REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4018/2020-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Split, Građansko-upravni odjel Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. studenog 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja i z. z. tuženika, dana 9. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 265.445,62 eura s kamatama po stopi u skladu sa čl.29.st.2. ZOO-a, počam od 17.6.2020.godine pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parbeni trošak."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.970,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 20.studenog 2020.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se prije pokretanja ove parnice tužitelj obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, a sve sukladno odredbi čl. 186-a ZPP-a. Ovaj zahtjev da ima sve potrebne sastavnice tužbe. Tužitelj navodi da je odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne ili javne uprava propisana odredbom čl. 13 primjenjivog Zakona o sustavu državne uprave prema kojoj štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. U tom pravcu Ustavni sud Republike Hrvatske da je u svojoj odluci br. U-III-2314/06 od 21. veljače 2007. godine zauzeo stajalište da za postojanje javno pravne odgovornosti države za štetu u smislu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke i to:
- nezakoniti ili nepravilni rad tijela državne uprave,
- postojanje štete koja je zbog toga nastala,
- uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo). Iz gornjeg jasno da proizlazi da Ustavni sud Republike Hrvatske, ocjenjujući odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja građanima nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, polazi od objektivne odgovornosti RH za štetu, a koja se temelji na načelu uzročnosti, a ne načelu krivnje. Po mišljenju tužitelja, ovo da je vrlo važan, naprosto odlučujući stav, uz napomenu da su redovni sudovi u Republici Hrvatskoj vezani za ovo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Uostalom, to da je i pravni stav Županijskog suda u Varaždinu u odluci pod br. Gž-2788/2016 od 12.10.2017. godine. Svakako, nezakonitim radom da se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotno pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti. S druge pak strane, a prateći i zakonske odredbe, osobito odredbe Zakona o obveznim odnosima, uzrokom neke štete, da se smatra ona okolnost koja po redovnom tijeku stvari neposredno dovodi upravo do takve posljedice. Međutim, uzročnost kao pretpostavka odštetne odgovornosti da ne mora postojati kao neposredna veza između posljednjeg uzroka štete i štetne posljedice, već da je moguće da je taj posljednji uzrok, za koji štetnik inače ne bi odgovarao, izazvan onom okolnosti zbog čijeg učinka štetnik odgovara za štetu. Tužitelj smatra da je time objasnio i pravni okvir i pravni osnov odgovornosti države, a temeljem neprijepornih činjenica koje su navedene u daljnjim navodima ovog zahtjeva. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2369/17 od dana 11. siječnja 2018. godine da je poništena presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 15USIG-300/16-7 od 27. ožujka 2017. godine. Istom presudom da je poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske klasa:
UP/II-362/02/15-23/17, Ur.br. 531-07-2-2-16-4 od 13. ožujka 2016. godine. Nadalje, da je poništeno i rješenje N, Područna jedinica Split za područje Splitsko-Dalmatinske županije, Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za područje Grada Splita klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, Ur.br. 531-07-1-19-1-11-28 od 9. lipnja 2011. godine. Tužitelj da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. z. 9017/5 KO [katastarska općina], da to jasno proizlazi iz vlasničkog lista, da je ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju objekta još 1999. godine, ova građevinska dozvola da je postala pravomoćna još dana 8.6.2000. godine. Prije početka same izgradnje – tužitelj da je odlučio izvršiti određene izmjene na objektu, te izmjene da su usklađene sa lokacijskim uvjetima, a sve sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o gradnji. Dakle, ovdje da je bitno napomenuti da se ovim izmjenama ne mijenjaju lokacijski uvjeti. U tom pravcu tužitelj da je dana 6.12.2005. godine podnio zahtjev nadležnom tijelu Grada Splita za dobivanje potvrde za izmjenu i dopunu glavnog projekta, da to jasno proizlazi iz postupka u kojem je izdana građevinska dozvola. Tužitelj napominje da je lokacijska dozvola izdana u spisu UP/I-350-05/03-02/00047/AS od dana 2.12.2003. godine, a da je građevinska dozvola izdana pod br. UP/I-361-03/99-2/00128 od 8.6.2000. godine, a dopuna građevinske dozvole u predmetu pod br. UP/I-361-03/02-02/00205 od 28.4.2004. godine. Temeljem navedenih građevinskih dozvola i lokacijskih uvjeta oštećeni da je kao investitor stambenog objekta na nekretnini označenoj kao k.