REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pnš-125/2014-154

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, Sukojšanska 4, protiv tuženika JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o. u Splitu, Velebitska 75, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26.studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Duplančića, odvjetnika u OD Ljubičić- Vrdoljak i partneri d.o.o., i zamjenika punomoćnika tuženika TZ, odvjetničkog vježbenika u OD Mijoč i Bakić d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 9.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.veljače 2014., pa do isplate prema članku 29.st.2.ZOO-a.

2. Nalaže se tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iz osnova izmakle koristi iznos od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.veljače 2014., pa do isplate prema članku 29.st.2.ZOO-a.

3. Nalaže se tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 12.077,78 EUR/ 91.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.veljače 2014., pa do isplate prema članku 29.st.2.ZOO-a.

4. Nalaže se tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju u HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema članku 29.st.2.ZOO-a."

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 84.125,00 EUR(slovima: osamdeset četiri tisuće stotinu dvadeset pet eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Pred ovim sudom zaprimljena je 2. travnja 2014. protutužba radi naknade neimovinske i imovinske štete u predmetu ovog suda poslovni broj Pnš-412/2011, za koju je odlučeno da se izdvoji iz navedenog predmeta i da se s istom postupa kao sa samostalnom tužbom. U tužbi se navodi da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog dijela pokušaja ubojstva tuženika, koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-583/2011 od 6. lipnja 2011., koji postupak se vodio više od 20 godina. Tužitelj smatra da su upravo on i njegova obitelj bili žrtvom navedenog kaznenog postupka koji je predugo trajao, kao i da se tužitelj ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u navedenom kaznenom postupku. Naime, tuženik navodi da se štetni događaj odigrao 13. kolovoza 1991. kada je tuženik pred više svjedoka u dva splitska lokala planirao počiniti ubojstvo konobarice u caffe baru Dandy, koji je prethodno tužitelj iznajmio. Tuženik je tog dana ušao u caffe bar tužitelja, naručio je više čaša i boca s pićem, te počeo razbijati lokal, prijetiti konobarici ubojstvom, kao i ostalim gostima lokala s kojima se i fizički sukobio, među kojima su bili i njegovi kolege policajci koji su ga pokušali spriječiti da razbija lokal, fizički su ga 3-4 puta izvodili iz lokala, ali se on vraćao, te na krajnje brutalan način porazbijao većinu inventara u kafiću (stakleni inventar, točionike za pivo i sok, glazbene linije, zvučnike, drveni šank, staklena pića i ostalo). Na lice mjesta došao je tužitelj, koji prethodno nije poznavao tuženika, zatekao je ispred lokala 30-ak ljudi i s ulaznih vrata vidio porazbijanu unutrašnjost lokala s vidljivom krvi po podu, kada mu je prišao tada nepoznati tuženik i rekao da je on to učinio, da će sve pobiti i druge prijetnje. Tužitelj je krenuo u unutrašnjost lokala da iz skladišnog prostora pozove telefonom pomoć policije čija je postaja bila na 30ak metara udaljenosti od lokala, ali je tuženik potrčao za tužiteljem, vičući "ubiti ću te", razbio je jedan stakleni zid u više komada, a gosti lokala pridržavali su da ne uđe. Tužitelj nije dobio kontakt sa PP Split, te je izlaskom iz skladišta zatekao tuženika po sredini lokala i više gostiju kako se guraju, tuku, padaju po podu i ponovo dižu, svi krvavi od nastalih ozljeda, a sve kako bi gosti spriječili tuženika da dođe do tužitelja i izvrši ubojstvo koje je ponavljao. Tužitelj je izašao iz lokala, obavijestio policajce ispred lokala da interveniraju, te se vratio u lokal jer je znao da je konobarica zatvorena u WC-u za osoblje. Tuženik je za to vrijeme i dalje demolirao unutrašnjost lokala i izvikivao prijetnje, na što mu je tužitelj rekao da prestane, ali tuženik se na to nije obazirao, već je krenuo prema tužitelju s polurazbijenom bocom u ruci uz riječi "sad ću te ubiti". Tužitelj navodi kako je procijenio da neće moći izbjeći sve prepreke kako bi se udaljio od tuženika, te je u krajnjoj nuždi izvadio pištolj okačen o remen hlača, isti je otkočio i viknuo tuženiku "stani, pucat ću", međutim, tuženik nije stao, već je krenuo prema tužitelju koji je počeo ispaljivati hice iz pištolja kako bi zastrašio i zaustavio tuženika u njegovoj ubilačkoj namjeri, te je prilikom petog ispucanog hica, koji nije bio usmjeren u tijelo tuženika, tuženik zadobio udar u ruku, čemu se i tužitelj čudio jer nije pucao u pravcu tuženika. Međutim, metak se očito odbio i pogodio tuženika u desnu nadlakticu, nakon čega su izišli izvan lokala, a tuženik je odvezen na hitni prijem KBC-a Firule. Tužitelj je odmah policiji rekao što se dogodilo, tuženik je pokušao izvršiti planirano ubojstvo konobarice njegovog lokala Dandy, a potom i tužitelja, koji je branio svoj život u krajnjoj nuždi, te pritom nije prekoračio dozvoljenu nužnu obranu, već je spasio svoj život i živote drugih ljudi. Unatoč tome, tužitelju je određen pritvor i protiv njega je podignuta optužnica za planirani pokušaj ubojstva tuženika. Tadašnji odvjetnik tužitelja ĐZ je 5. rujna 1991. u ime tužitelja podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv tuženika za pokušaj ubojstva tužitelja. Tužitelj u tužbi opširno navodi kako je bio nezadovoljan duljinom trajanja kaznenog postupka koji se vodio protiv njega, postupanjem sudaca i sutkinja koji su bili zaduženi za taj predmet, odvjetnika koji su ga zastupali, propusta koji su prema tužitelju nastali u tom postupku, uslijed čega je tužitelj zbog stresa pretrpio i srčani udar, njegovo se zdravstveno stanje stalno pogoršavalo, zbog čega za tužitelja nije bila više moguća nikakva društvena ili poslovna karijera, dakle, tužitelj se nije mogao zaposliti. Sijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kroz 22 godine trajanja kaznenog postupka u iznosu od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn, zatim na ime imovinske štete zbog izgubljene moguće dobiti jer je onemogućen u svakom društvenom i poslovnom interesnom zanimanju u iznosu od 537.859,18 EUR/ 4.052.500,00 kn, na ime imovinske štete nastale u lokalu Dandy u iznosu od 12.077,78 EUR/ 91.000,00 kn, sve iznose sa zateznom kamatom od nastanka štetnog događaja do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. Podneskom od 22. prosinca 2014. tužitelj je uredio tužbu, na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn na ime neimovinske štete, 132.722,81 EUR/1.000.000,00 na ime imovinske štete iz osnova izmakle koristi, i naknade imovinske štete u iznosu od 12.077,78 EUR/91.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 18. veljače 2014. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Tuženik je neosnovano prigovorio da je tužitelj na ovaj način preinačio tužbu, budući da je na ovaj način djelomično povukao tužbu kako u pogledu visini naknade koju potražuje tako i u pogledu zateznih kamata, kojem povlačenu se tuženik nije usprotivio.

