka 2024.)7.1. Nadalje, postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1805/2020- 2 od 6. listopada 2020).

7.1. Prema odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a temeljna pretpostavka za podnošenje tužbe na utvrđenje je postojanje pravnog interesa.

7.2. Potrebno je navesti da je tužiteljica u podnesku od 8. studenog 2021. navela da se pravni interes očituje u tome da će po dobivanju presude imati definiran stav suda je li otkaz dan u skladu s ugovorom o zakupu il zakonom, te da će o tome ovisiti njezino pravo na obeštećenje zbog prijevremenog otkaza Ugovora. Dakle, tužiteljica navodi da je njezin pravni interes – da ima pravni stav suda u vezi zakonitosti otkaza, a o čemu ovisi njezino pravo na obeštećenje. Nadalje, na ročištu održanom 8. listopada 2024. na upit suda, punomoćnik tužiteljice je naveo da je pravni interes tužiteljice: da je činjenica da su parnične stranke u više postupaka sudionici parničnih postupaka koji se vode vezano za činjenicu da li je takav ugovor otkazan na pravilan način, odnosno isključivo kao posljedicu tog pravnog pitanja. Nadalje, u drugim parničnim postupcima koji se vode između stranaka kao prethodno pitanje se ne raspravlja valjanost zakonitosti jednostranog raskida ugovora o zakupu od strane tuženika.

8. Prema ocjeni ovoga suda, tužiteljica tužbom ne traži utvrđenje da bi joj neko njezino subjektivno pravo bilo povrijeđeno ili ugroženo, niti je učinila vjerojatnim da bi tužbenim zahtjevom ostvarila određenu pravnu korist koju bez sudske presude ne bi mogla ostvariti.

8.1. Isto tako, pravni interes na tužbu za utvrđenje u pravilu ne postoji u slučaju kada se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Kondemnatornom tužbom tužiteljici se pruža puna zaštita prava, koje bi se u odnosu na zahtjev pojavilo kao prejudicijelno pitanje (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 834/1998-2 od 3. studenog 1998.). S obzirom na to da je tužiteljica podnijela tužbu kojom potražuje isplatu zakupnina od otkaza do navodnog isteka zakupa a koji postupak se vodi pred ovim sudom broj P-298/23 (a što tužiteljica niti ne osporava), tužiteljica svoju pravnu zaštitu može ostvariti u tom postupku. Imajući na umu sve navedeno, tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe.

9. Slijedom svega navedenoga, budući da tužiteljica tužbom ne traži utvrđenje da bi joj neko njezino subjektivno pravo bilo povrijeđeno ili ugroženo, niti je učinila vjerojatnim da bi tužbenim zahtjevom ostvarila određenu pravnu korist koju bez sudske presude ne bi mogla ostvariti, a nije dokazala niti postojanje pravnog interesa (svoju zaštitu može ostvariti podnošenjem kondemnatornog zahtjeva), ovaj sud je sukladno čl. 288. st.2. u vezi s čl. 187. ZPP- odbacio tužbu kao nedopuštenu, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.

10. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznata naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 24. studenog 2021. i 8. srpnja 2022., za svako u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 1. srpnja 2022., 7. studenog 2022., 6. ožujka 2023. i 8. listopada 2024., za svako ročište u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.750,00 EUR-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke rješenja.

11. Tuženiku nije priznata naknada troška sastava podneska od 26. listopada 2022.

28. ožujka 2023. i 24. svibnja 2023., jer nisu bili potrebni za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP- a) i tuženik je navode iz podnesaka mogao iznijeti na ročištima. Nadalje, tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 10. listopada 2023., jer je tuženik navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 8. listopada 2023.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, računajući od dana prijema istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI

- Pun. parničnih stranaka