č.z.9017/05 KO [katastarska općina] izgradio u grubo svoj objekt. Objekt da je izgrađen do visine potkrovlja. Nakon toga da dolazi do zabrane rada od strane N, Odjela inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Splitu za područje Splitsko-Dalmatinske županije, Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za područje grada Splita i to u predmetu pod br. klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, time da je rješenje o uklanjanju doneseno dana 8. veljače 2007. godine pod ur.br. 531-07-1-23- 1-07-11. Tužitelj navodi da je nadležna osoba iz Inspekcije, postupala na nepravilan i nezakonit način, skoro sa izravnom namjerom, a u svakom slučaju zbog krajnje nepažnje, da je uzela posve pogrešne dimenzije ovog objekta te ih navela u rješenju o uklanjanju. Međutim, da je činjenica da su pravilne dimenzije, stvarne dimenzije posve drugačije od onih koje prihvaća citirano rješenje. Ove stvarne, istinite dimenzije da su utvrđene od strane sudskog vještaka, ovlaštenog mjernika – GEO-SERVIS SPLIT, da je upravo taj nalaz, kao i nalaz vještaka za graditeljstvo, ono što odgovara stvarnom stanju na terenu, istinitom stanju, a ti nalazi da su posve u skladu sa – potvrđenim glavnim projektom. Dakle, rješenje o uklanjanju, zabrana gradnje, zastoj gradnje, da je sve to posljedica nezakonitog i nepravilnog i neodgovornog rada nadležnih tijela. Naime, tlocrtne dimenzije predmetnog objekta u potpunosti, praktički u 1 cm, da su u skladu sa projektiranim dimenzijama po glavnom projektu i izmjenama istog. U odnosu na materijalno pravne propise, tužitelj navodi da je svaka izmjena po prethodno izdanu dozvolu potkrepljena izmjenom, a sve u potpunoj suglasnosti sa pozitivnim zakonskim propisima. Tužitelj da je naprosto molio građevinsku inspekciju da mu se omogući neposredno sudjelovanje u utvrđivanju činjenica, na licu mjesta, da se provede nadzor i vještačenje bilo po vrlo specijaliziranim ustanovama ili pak sudskim vještacima, a da mu je to sve bilo onemogućeno. Tužitelj smatra da je sve to rađeno sa ciljem da mu se nanese iznimno velika šteta, a kako bi se zadovoljile nekakve krajnje nerazumne i neobjašnjive interese pojedinih osoba koje su bliske službenicima državnih tijela koje su sudjelovale u ovom postupku. Posebno ističe da je Ministarstvo graditeljstva, postupajući u okviru svoje nadležnosti i sukladno obvezama iz Zakona o gradnji, dana 26.7.2006. godine dostavilo mišljenje temeljem kojeg se oštećenom dozvoljava izgradnja galerije u podrumu i na tavanu objekta. Međutim, pored toga, očito samoinicijativno, da Inspekcija izlazi na teren dana 14.8.2006. godine, donosi rješenje kojim se određuje rok od 90 dana da se uskladi građevina sa glavnim projektom. Ponovno se ističe da u tom rješenju nisu pravilno navedene dimenzije gabarita građevine, a sve radi posve pogrešnog mjerenja, za što, tužitelj kao investitor smatra da je učinjeno sa određenom namjerom, da je to teško dokazati, ali da je neprihvatljivo i nedopustivo da jedno nadležno tijelo koje se bavi poslovima građevinarstva nepravilno izvrši mjerenje objekta. Na to rješenje tužitelj da je izjavio žalbu, za vrijeme rješavanja žalbe na drugostupanjskom tijelu, dana 8.2.2007. godine, Inspekcija u Splitu da donosi rješenje o uklanjanju objekta. Ovo rješenje da se donosi ne čekajući rješenje po žalbi niti se čeka rješavanje Potvrde o izmjeni i dopuni glavnog projekta. Nakon toga, da dana 4.4.2007. godine dolazi rješenje Ministarstva, opet manjkavo, da bi dana 20.7.2007. godine Grad Split izdao Potvrdu o izmjeni i dopuni glavnog projekta, da je to sve dopušteno i utemeljeno na zakonu, dakle, članku 107. st. 2. Zakona o gradnji. Dana 23.7.2007. godine uredno da je dostavljena Potvrda izmjene i dopune projekta Inspekcije grada Splita, time da je izvršena obveza koju je zadala upravo inspekcija. Nadalje, 31.10.2007. godine da dolazi rješenje Ministarstva, tim rješenjem da je odbijena žalba investitora. Međutim, da se u tom rješenju ne navodi da je izdana Potvrda izmjene i dopune glavnog projekta. Upravo da je to i propust inspektorice ZO, kao prvostupanjskog tijela, koja nije izvijestila drugostupanjsko tijelo o Potvrdi. Da je tome tako da se vidi iz obrazloženja tog rješenja u kojem je jasno navedeno slijedeće: „Ukoliko žalitelj ishodi odobrenje za gradjenje za prethodnu gradnju, uz predočenje istog Prvostupanjskom tijelu Uprave, to tijelo Uprave može Inspekcijsko tijelo obustaviti“. Kako bi se prikazalo daljnje nezakonito postupanje, dana 9.6.2011. godine tužitelj da dobiva zaključak o dozvoli izvršenja za uklanjanje gradjevine. Kao i ranije i ovaj zaključak da opet navodi posve netočne dimenzije temeljena, podruma, prizemlja i prvog kata, a da uopće ne priznaje Potvrdu. Dana 5.7.2011. godine da se podnosi žalba na zaključak o dozvoli izvršenja, podnosi se zahtjev za obustavu postupka, ponovno se dostavlja Potvrda inspekciji u Splitu, međutim, drugostupanjsko tijelo da 9.11.2011. odbija žalbu tužitelja, u kojem se ponovno navode netočne dimenzije objekta. Konačno, u prosincu 2011. godine da je podnesena tužba Upravnom sudu, da se dostavljaju dva vještva i to ono od 5.3.2012. Luke Vrljička, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo te ono od 10.12.2012. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića. U ovim vještvima da su točno navedene dimenzije. Dana 28.10.2015. godine da dolazi presuda Upravnog suda iz kojeg je vidljivo da se radi o gradnji građevine sukladno Zakonu i baš čl. 107. st. 2. Zakona o gradnji, ponovno ističe da se tu ne mijenjaju lokacijski uvjeti. Dana 30.3.2016. godine Ministarstvo da ne postupa po presudi Upravnog suda u Splitu, nego ponovno odbija žalbu, da nije jasno zbog čega ne priznaje ni Potvrdu, te ponovno navodi da je odstupljeno od lokacijskih uvjeta. U travnju mjesecu 2016. godine da se ponovno podnosi tužba, da bi konačno po žalbi Visoki upravni sud donio presudu od 13.3.2018. godine kojom se prihvaća zahtjev tužitelja. Tužitelj navodi da mu je nastala velika šteta, ista da prelazi 30 milijuna kuna, da se sastoji u tome što tužitelj nije mogao privesti objekt svrsi za koju je dobio dozvolu. Naime, tužitelj da je morao, zbog nezakonitog rada državnih tijela, mijenjati namjenu objekta, pa da je tako, umjesto stanova, izgrađen hotel. Stanovi da su bili za tržište, prodaju, što da bi za investitora bila iznimno velika dobit. Osim toga da je došlo do gubitka uporabe i zarade na dva objekta, koja je iznimno velika. U pravcu procjene imovinske štete, u odnosu na nemogućnost i korištenja objekata, nemogućnost privođenja svrsi objekta, nemogućnost disponiranja sa objektom, tužitelj predlaže da se provede dokaz vještačenjem. Radi svega navedenog tužitelj postavlja zahtjev i traži da sud obveže tuženika da mu na ime naknade štete isplati iznos od 2.000.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.lipnja 2020.godine do isplate, ujedno potražuje naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže isti odbiti i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška. U tužbi tužitelj traži da mu tuženik u roku od petnaest (15) dana isplati iznos od 2.000.000,0 kn s pripadajućim kamatama od 17. lipnja 2000. smatrajući da mu je šteta uzrokovana nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave u postupku provođenja inspekcijskog nadzora građenja na njegovoj nekretnini označenoj kao k.č.z. 9017/5 k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan, jer da je iz tužbe i iz sveukupne dokumentacije koja prileži tužbi i spisu upravnog tijela razvidno da je inspekcijskim očevidom 25. srpnja 2006. na lokaciji Mihanovićeva ulica Split, na k.č.z. 9017/5 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da investitor NO gradi stambenu građevinu u poluotvorenom načinu izgradnje, protivno ishođenoj građevinskoj dozvoli klasa: UP/I- 361-03/99-02/00128, ur.broj: 2181-04-00-00-00-07 od 08. lipnja 2000., te izmjenama i dopunama te dozvole od 28. travnja 2004. i od 20. lipnja 2005. pa mu je rješenjem klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, ur.broj: 531-07-1-23-1-06-03 od 14. kolovoza 2006. naređena obustava daljnje gradnje na građevini, te se određuje rok od 90 dana u kojem će investitor uskladiti gradnju s odredbama Zakona o gradnji. Kontrolnim pregledom 05. veljače 2007. da je utvrđeno da investitor nije uskladio gradnju s odredbama navedenog Zakona. Stoga da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Z, Područna jedinica Split (- sada Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije), rješenjem klasa:
UP/I-362-02/06-02/02301, ur.broj: 531-07-1-23-1-07-11 od 08. veljače 2007. naredilo investitoru NO uklanjanje stambene građevine opisane navedenim rješenjem koje je u spisu, jer je gradio protivno ishođenoj građevinskoj dozvoli kao i izmjenama i dopunama navedene građevinske dozvole. Na to rješenje investitor da je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva klasa: UP/II-362-02/07-04/1538, ur.broj: 531-07-2-1-2-07-2/065 od 31. listopada 2007. Zapisnikom od 20. lipnja 2017. da je konstatirano da je, uvidom u dokumentaciju pribavljenu od Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo utvrđeno da je investitor NO ishodio rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/99-02/00128, ur.broj: 2181-04-00-00-00-07 od 08. lipnja 2000. koja je postala konačna i pravomoćna 13. lipnja 2006. te izmjenama i dopunama te dozvole od 28. travnja 2004. i od 20. lipnja 2005. i potvrdu izmjene i dopune glavnog projekta klasa: 361-08/05-01/00487, ur.broj: 2181-05-02-00-07-08 od 20. srpnja 2007. i to rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole klasa: UP/I-361- 03/16-01/000194, ur.broj: 2181/01-03-02-11-17-0010 od 13. ožujka 2017., koje je postalo pravomoćno 24. travnja 2017. Temeljem takvog utvrđenja da je doneseno rješenje klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, ur.broj: 531-07-1-2-1-17-60 od 21. lipnja 2017. kojim se obustavlja postupak izvršenja inspekcijskog rješenja klasa: UP/I-362- 02/06-02/02301 od 08. veljače 2007. kojim je investitoru NO, [adresa] naređeno uklanjanje građevine na lokaciji Mihanovićeva ulica u Splitu na k.č.z. 9017/5 k. o. [katastarska općina] jer je investitor ishodio rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za naknadu štete da je neosnovan jer je investitorski postupak vođen sukladno zakonu, što se dokazuje i samom činjenicom da je investitor naknadno pribavio potrebne izmjene i dopune dokumentacije, nakon čega je postupak obustavljen. Cijeli postupak navedenog postupka da je opisan u izvješću inspektora Područnog ureda Split, klasa: UP/I-362- 02/06-02/02301, ur.broj: 443-02-03-13-01/3-20-65 od 20. srpnja 2020. koji se dostavlja u prilogu odgovora na tužbu.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Z, Odjel inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije, Odsjek inspekcijskog nadzora u Splitu za područje Grada Splita Klasa: UP/I- 362-02/06-02/02301; saslušanjem svjedoka ZO i saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koja bi mu bila prouzročena nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave u postupku inspekcijskog nadzora njegove građevine.