3.U odgovoru na tužbu, koji je dao na ročištima za glavnu raspravu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, te je istaknuo prigovor zastare potraživanja.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o najmu od 23. rujna 2010., Potvrde o evidenciji nezaposlenih osoba za EZ od 3. veljače 2014., Potvrde o studiranju za HZH od 3. veljače 2014., preslike indexa za DZ, preslika zapisnika sastavljenih u predmetu II Kio-92/1991 pred Okružnim sudom u Splitu od 29. kolovoza 1991. i 22. kolovoza 1991. o saslušanju svjedoka RZ, ĆZ, ČZ, AZ, MZ, ZZ, tuženika JZ, preslike zapisnika Općinskog suda u Splitu poslovni broj I K-884/1991 od 20. siječnja 1992., 11. rujna 1992., fotografija lokala Dandy neposredno nakon štetnog događaja, Rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kv-469/2002 od 12. studenog 2002. o određivanju pritvora okrivljeniku HZ u predmetu I K-884/1991, radi izbjegavanja prisutnosti na glavnoj raspravi, i Rješenja istog suda poslovni broj I K- 884/1991 od 3. prosinca 2002. kojim se okrivljeniku HZ ukida pritvor nakon što je utvrđena prava adresa okrivljenika, preslika novinskih članaka objavljenih u Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu ( list 116-118 spisa), Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj I K-55/2007 od 18. listopada 2007., Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-239/2008 od 6. svibnja 2008., Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj I K-458/2008 od 8. prosinca 2008., Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-201/2009 od 7. travnja 2009., Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1438/2009 od 14. rujna 2009., Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-885/2009 od 26. kolovoza 2010., Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-583/2011 od 6. lipnja 2011., Presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-791/2011 od 18. listopada 2011., Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kžzp-46/2013 od 14. siječnja 2014., povodom zahtjeva za suđenje u razumnom roku, preslike novinskih članaka objavljenih u Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Večernjem listu i Jutarnjem listu (list 148 – 151 spisa), službene bilješke II Policijske stanice Split od 14. kolovoza 1991., Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kzp-1/2014 od 26. veljače 2014. o naknadi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješenja VSRH poslovni broj Kžzp-2/2014 od 12. lipnja 2014., Dopisa ODO Split od 21. svibnja 2022. upućenog na predmet posl. broj I K-884/1991, Potvrde tvrtke TWB o zaradi tuženika od 3. ožujka 2006., tiskovnih i elektroničkih članaka (list 525-536 spisa), Uvjerenja o prebivalištu za tužitelja od 25. srpnja 2016., Potvrde HZZO-a od 25. srpnja 2016. i od 8. rujna 2016. za tužitelja, Potvrde HZZO-a od 5. rujna 2016. za SZ, Potvrde HZZO-a od 26. srpnja 2016. za SZ i od 25. srpnja 2016. za tužitelja, Potvrde HZZO-a od 22. srpnja 2016. za tužitelja, Krivične prijave tužitelja kao podnositelja protiv tuženika kao okrivljenika od 5. rujna 1991., upućena Okružnom javnom tužilaštvu Split, uvidom u spis Općinskog suda u Splitu posl. broj Pnš-125/2011, pregledom Rješenja o odobravanju pravne pomoći tužitelju u ovom postupku od 15. travnja 2016. i od 9. veljače 2015., pregledom Rješenja Okružnog suda u Splitu posl. broj II Kio-92/1991 od 14. kolovoza 1991. o određivanju pritvora tužitelju kao okrivljeniku i od 30. kolovoza 1991. kojim se navedeni pritvor ukida, Optužnog prijedloga Općinskog javnog tužilaštva Split poslovni broj KT-874/1992 od 16. lipnja 1992., Krivične prijave od 9. travnja 1992. Prve policijske stanice Split, podnesene protiv tuženika kao okrivljenika, Potvrde o oduzimanju predmeta tuženiku kao osumnjičeniku sastavljene od I PS Split od 8. travnja 1992., Službene bilješke I PS Split od 9. travnja 1992., Službene zabilješke I PS Split od 9. travnja 1992., Potvrda I PS Split od 9. travnja 1992. (list 726-727 spisa), Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-844/1992 od 22. rujna 2006., preslike Zapisnika Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-55/2007 od 28. rujna 2007., posl. broj I K-884/1991 od 7. ožujka 2006., posl. broj I K-884/1991 od 20. siječnja 1992., posl. broj I K -458/2008 od 8. prosinca 2008., posl. broj Pnš-412/2011 od 12. lipnja 2014., 18. ožujka 2015., 15. rujna 2015., 6. travnja 2016., 31. svibnja 2016., 13. ožujka 2018., 9. svibnja 2018., 10. srpnja 2018. i 27. siječnja 2015., izjave GZ od 22. svibnja 2018. ovjerene od strane javnog bilježnika, Zapisnika o uviđaju Okružnog suda u Splitu posl. broj I Kir-591/1991 od 13. kolovoza 1991., Zahtjeva za provođenje istrage protiv tužitelja kao okrivljenika (list 1039 – 1040 spisa), Rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-104/2012 od 21. veljače 2012., Zahtjeva tužitelja za dostavom preslike predmeta Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-844/1992 od 20. ožujka 2020. upućenog predsjednici tog suda, zdravstvenog kartona, osobnika pritvorenika, izvješća o pretrazi zatvorenika, Zapisnika o prijemu i pretrazi zatvorenika HZ, ovdje tužitelja, prilikom pritvaranja 26. studenog 2022., Dopisa zatvora u Splitu od 10. listopada 2022. i 19. rujna 2016., Presude Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-884/1991 od 25. travnja 2006., Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom od 17. kolovoza 2023., ispisa naloga o plaćanju (list 1988 – 1995 spisa), saslušanjem svjedoka PZ, ŽZ, ŠZ, FZ, LZ, KZ, BZ, NZ i dr. IZ, saslušanjem tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja i medicinske dokumentacije tužitelja, te pregledom parničnog predmeta posl. broj P- 1633/2022 (prije posl. broj Pi-33/2015).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica štetnog događaja od 13.kolovoza 1991., nastanak kojeg je prema tužitelju skrivio tuženik, protiv kojeg je vođen kazneni postupak. 7. Odredbom čl.1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl.1046.ZOO-a definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7.1.Odredbom čl.1086.ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