Svjedok ZO, dipl.ing.arhitekture, nesrodna sa tužiteljem, u svom iskazu navela je da je već 20 godina na radnom mjestu višeg građevinskog inspektora, ono čega se može sjetiti za predmetni slučaj, vezano za protek vremena i količinu posla koji obavlja je, da se sjeća ove građevine investitora NO, da zna da je 2006. godine u okviru svojih radnih zadataka, misli u srpnju, izašla na lice mjesta u nadzor, u nadzor da se inače može izaći po službenoj dužnosti, povodom prijave, osobnog opažanja njih iz inspekcije, u ovom slučaju da joj se čini da je moguće bila neka prijava, ali da to ne može tvrditi, svakako, po službenoj dužnosti da je izašla u nadzor i utvrdila da je investitor koji je imao građevinsku dozvolu iz 2000. godine te kasnije izmjenu i izmjenu i dopunu te građevinske dozvole bitno i nepropisno odstupio od toga i da je odstupio na način kako je to precizno utvrđeno, naime, etaža podruma da je bila 2 m iznad predviđene kote, navodi da su temelji bili viših zidova pa da je tako dobivena jedna korisna etaža što nije bilo po građevinskoj dozvoli, navodi da je promijenjen konstruktivni sistem, značajno povećana visina vijenca građevine i da su značajno povećane dimenzije tlocrta čitave građevine. Dakle, da je odstupljeno od onoga što je predviđeno građevinskom dozvolom te izmjenama i dopunama, da je odstupljeno od lokacijskih uvjeta i da je donijela rješenje o obustavi daljnje gradnje na rok od 90 dana, dakle, ponovno da je nakon toga izašla u kontrolu i investitor da je samo djelomično uskladio zatečeno stanje, naime, u tom roku od 90 dana da je investitor imao vremena uskladiti ovu građevinu sa lokacijskim uvjetima odnosno građevinskom dozvolom odnosno Zakonom o gradnji, on da to nije napravio u potpunosti, i dalje da je građevina i po tlocrtu i po tlocrtnim dimenzijama i po visini etaža odnosno broju etaža bila suprotna građevinskoj dozvoli i Zakonu o gradnji, nakon toga da je donijela rješenje o uklanjanju, to rješenje da je pravomoćno i ovršno, tužitelj da je podnio žalbu i tužbu Upravnom sudu, i žalba i tužba da su odbačene, opet da je išla u kontrolu i da nije napravljeno ništa od onoga što je investitor trebao i mogao napraviti te da je donijela zaključak o dozvoli izvršenja. Tužitelj da je nakon toga, u međuvremenu, dostavio glavni projekt po kojem se te izmjene nisu mogle ozakoniti. Navodi da je Upravni sud od nje tražio detaljno očitovanje njenog postupanja i da je ona to očitovanje dostavila i obrazložila svoje postupanje i utvrđenja. Na kraju da je tužitelj ishodio izmjenu i dopunu građevinske dozvole, radi navedenog da je, kako je konačno postupio onako kako je trebao u početku, obustavljen postupak izvršenja odnosno uklanjanja, jer to nije bilo niti svrsishodno jer je u konačnici ishodio izmjenu i dopunu građevinske dozvole. Dakle, u postupanju građevinske inspekcije i njenom postupanju da nije apsolutno bilo nikakvog pogrešnog postupka i da su sva utvrđenja i postupanja upravo onakva vezano za zatečeno stanje i propise. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedokinja navodi da prilikom izlaska na lice mjesta i nadzora premjerava osobno gabarite građevine te ta utvrđenja uspoređuje sa građevinskom dozvolom. Navodi da je uobičajena praksa da se donosi rješenje o uklanjanju građevine dok traje žalbeni postupak protiv rješenja o uklanjanja, jer žalba ne odgađa izvršenje. Navodi da dostavljanje izmjene glavnog projekta nije akt po kojem ona može dopustiti obustavu izvršenja uklanjanja, taj akt da je samo građevinska dozvola odnosno izmjena te građevinske dozvole, a ona o ovoj izmjeni glavnog projekta da nije dužna obavijestiti drugostupanjsko tijelo, ponavlja da to nije relevantan akt. Tužitelj, umirovljenik, u trenutku saslušanja star 75 godina, naveo je da je imao potrebu gradnje dva objekta, koja su spojena, predmetna nekretnina odnosno zemljište da se nalazi na području Meja Park šuma Marjan, iznimno tihom i atraktivnom području grada, po prvi put građevinsku dozvolu da je dobio 2000. godine za kuću sa četiri etaže, površine 280-300 m2, izgradnja da je započeta odnosno sa radovima da je započeo 2004. godine i prva kuća da je napravljena otprilike do potkrovlja, a druga do 4. kata, da je shvatio da mu da mu taj projekt ne odgovara, dakle, ovaj projekt po kojem je dobivena građevinska dozvola i 2005. godine da je zatražio izmjenu i dopunu građevinske dozvole, dakle, da je imao namjeru etažu podruma podijeliti na dvije etaže, a visoko potkrovlje podići i stvoriti još jednu galeriju tako da bi u biti nekretnina imala 6 etaža. Navodi da je nakon toga pristupila inspektorica ZO, te je izvršila provjeru izgrađenog sa građevinskom dozvolom i ona da je po svom mišljenju utvrdila odstupanja, da je dala rok od 90 dana da se uskladi sa građevinskom dozvolom, da je sa njegove strane obaviještena da je zatražena izmjena i dopuna građevinske dozvole, svejedno da je ustrajala u ovom roku od 90 dana i kako nije bilo mogućnosti da se sa njegove strane izvrši usklađenje nekretnine sa građevinskom dozvolom to da je ista u veljači 2007. godine donijela rješenje o uklanjanju dijela nekretnine i zabrane daljnjih radova. U rujnu 2007. godine da su dobili potvrdu glavnog projekta i po službenoj dužnosti ta se izdana potvrda dostavlja građevinskoj inspekciji, pa tako i inspektorici ZO, ista da nije donijela drugačiju odluku vezano za to, navodim da joj je on i osobno dostavio potvrdu glavnog projekta koju ona u žalbenom postupku nije dostavila drugostupanjskom tijelu, a trebala je to dostaviti. Navodi da je on nastavio sa gradnjom objekata, tvrdi da je inspektorica ZO izvršila nezakonito mjerenje, te da je time utvrdila ono što nije točno, navodi i tvrdi da nije izašao van gabarita nekretnine i da je namjerno i zlonamjerno predočila krive podatke te nije dostavila potvrdu glavnog projekta II. stupanjskom tijelu. Inspektorica ZO u to vrijeme da je bila neiskusna u ovom poslovima, tek je počela raditi na tim zadacima, njena nadređena odnosno šefica da je bila gospođa Đ kojoj se ne može sjetiti imena, navodi da je ista inače njegova susjeda, sa njenim ocem R da je imao problema, da je postojalo konstantno prijavljivanje i da misli da je upravo inspektorici ZO njena nadređena Đ tražila ovakvo postupanje i da ona stoji iza svega. Navodi da inspektoricu Đ nije osobno prijavio. Suvlasnici nekretnine zajedno sa njim da su njegove kćeri ĐO i RO, nekretnina da je sukladno novoj građevinskoj dozvoli dovršena 2017. godine i navodi da su donijeli odluku da u nekretnini ne budu stanovi nego hotel, da su kao obitelj procijenili da im se vezano za cijene stanova u tom trenutku ne isplati urediti stanove nego da im je isplativije raditi hotel, dakle, nekretnina da je kao nedovršena stajala 10 godina, sada da je tu hotel "Cvita", a vlasnik tog hotela da je firma "Plitvice Đogaš", navodi da je on suvlasnik te firme zajedno sa kćerkama. Navodi da se ova šteta koju tražim očituje u tome da je nekretnina nedovršena stajala 10 godina te traži vrijednost te nekretnine odnosno ovaj gubitak koji se očituje u vrijednosti nekretnine. Do cilja da su ipak došli i otvorili hotel po svojoj procjeni, ali sa zakašnjenjem. Na posebno pitanje z. z. tuženika, tužitelj navodi da je ishod drugostupanjskog postupka po njegovoj žalbi bio na njegovu štetu, žalba da je odbijena, ali tvrdi da je takva odluka drugostupanjskog tijela donesena temeljem lažnih podataka inspektorice ZO te okolnosti da nije dostavljena potvrda glavnog projekta. Na posebno pitanje z. z. tuženika, tužitelj navodi da protiv ovog drugostupanjskog rješenja nije pokrenuo upravni spor, da za to nije bilo potrebe niti njegove želje. Godine 2011. da je donesena je odluka o izvršenju odluke o uklanjanju dijela nekretnine, navodi da je u konačnici donesena odluka Visokog upravnog suda u njegovu korist. Navodi dodatno na pitanje sutkinje da je on većinski vlasnik objekta od cca 70 %, da su njegove kćeri kazale da on podnese tužbu, a da one za tim nisu imale interesa.