8. Kako je tuženik istaknuo prigovor zastare, potrebno je prije svega odlučiti o tom prigovoru, čija osnovanost za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva.

9. Pravila o zastari sadržana su u odredbama čl.214.-246.ZOO-a, pa je tako propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 1. ZOO-a), kao i da sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti ako se dužnik nije na nju pozvao (čl.214.st.3.ZOO-a).

10. Zastara naknade štete propisana je člankom 230.ZOO-a koji određuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st.1.) i da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st.2.).

11. Zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom propisana je čl.231.ZOO-a, koji određuje da ako je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (st.1.), da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (st.2.), i da isto vrijedi za zastoj zastare (st.3.).

12. U odnosu na zastarni rok kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Tako zahtjev za naknadu štete koja je prouzročena kaznenim djelom zastarijeva tek istekom vremena koje je određeno za zastaru kaznenog gonjenja i u slučaju kad je za kazneno gonjenje predviđen dulji zastarni rok od onog za zastaru tražbine naknade štete iz članka 230. ZOO-a. Radi se o privilegiranom roku za oštećenika koji je žrtva kaznenog djela. Međutim, zastara tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom prosuđuje se prema odredbama članka 231. ZOO-a samo u slučajevima kada je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja (štetnika), jer parnični sud u načelu nije ovlašten utvrđivati je li šteta počinjena kaznenim djelom i je li počinitelj odgovoran za izvršenje tog djela, pa ni radi ocjene zastare tražbine u smislu članka 231. ZOO.

13. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

-da je 13. kolovoza 1991. u caffee baru Dandy, vlasništvo tužitelja, tuženik razbijao inventar, prijetio gostima i tužitelju,

- da je tužitelj u jednom trenutku strahujući za svoj život i život drugih osoba, izvukao pištolj koji je imao kod sebe u trenutku kada je tuženik prema njemu krenuo s razbijenom bocom, te je ispalio pet hitaca u namjeri da zastraši tuženika i da ga zaustavi u njegovom rušilačkom pohodu;

- da tužitelj pri tom nije ciljao tuženika, ali se zadnji metak odbio od metalne površine i pogodio tuženika u desnu nadlakticu, te je isti odmah nakon toga odvezen na hitni kirurški prijem u KBC Split, dok je tužitelj dao izjavu policiji;

- da je rješenjem Okružnog suda u Splitu posl.br. II Kio-921/1991 od 14.kolovoza 1991. tužitelju određen pritvor počevši od 14.kolovoza 1991., budući da je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstvo u pokušaju na štetu JZ, ovdje tuženika, a koji pritvor je ukinut rješenjem istog suda od 30.kolovoza 1991. (list 695-698 spisa),

- da je sukladno prijedlogu tada Općinskog javnog tužiteljstva provedena istraga pred Okružnim sudom u Splitu protiv tužitelja kao okrivljenika,

- da je Općinsko javno tužilaštvo nakon provedene istrage, podnijelo kaznenu prijavu protiv tužitelja radi počinjena kaznenog djela iz čl. 41. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, i to tako što je 13. kolovoza 1991. u Splitu oko 20,40 sati u svom lokalu, caffee baru Dandy u Končarevoj ulici, broj 54, nakon što je JZ u alkoholiziranom stanju narušavao javni red i mir, te razbijao boce, pepeljare i dr., iz pištolja marke "ČZ-9 MM" u pravcu ovog ispalio 5 metaka, pristajući da ga teško tjelesno povrijedi, te ga je rikošetirani dio košuljice jednog od raspadnutih zrna pogodio u nadlakticu desne ruke, te mu je nanio ustrijelnu ranu desne natkoljenice s razdorom desne nadlaktične arterije, zbog čega je nad JZ izvršen pravodobni i svrsishodni kirurški operacijski zahvat, te je spriječeno daljnje obilno krvarenje, koja povreda je teške naravi i po život opasna, čime je okrivljenik drugog tjelesno ozlijedio tako teško da je zbog toga doveden u opasnost život ozlijeđenog, pa je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, označeno je kažnjivo po čl. 99. st.2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske,

- da je kazneni postupak započet pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem I K-884/1991,

- da je tijekom glavne rasprave tužitelju kao okrivljeniku bio određen pritvor iz razloga što isti nije zaprimao pozive za ročišta niti je obavijestio sud o svojoj adresi,

- da je Općinsko državno odvjetništvo na glavnoj raspravi održanoj 3. prosinca 2002., sukladno izmjenama Kaznenog zakona, izmijenila pravnu kvalifikaciju kaznenog dijela koji se okrivljeniku stavlja na teret, u kazneno djelo iz čl. 92. st. 2. Kaznenog zakona-nanošenje teških tjelesnih ozljeda,

- da je Presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-884/1991 od 25. travnja 2006., tužitelj kao okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, s tim da se primjenjuje uvjetna osuda na način da okrivljenik neće morati izdržavati kaznu zatvora, ako u roku od 3 godine po pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, a oštećenik, ovdje tuženik JZ, upućen je da svoj imovinskopravni zahtjev radi naknade štete ostvaruje u parnici,

- da je povodom žalbe tužitelja kao okrivljenika navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-688/2006,

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj I K- 55/2007 od 18. listopada 2007. tužitelj kao okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret iz razloga što je sud zaključio da ne postoje dokazi da bi okrivljenik, ovdje tužitelj, s namjerom htio teško tjelesno ozlijediti oštećenika, ovdje tuženika,

- da je navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž- 239/2008 od 6. svibnja 2008. i predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj I K- 458/2008 od 8. prosinca 2008. optužba prema okrivljeniku, ovdje tužitelju, odbijena, iz razloga što sud nije prihvatio činjenični i pravni opis te pravnu kvalifikaciju da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 99. st.2 Kaznenog zakona, već smatra da bi se eventualno moglo raditi o kaznenom djelu osobito teške tjelesne ozlijede iz nehaja iz čl. 101. st. 2. Kaznenog zakona, pa bi slijedom navedenog proizlazilo da je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona dana 13. kolovoza 1997.,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-201/2009 od 4. travnja 2009. ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-458/2008 od 8. prosinca 2008. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje,

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj K- 1438/2009 od 14. rujna 2009. odbijena optužba prema okrivljeniku, ovdje tužitelju, iz razloga što je iz izvedenih dokaza sud zaključio da nije bilo namjere okrivljenika da teško tjelesno ozlijedi oštećenika JZ, ovdje tuženika, već eventualno može odgovarati za počinjenje kaznenog dijela iz čl. 101. st.2. Kaznenog zakona, jer je postupao sa svjesnim nehajem, s tim da je sud ostao kod zaključka da je nastupila apsolutna zastara kaznenog postupka 13. kolovoza 1997.,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-885/2009 od 26. kolovoza 2010. ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj K-1438/2009 od 14. rujna 2009.i predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj K- 583/2011 od 6. lipnja 2011. okrivljenik HZ, ovdje tužitelj, oslobođen optužbe koja mu se stavlja na teret, iz razloga što je utvrđeno da okrivljeniku nije bila namjera da ozlijedi oštećenika JZ, ovdje tuženika, odnosno nema uzročne veze između okrivljenikova ponašanja i njegove volje, te nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a protiv koje odluke je žalbu izjavio državni odvjetnik,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-791/2011 od 18. listopada 2011. preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj K- 583/2011 od 6. lipnja 2011., na način da je optužba odbijena prema okrivljeniku HZ, ovdje tužitelju, a sve iz razloga što je 13. kolovoza 2011. nastupila apsolutna zastara kaznenog progona protekom 20 godina od počinjenog kaznenog djela,

- da je tuženik kao tužitelj podnio tužbu radi naknade štete od tužitelja kao tuženika, koji postupak se vodio pred ovim sudom pod posl. brojem Pnš-412/2011, koji je pravomoćno okončan na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, nakon što je utvrđeno da je potraživanje tužitelja zastarjelo,

- da je tužitelj 5. rujna 1991. podnio Okružnom javnom tužilaštvu Split kaznenu prijavu protiv tuženika kao okrivljenika, radi počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju na štetu tužitelja kao oštećenika u lokalu Dandy 13.kolovoza 1991. (list 728 spisa),