Na ročištu održanom dana 27.studenog 2024.godine pun.tužitelja navodi da je u stvarnosti postojala činjenica, obzirom da je tužitelj onemogućen u izgradnji stambene zgrade, da je na kraju praktički bio primoran prenamijeniti svrhu i izgraditi hotel. Ustraje u prijedlogu za provođenjem dokaza po vještaku za graditeljstvo, predlaže da sud istom da nalog da prvenstveno utvrdi je li tužitelj osnovano onemogućen u daljnjoj gradnji svog objekta, a da potom izračuna koliko je tužitelj izgubio u nemogućnosti ekonomskog iskorištavanja završenog objekta za razdoblje od 10 godina jer je radi nezakonitog postupanja tuženika 10 godina bio u nemogućnosti, prvenstveno završiti, a potom ekonomski iskorištavati svoj objekt. Pregledom predmeta Ministarstva zaštite okoliša, Prostornog uređenja i graditeljstva, N, Odjela inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije, Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za područje Grada Splita, Klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, utvrđeno je da je svjedokinja ZO, viši građevinski inspektor, sastavila očitovanje Državnom inspektoratu, Služba pravne podrške radu građevinske inspekcije, te se očitovala po pitanju postupanja, tijeka postupka i svih relevantnih okolnosti vezano za postupanje građevine tužitelja kao investitora, na lokaciji u Splitu, Mihanovićeva ulica. Izvješće je detaljno i u skladu je sa prilozima tog predmeta, a pred sudom je ZO saslušana u svojstvu svjedoka i njen iskaz je prema stavu ovog suda u skladu sa svih prilozima tog predmeta. Dakle, iz predmeta proizlazi da je inspekcijskim očevidom na terenu dana 25.srpnja 2006.godine na navedenoj lokaciji utvrđeno da tužitelj kao investitor gradi građevinu u poluotvorenom načinu izgradnje protivno ishođenoj građevinskoj dozvoli Klasa: UP/I-361-03-99-02/00128, Ur. broj: 2181-04-00- 00-00-07 od 8. lipnja 2000. godine, koja je postala konačna i pravomoćna 13. lipnja 2006. godine; dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/02-02/00205, Ur. broj: 2181-05-02-00-04-10 od 28. travnja 2004. godine, koja je postala konačna i pravomoćna 17. svibnja 2004. godine; te izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa:
UP/I-361-03/04-02/00171, Ur. broj: 2181-05-02-00-05-06 od 20. lipnja 2005. godine koja je postala konačna i pravomoćna 13. lipnja 2005. godine. Dana 14. kolovoza 2006. godine, nakon inspekcijskog pregleda obavljenog 25. srpnja 2006. godine, doneseno je rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Z, Odjel inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije, Odsjek inspekcijskog nadzora u Splitu za područje Grada Splita Klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, Ur. broj: 531-07-1-23-1-06-03, naređeno je tužitelju kao investitoru obustava daljnje gradnje na predmetnoj stambenoj građevini, protivno navedenoj građevinskoj dozvoli sa izmjenama i dopunama, određen mu je rok od 90 dana u kojem će investitor uskladiti gradnju s odredbama Zakona o gradnji. Ukoliko investitor u ostavljenom roku ne uskladi izvedeno stanje s odredbama Zakona o gradnji, narediti će se uklanjanje građevine ili njenog dijela ili uspostava prijašnjeg stanja. U obrazloženju tog rješenja navedeno je precizno što je na ovoj građevini izvedeno protivno konačnoj građevinskoj dozvoli, utvrđene su sve izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim građevinskim uvjetima, rješenje je doneseno temeljem citiranih odredbi Zakona o gradnji (NN 175/03 i 100/04), ovo rješenje donijela je upravo ZO, građevinski inspektor. Tužitelj je podnio žalbu protiv ovog rješenja u ostavljenom roku Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Z, Područna jedinica Split, navedeno je da je zatražio u zakonskom roku zahtjev za izmjenu i dopunu građevinske dozvole i da je taj postupak u tijeku.
Dana 5. veljače 2007. godine proveden je ponovno kontrolni inspekcijski pregled građevine, utvrđeno je da investitor nije uskladio gradnju s odredbama Zakona o gradnji, što mu je naređeno citiranim rješenjem od 14. kolovoza 2006. godine, dana 8. veljače 2007. godine doneseno je rješenje navedenog tijela – Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za područje Grada Splita Klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, Ur. broj: 531-07-1-23-1-07-11, naređeno je tim rješenjem tužitelju da u roku 8 dana ukloni precizno navedenu stambenu građevinu. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu drugostupanjskom tijelu, naveo je da nije moguće iz tehničkih razloga u ostavljenim rokovima ishoditi zatraženu potvrdu glavnog projekta te predlaže odgodu postupka rušenja predmetne građevine. Rješenjem drugostupanjskog tijela – Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/II-362-02/06-04/3006, Ur. broj: 531-07-2-1-2-07-2/065 od 4. travnja 2007. godine odbijena je žalba tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja. U tom drugostupanjskom rješenju kojim je odbijena žalba tužitelja, dana je uputa o pravnom lijeku, tužitelj je mogao pokrenuti upravni spor tužbom pred Upravnim sudom RH u Zagrebu, tužitelj to nije napravio, dakle, nije iskoristio pravni put koji mu je bio na raspolaganju i citirano prvostupanjsko rješenje postalo je pravomoćno.