- da je kazneni postupak protiv tuženika kao okrivljenika vođen pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. brojem I K-844/1992, radi sumnje da je 13. kolovoza 1991. počinio kazneno djelo iz čl. 331 st. 1. Kaznenog zakona -nasilničko ponašanje, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 3 godine,

- da je navedeni kazneni postupak protiv tuženika kao okrivljenika radi počinjenja kaznenog djela iz štetnog događaja od 13. kolovoza 1991. pravomoćno obustavljen rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broj I K-884/1992 od 22. rujna 2006., iz razloga što je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona,

- da tužitelj kao oštećenik u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika posl. broj I K-884/1992 nije postavio nikakav imovinskopravni zahtjev radi naknade štete, a što je utvrđeno na temelju izjava tužitelja koji navodi da je za okončanje navedenog kaznenog postupka saznao tek 2020., što je ponovio i na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. studenog 2024.,

- da je tužitelj pred ovim sudom podnio 15. siječnja 2015. tužbu protiv tužene Republike Hrvatske radi isplate naknade štete koja je tužitelju nastala uslijed neosnovanog uhićenja i neopravdane osude u kaznenom postupku posl. broj K- 583/2011, koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Pi-33/2015, a kasnije pod posl. brojem P-1633/2022,

- da je parnični postupak posl. broj P-1633/2022 pravomoćno okončan presudom od 12. srpnja 2022. i presudom Županijskog suda u Šibeniku Gž-1011/2022 od 22. svibnja 2023., na način da je naloženo tuženoj da isplati tužitelju naknadu štete u iznosu od 12.055,00 kn/1.600,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženo zahtjev tužitelja odbijen.

14. Tužitelj je u ovom postupku dao opširan iskaz, u kojem u bitnom navodi da se štetni događaj od 13. kolovoza 1991. dogodio u lokalu Dandy koji je držao tužitelj, na način da je dolaskom do lokala tužitelj primijetio više ljudi ispred lokala, te je raspitivanjem i ulaskom u lokal utvrdio da je isti demoliran na način da su porazbijane šalice, točionici iščupani, razbijeni zatvori, pregradni stakleni zid, ogledala, lampe i ostalo. Ulaskom u lokal zatekao je tuženika kako razbija po lokalu, dok je konobarica za to vrijeme bila zaključana u wc-u za osoblje, pa je tužitelj smatrao da mu je dužnost ući i zaštiti konobaricu. Kako je sve bilo razbijeno, tom prilikom je stao na hrpe razbijenog stakla, a kako je nosio ljetne mokasine, s džonovima od pluta, kroz iste je probilo staklo i razrezalo oba stopala tužitelja. Unatoč tome, viknuo je tuženiku da prestane razbijati, na što mu je tuženik rekao da će ga ubiti, i krenuo je prema tužitelju s podignutom desnom rukom u kojoj je držao polurazbijenu bocu. Kako tužitelj nije mogao u tom trenutku pobjeći, odlučio je izvaditi pištolj i zastrašiti tuženika koji se kretao prema njemu i nije reagirao na riječi tužitelja "stani, pucat ću", pa je tužitelj ispucao četiri metka u pravcu stare registar kase lokala, da bi prilikom ispucavanja petog metka došlo do rikošeta koji je pogodio tuženika između nadlaktice i podlaktice u žilu, te je tužitelj u tom trenutku prestao sa pucanjem. Iako ranjen, prilikom izlaska iz lokala, tuženik je i dalje prijetio tužitelju da će ga ubiti i to pred brojnim svjedocima koji su se tu zatekli kao gosti lokala, a veliki dio njih bili su i policajci, jer se u blizini nalazila policijska postaja. Tuženik je odvezen na hitnu pomoć, dok se tužitelj uputio u obližnju policijsku postaju, gdje je predao pištolj i metke, te je dao svoj iskaz o štetnom događaju, odveden je i u bolnicu na sanaciju ozljeda na stopalima. Nakon toga je prepraćen u pritvor na Bilice, sutradan je odveden pred suca istrage, nakon čega je vraćen na Bilice, u kojem pritvoru se nalazio od 14. kolovoza do 30. kolovoza 1991. U tom trenutku, tužitelj je već bolovao od kroničnih bolesti jer je iza njega bilo već više teških operacija, imao je najmanje 30 oboljenja, sve kao posljedica teške prometne nezgode, te je pio negdje oko 7 tableta dnevno. Sve navedeno je rekao prilikom pritvaranja, uz molbu da ga pregleda liječnik, ali je to bilo odbijeno, i za to vrijeme dok je bio u pritvoru, tužitelj nije uzimao propisanu terapiju. Nakon izlaska iz pritvora, posudio je oko 30.000,00 DEM za renovaciju demoliranog lokala, nakon čega je isti ponovno otvorio. Lokal je radio nekih mjesec do dva dana, kada mu je vlasnik rekao da mora prekinuti najam jer ne želi da se ponovi ono što se dogodilo 13. kolovoza 1991. pa je tužitelj pristao na raskid ugovora. U to vrijeme, živio je od novca koji je dobivao od rodbine, braće, rođaka i dobrih poznanika, bio je dragovoljac, a potom pripadnik 4. gardijske brigade, ali bez plaće, te je bio na brojnim ratištima. U rujnu 1991. netko je angažirao odvjetnika tužitelju, koji je podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog pokušaja ubojstva tužitelja, pa se tužitelj neugodno iznenadio kada je u listopadu iste godine protiv njega podignuta kaznena prijava i pokrenut postupak radi pokušaja ubojstva tuženika. U kaznenom postupku nije bilo dugo vremena nikakvih pomaka, tužitelj je bio fizički bolestan i nije mogao obavljati svakakve fizičke poslove, dok je supruga bila nezaposlena zbog skrbi o troje maloljetne djece, a zdravstveno osiguranje su svi ostvarili tek 1998. kada je tužitelj ostvario pravo na invalidninu, pa samim time i pravo na zdravstveno osiguranje. Do nastanka predmetnog štetnog događaja, tužitelj se nije nikada psihički liječio, ali je to počeo nakon štetnog događaja, te mu je posebno bilo teško za vrijeme dok nije imao zdravstveno osiguranje, pa se svakako snalazio po pitanju odlaska u liječnika i pribave lijekova. Tužitelj je nabavljao oružje za obranu RH, osnivao i stvarao postrojbe, i to prije priznanja RH, ljudi su ga poštovali i slušali, ali nakon štetnog događaja, mediji su počeli loše pisati o tužitelju, navodeći da je ispucao 5 metaka u hrvatskog policajca, te je postao nepoželjan i ljudi su zazirali od tužitelja. Veliki uteg bio je kazneni postupak koji se vodio protiv tužitelja, jer nije mogao pribaviti uvjerenje o nekažnjavanju i otvoriti nekakav obrt, OPG, javljati se na natječaje i sl. Isto tako, često je mijenjao podstanarske stanove, što smatra da je u izravnoj vezi sa štetnim događajem i zbog medijske slike koja se stvorila o tužitelju. U odnosu na kazneni postupak, tužitelj je dolazio i osobno u urede sudaca i sutkinja koji su bili tijekom vremena zaduženi za rad na njegovom predmetu, te je pisao i pisane požurnice kako bi se postupak što prije okončao. Isto tako je dobivao i prijetnje od rodbine tuženika, pa je 1994. otišao živjeti s obitelji u svoje rodno mjesto u Hercegovinu, gdje je našao zaposlenje kao voditelj objekta, a u Split se vratio konačno 1998. kada su sin i kasnije druga djeca počeli pohađati školu. Uz pomoć poznanika kupio je vozilo, te se bavio prodajom raznih artikala kao npr. privjesaka, kaseta, cd-ova i knjiga. Krajem 2001. organizirao je i humanitarne koncerte za što nije bio plaćen, tako da za sebe može reći da je u to vrijeme bio javna osoba i da je policija znala gdje stanuje. Unatoč tome, sutkinja je u kaznenom postupku poziv za ročište tužitelju uputila na bivše adrese, nakon čega je izdala nalog za potragom uz napomenu da izbjegava suđenje, iako to nije bilo točno. Tužitelj smatra potrebnim napomenuti da je državni odvjetnik u međuvremenu napisao dopis da je uslijed prekvalifikacije kaznenog djela iz pokušaja ubojstva u kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozlijede nastupila zastara kaznenog progona, uz prijedlog da se postupak obustavi. Tužitelj je pritvoren i odveden u zatvor na Bilice, ne znajući zbog čega, s tim da je tada naveo da ima teška oboljenja, da pije 20-ak lijekova dnevno, da se loše osjeća, te je tražio hitno pregled od strane liječnika. To je trajalo oko 5 dana, trnula mu je ruka, osjećao je pritisak u prsima, te ga je doktor koji je obilazio zatvorenike odveo u ordinaciju, izmjerio tlak i vratio u ćeliju, te su sutradan pravosudni policajci odvezli tužitelja na hitni prijem KBC-a Split gdje su nakon obavljenih pretraga utvrdili da je tužitelj pretrpio srčani udar i da treba ostati u bolnici, što pravosudna policija nije dozvolila, već ga je vratila u zatvor i sutradan odvela na ročište zakazano u kaznenom postupku. Što se tiče samog kaznenog postupka, cijelo to vrijeme se nije ništa posebno događalo, 2000. godine je otišao u Knin gdje je radio kod poznanika, a negdje krajem 2007. vratio se u Split. Tužitelj ističe da su cijelo to vrijeme on i njegova obitelj bili robovi kaznenog postupka, kasnije je doneseno više odluka, da bi konačno trećom presudom bio oslobođen optužbe, ali je zbog nastupa zastare županijski sud donio odluku da se optužba odbija, i to unatoč tome što je tužitelj požurivao i postupanje županijskog suda, kako ne bi došlo do zastare. Sam štetni događaj na tužitelja je djelovao stresno, a sve se kasnije nastavilo s dugotrajnim vođenjem kaznenog postupka, tako da je počeo sumnjati da se cijela država urotila protiv njega, uslijed čega je počeo sve više propadati, obolijevati psihički i fizički, patiti od nesanice, te koristiti sve veći broj lijekova. Dugotrajnost kaznenog postupka utjecala je i na njegov obiteljski život i brak, ali je unatoč tome uspio školovati sina i dvije kćeri. Isto tako, tužitelj se u međuvremenu i razveo, bio je pritvoren jer ga je supruga prijavila za obiteljsko nasilje, te mu je određena i mjera opreza da kontaktira suprugu i sina, s kojima više nije u kontaktu, te smatra da je sve ovo posljedica upravo dugotrajnosti kaznenog postupka. Trenutno tužitelj ima invalidsku mirovinu od oko 1.010,0 EUR, s tim da mu stanarina iznosi oko 400,00 EUR, režije oko 191,00 EUR, doplata za lijekove oko 120,00 EUR, te bi mu bilo potrebno nekih 200,00 EUR kako bi mogao pristojno živjeti. Tužitelj je napomenuo kako je tek negdje u vrijeme "korone" nakon 29 godina dobio uvid u spis poslovni broj I K-844/1992 koji se vodio protiv tuženika, te je uvidom u isti utvrdio da je donesena odluka kojom se optužba odbija zbog nastupanja apsolutne zastare.