Nakon donošenja drugostupanjskog rješenja donesena je Potvrda izmjene i dopune glavnog projekta od strane nadležnog tijela – Ured državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za graditeljstvo Klasa: 361-08/05-01/00487, Ur. broj: 2181-05-02-00-07-08 dana 20. srpnja 2007. godine. Iz spisa je razvidno da je građevinska inspektorica ZO dopisom i službenom zabilješkom od 10. kolovoza 2007. godine potvrdila zaprimanje Potvrde izmjene i dopune glavnog projekta, pozvala je tužitelja kao jednog od tri investitora dostaviti sastavni dio te Potvrde – projekt konstrukcije iz veljače 2007. godine izrađenog od inženjera građevinarstva SO. Nakon navedenog je dana 7. studenog 2007. godine ponovno obavljen inspekcijski očevid na terenu, inspektorica ZO utvrdila je da se izvedeno stanje građevine razlikuje od navedenog glavnog projekta i opisala u zapisniku o inspekcijskom pregledu u čemu se to sastoji. U svom očitovanju od 20. srpnja 2020. godine svjedok ZO navela je da je tužitelj temeljem odredbe čl. 107. Zakona o gradnji bio dužan kao investitor ishoditi izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole, ako tijekom gradnje namjerava na građevini učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima. Navela je kako se izmjenama koje su nastale tijekom gradnje predmetne stambene građevine mijenja usklađenog građevine sa utvrđenim lokacijskim uvjetima te da je investitor dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole. Dakle, stav više građevinske inspektorice ZO bio je da je tužitelj zbog svog postupanja kao investitor, promjenama na građevini, bio dužan ishoditi izmjenu ili dopunu građevinske dozvole. U tom trenutku tužitelj to još nije postigao. Ponovno je napravljen inspekcijski pregled dana 4. srpnja 2008. godine, nije bilo promjena na građevini, inspekcijski pregled napravljen je i 27. travnja 2011. godine i utvrđeno je da investitor nije postupio po rješenju od 8. veljače 2007. godine, dana 9. lipnja 2011. godine donesen je zaključak o dozvoli izvršenja navedenog tijela Klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, Ur. broj: 531-07-1-19-1-11-28, utvrđeno je da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno dana 22. ožujka 2007. godine te je dopušteno njegovo izvršenje, tužitelj je podnio žalbu protiv ovog zaključka, žalba je odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela Klasa: UP/II-362-02/11-24/30, Ur. broj: 531-08-1-1-2-11-3 od 9. studenog 2011. godine, dakle, za navesti je da se inzistiralo na izmjeni ili dopuni građevinske dozvole, od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela. Tužitelj je protiv ovog drugostupanjskog rješenja pokrenuo upravni spor, presudom Upravnog suda u Splitu broj UsI-694/12 od 28. listopada 2015. godine poništeno je rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 9. studenog 2011. godine. Dana 30. ožujka 2016. godine Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo je novo rješenje Klasa: UP/II-362-02/15- 23/17, Ur. broj: 531-07-2-2-16-4 kojim se žalba tužitelja odbija, protiv istog je tužitelj ponovno podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, dana 29. ožujka 2017. godine donesena je presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIgr-300/16 kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 30. ožujka 2016. godine i zaključka o dozvoli izvršenja od 9. lipnja 2011. godine, kao i da se obustavi upravni inspekcijski postupak u kojem je naloženo uklanjanje predmetne građevine.
Tek nakon donošenja ove presude Upravnog suda u Splitu, tužitelj je ishodio pravomoćno rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/16- 01/000194, Ur. broj: 2181/01-03-02-11-17-0010, to rješenje pravomoćno je postalo 24. travnja 2017. godine, a njime se mijenjaju i dopunjuju građevinska dozvola sa izmjenama, u skladu sa glavnim projektom – izmjenama i dopunama iz studenog 2016. godine.
Dana 21. lipnja 2017. godine, nakon donošenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od strane Grada Splita, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo (Klasa: UP/I-361-03/16-01/000194, Ur. broj: 2181/01-03-02-11-17-0010 od 13. ožujka 2017. godine (pravomoćno 24. travnja 2017. godine)), doneseno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z, S Klasa: UP/I-362-02/06-02/02301, Ur. broj: 531-07-1-2- 1-17-60, kojim je obustavljen postupak izvršenja inspekcijskog rješenja od 8. veljače 2007. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno uklanjanje predmetne građevine, iz razloga jer je investitor ishodio rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole. Dakle, rješenje o uklanjanju građevine postalo je izvršno i pravomoćno do donošenja rješenja drugostupanjskog tijela od 21. lipnja 2017. godine kojim je obustavljen postupak izvršenja inspekcijskog rješenja od 8. veljače 2007. godine, jedino iz razloga što je investitor odnosno tužitelj ishodio rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole.
Tužitelj se poziva na presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2369/17 od 11.siječnja 2018.godine, koja je donesena nakon donošenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole i obustave postupka izvršenja inspekcijskog rješenja, jer je tužitelj ishodio rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole. Ovom presudom poništena je presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIg-300/16 od 29.ožujka 2017.godine; poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva… od 30.ožujka 2016.godine i rješenje prvostupanjskog tijela od 9.lipnja 2011.godine. U biti se radi o zaključku o dozvoli izvršenja prvostupanjskog tijela od 9.lipnja 2011.goidne kojim je utvrđeno da je rješenje tog tijela od 8.veljače 2007.godine postalo izvršno, te o drugostupanjskom rješenju od 30.ožujka 2016.godine kojim je žalba tužitelja odbijena, kao i o presudi Upravnog suda u Splitu u upravnom sporu pokrenutom protiv drugostupanjskog rješenja. U obrazloženju ove presude od 11.siječnja 2018.godine, navodi se da je nakon donošenja rješenja o uklanjanju investitor ishodio potvrdu glavnog projekta kojom se mijenjaju prethodnim dozvolama utvrđeni uvjeti gradnje, te da je u inspekcijskom postupku bilo nužno utvrditi u kojem obimu i kakvom je gradnjom investitor odstupio od izdanih odobrenja, odnosno da je trebalo kontrolnim pregledom točno utvrditi što se od građevine opisane u izvršnom rješenju o uklanjanju doista može zakonito prisilno ukloniti.