15. Iz naprijed navedene dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela zbog počinjenog kaznenog djela u vezi sa štetnim događajem od 13.kolovoza 1991. Naime, kazneni postupak protiv tuženika kao okrivljenika vodio se pred ovim sudom pod posl. brojem I K-844/1992, radi sumnje da je 13. kolovoza 1991. počinio kazneno djelo iz čl. 331 st. 1. Kaznenog zakona -nasilničko ponašanje, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 3 godine. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem posl. broj I K-884/1992 od 22. rujna 2006. zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog progona. Navedeni kazneni predmet je izlučen iz arhive suda, tako da je pribavljena samo navedena odluka, iz koje sud nije mogao utvrditi da su postojale određene procesne smetnje zbog kojih se protiv tuženika kao počinitelja nije mogao provesti ili dovršiti kazneni postupak. Stoga ni ovaj sud nije ovlašten sam utvrđivati da li je šteta počinjena kaznenim djelom i da li je počinitelj odgovoran za izvršenje tog kaznenog djela jer tužitelj ničim nije dokazao da su postojale smetnje za provođenje kaznenog postupka protiv tuženika, tim više što ni tužitelj nije imao nikakva saznanja o tom postupku i njegovom okončanju sve do negdje 2020. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela na štetu tužitelja, to se prigovor zastare tražbine tužitelja na ime naknade štete ima ocjenjivati prema odredbi čl.230.ZOO-a.

16. Odredba čl.230.ZOO-a razlikuje subjektivni i objektivni rok zastarijevanja. Subjektivni rok iznosi tri godine, a njegov početak vezan je za dan kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. Objektivni rok iznosi pet godina, a počinje teći od trenutka kad je šteta nastala, tj. povezan je s objektivnom činjenicom nastanka štete, a ne kad je štetna radnja počinjena. Naime, šteta može, ali ne mora u cjelini i svim njezinim oblicima nastati istodobno sa štetnom radnjom.

17. Ono što sud smatra bitnim za istaknuti jest da je tužitelj tijekom postupka više puta isticao da mu je šteta nastala zbog dugotrajnosti kaznenog postupka koji se protiv njega vodio radi počinjenja kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede tuženiku dana 13.kolovoza 1991. u lokalu Dandy. Međutim, trajanje kaznenog postupka nije ovisilo o tuženiku, niti je tijekom postupka ičim dokazano da se dugotrajnost kaznenog postupka protiv tužitelja može pripisati tuženiku. Tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete koja mu je nastala zbog dugotrajnosti kaznenog postupka. Taj postupak se vodio pod posl.br.Pi-33/2015, kasnije P-1633/2022, i pravomoćno je okončan na način da je tužitelju presudom posl. broj P-1633/2022 od 12. srpnja 2022., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž- 1011/2022 od 22. svibnja 2023., dosuđen iznos naknade štete u iznosu od 1.600,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

18.Tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete u iznosu od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn, i to na ime trpljenja bolova i straha, što se prolongiralo kroz dugi niz godina vođenjem kaznenog postupka. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u štetnom događaju zadobio porezotine na oba stopala, koje ozljede su mu sanirane u bolnici nakon što je zadržan u policijskoj postaji. Nesporno je kako je tužitelj pretrpio jak i intenzivan strah u štetnom događaju, i da mu je cijeli događaj bio iznimno stresan. Međutim, liječenje porezanih stopala i s tim povezanih fizičkih bolova nisu mogli biti toliko dugotrajni da do podnošenja tužbe 2. travnja 2014. ne bi nastupila zastara. Sve da je po toj osnovi liječenje trajalo do kraja 1992. primjenom subjektivnog roka od 3 godine proizlazi da je zastara tražbine tužitelja po osnovi ove štete nastupila najkasnije 01.siječnja 1996. U svakom slučaju primjenom objektivnog roka od pet godina računajući od trenutka kad je šteta nastala, zastara je za ovaj oblik štete nastupila 14.kolovoza 1996.

18.1. Isto se odnosi i na pretrpljeni strah koji je tužitelj doživio za vrijeme i nakon štetnog događaja, jer je tužitelj nesumnjivo trpio strah koji je nastao kao posljedica štetnog događaja i boravka u pritvoru. Međutim, tužitelj u svom iskazu navodi da je nakon toga bio na različitim ratištima, da je bio dragovoljac u ratu, da je radio razne poslove radi osiguravanja egzistencije svoje obitelji, i da se selio više puta (u Hercegovinu i Knin), iz čega se može zaključiti da se duševno stanje tužitelja uslijed prouzročenog straha, bez obzira na njegov intenzitet i trajanje, stabiliziralo. Po slobodnoj ocjeni sud zaključuje da je ta stabilizacija nastupila najkasnije 1.siječnja 1993., pa primjenom subjektivnog roka od 3 godine proizlazi da je zastara tražbine tužitelja po osnovi ove štete nastupila 01.siječnja 1996. U svakom slučaju primjenom objektivnog roka od pet godina računajući od trenutka kad je šteta nastala, zastara je za ovaj oblik štete nastupila 14.kolovoza 1996. Pritom valja napomenuti da je tužitelj prije nastanka štetnog događaja bio osoba ozbiljno narušenog fizičkog zdravlja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, kao i da tuženik nije odgovoran za srčani udar koji je tužitelj pretrpio u pritvoru 2002. Štetu nastalu uslijed ovog pritvaranja tužitelj može tražiti jedino od Republike Hrvatske, čija su tijela naložila i provela odluku o određivanju pritvora, naravno ukoliko je pritom bilo utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti. Isto tako treba navesti da je sam tužitelj tijekom postupka u više navrata i u svom iskazu naveo da se njegovo fizičko i psihičko zdravlje počelo pogoršavati zbog dugotrajnosti kaznenog postupka, kao i da se zbog trajanja tog postupka nije mogao zaposliti. Kako tuženik nije odgovoran za dugotrajnost kaznenog postupka, isti ne može odgovarati tužitelju za štetu koja je istom nastala uslijed toga, već to može jedino Republika Hrvatska, koju je tužitelj i tužio radi naknade štete i ishodio pravomoćnu presudu u svoju korist.

18.2. U svakom slučaju od nastanka štete 13.kolovoza 1991. primjenom objektivnog roka od pet godina zastara naknade neimovinske štete nastupila je 14.kolovoza 1996. Slijedom navedenoga, zbog osnovanosti prigovora zastare tražbine na ime naknade neimovinske štete, u tom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I./1.

19. Tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade/dobiti jer je u to vrijeme bio ugostitelj, koji je živio od zarade lokala. Tužitelj navodi da je najam lokala otkazao zbog prijetnji tuženika i njemu bliskih osoba koje su dopirale do tužitelja, iako to nije ničim dokazao. Isto tako tužitelj navodi da je od siječnja 1990. do 23. prosinca 1991. bio dragovoljac bez plaće, a nakon toga je bio pripadnik IV. gardijske brigade, također bez plaće, te je boravio na raznim ratištima. Naknadu izmakle dobiti od tuženika tužitelj može tražiti samo za obnovu i renoviranje jer sam tužitelj navodi da je živio od zarade tog lokala. Prema tome šteta zbog izgubljene dobiti nastala je tužitelju nakon obnove i ponovnog otvaranja lokala Dandy, što je bilo negdje u rujnu/listopadu 1991. Primjenom subjektivnog roka od 3 godine proizlazi da je zastara tražbine tužitelja po osnovi ove štete nastupila najkasnije 01.studenoga 1994., dok je primjenom objektivnog roka od pet godina računajući od trenutka kad je šteta nastala, zastara nastupila 14.kolovoza 1996. Slijedom navedenoga, odbijen je tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I./2.

20. Za nastalu imovinsku štetu na ime uništenog inventara lokala Dandy u iznosu od 12.077,78 EUR/ 91.000,00 kn, kao i za osobu štetnika odnosno u konkretnom slučaju tuženika, tužitelj je najkasnije saznao u roku neka 3 mjeseca od štetnog događaja. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je morao obnoviti lokal, da je posudio novac za obnovu i da je nakon renovacije lokal držao otvorenim nekih mjesec-dva dana. Kako se štetni događaj zbio 13.kolovoza 1991., to je tražbina ove štete nastala dospjela najkasnije 1.siječnja 1992., pa primjenom subjektivnog roka od 3 godine proizlazi da je zastara tražbine tužitelja po osnovi ove štete nastupila 01.siječnja 1995., dok je primjenom objektivnog roka od pet godina računajući od trenutka kad je šteta nastala, zastara nastupila 14.kolovoza 1996. Slijedom navedenoga, odbijen je tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I./3.

21.Budući da tužitelj nije postigao uspjeh u sporu, nema pravo na naknadu parničnog troška od strane tuženika, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I./4.

22. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi sud ne smatra relevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno osnovanosti prigovora zastare.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 277.523,40 EUR prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu za sljedeće radnje: za sastav obrazloženih podneska od 31.srpnja 2023. i 27.kolovoza 2024. po 1 200 bodova za svaki podnesak (1200x2), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 27.siječnja 2015., 13.veljače 2019., 27.veljače 2020., 30.studenoga 2020., 2.ožujka 2021., 14.listopada 2021., 16.prosinca 2021., 22.veljače 2022., 28.travnja 2022., 28.lipnja 2022., 29.rujna 2022., 9.ožujka 2023., 27.ožujka 2023., 23.svibnja 2023., 18.srpnja 2023., 29.rujna 2023., 2.studenoga 2023., 27.studenoga 2023., 19.prosinca 2023., 12.siječnja 2024., 29.veljače 2024.,16.svibnja 2024. i 26.studenoga 2024. po 1 200 bodova za svako ročište (1 200x23), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 12.lipnja 2014., 11.rujna 2014., 13.studenoga 2014., 15.svibnja 2017., 6.srpnja 2021. i 7.studenoga 2022. po 600 bodova za svako ročište (600x6), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 33 650 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 67.300,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 84.125,00 EUR. S obzirom na vrijednost predmeta spora tuženik je u postupku mogao potraživati 2 088 bodova za svaku radnju, ali je sud odlučio prema zahtjevu tuženika, inače bi prekoračio njegov zahtjev za naknadom troškova. Na dosuđeni trošak tuženiku je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl. 151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 9.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.