Za navesti je da je dana 20.srpnja 2007.godine donesena Potvrda izmjene i dopune glavnog projekta, koju je tužitelj dostavio i prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu, a što proizlazi iz priloga pregledanog predmeta. Nakon toga je napravljen kontrolni inspekcijski očevid na terenu dana 7.studenog 2007.godine te je navedeno da je uvidom u izmjene i dopune glavnog projekta utvrđeno da se izvedeno stanje građevine razlike od navedenog glavnog projekta i taksativno je navedeno u čemu se razlike sastoje. Sva utvrđenja i odstupanja i po tom projektu su taksativno navedena i navedeno je da je moguće pregledati samo vanjski dio temeljne etaže i podruma koji je dostupan sa okolnost terena. Dakle, jasno je da je i u tom trenutku bilo odstupanja i od ranije građevinske dozvole, a i od navedenog glavnog projekta, za ponoviti je da je prema odredbi čl.107 Zakona o gradnji tužitelj kao investitor bio dužan ishoditi izmjenu i dopunu građevinske dozvole, a to je on napravio tek 2017.godine, kada su se i ostvarili uvjeti za nastavak gradnje po istoj i prestali uvjeti za daljnji inspekcijski nadzor. Po izmijenjenom glavnom projektu, a stanje građevine je opet bilo različito od tog projekta, se ne može obustaviti izvršenje uklanjanja, svakako, izmjena građevinske dozvole ili postupanje od strane investitora za usklađenje stanja sa ranijom građevinskom dozvolom, je jedino mjerodavno u postupanju inspekcije i to je svjedokinja ZO objasnila pred sudom, pojasnila dodatno okolnosti slučaja, dakle, sud prihvaća njen iskaz kao logičan i uvjerljiv, u skladu je sa svim ostalim izvedenim dokazima, pa to sud prihvaća kod presuđenja. Za ponoviti je da je protiv rješenja o uklanjanju od 8. veljače 2007. godine tužitelj podnio žalbu, žalba je odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela, a tužitelj nije protiv drugostupanjskog rješenja pokrenuo upravni spor, u iskazu pred sudom je naveo da za tim nije bilo potrebe niti njegove želje, dakle, nije iskoristio pravni put koji mu je bio na raspolaganju i to rješenje od 8. veljače 2007. godine je pravomoćno, od tog trenutka se na terenu ništa nije promijenilo, tužitelj nije postupio po istom, tek je nakon donošenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole bio ovlašten izgraditi i dovršiti građevinu, što je tada i napravio i građevina je dovršena sukladno, tada valjanoj, građevinskoj dozvoli.
Za ponoviti je da sud u postupanju građevinske inspektorice ZO, svjedoka u ovom postupku, prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela nadležnog za inspekcijske poslove, ne nalazi elemenata nezakonitog ili nepravilnog rada, temeljem izvedenih dokaza sud drži da ne postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave radi čega bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete koja bi mu takvim radom bila nanesena. Pored okolnosti da se prilikom inspekcijskog nadzora i donošenjem rješenja i zaključka postupalo pravilno, tužitelj nije niti specificirao u čemu bi mu se šteta sastojala niti je dokazao visinu štete koja bi mu nastala. Svakako, sud drži da je prolongiranje dovršetka gradnje objekta upravo na strani tužitelja kao investitora, sam tužitelj je odstupio od izdane građevinske dozvole, započeo gradnju protivno građevinskoj dozvoli, što nije dopušteno, odlučio se za put izgradnje objekta koji nije bio pravilan i usklađen sa prvotnom građevinskom dozvolom, građevinu nije uskladio sa građevinskom dozvolom i rješenjem prvostupanjskog tijela, tek je nakon ishođenja izmijenjene građevinske dozvole, bio ovlašten u skladu sa istom dovršiti građevinu. Tužitelj je u iskazu naveo da je odluka drugostupanjskog tijela donesena temeljem lažnih podataka inspektorice ZO te okolnosti da nije dostavljena potvrda glavnog projekta, sam tužitelj je dostavio i prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu potvrdu glavnog projekta, a opet stanje na terenu nije bilo u skladu sa tim izmijenjenim glavnim projektom i sa važećom građevinskom dozvolom, a ovo posljednje je relevantno. Za navesti je da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da nepravilnog i nezakonitog rada svjedokinje i inspektorice ZO nije bilo, kao ni prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, bitna je i presudna okolnost što je tužitelj gradio protivno građevinskoj dozvoli, nije postupio u skladu sa rješenjem inspekcije te je temeljem odredbe čl. 107. Zakona o gradnji tužitelj zaista bio dužan, za nastavak gradnje, ishoditi izmjenu i dopunu građevinske dozvole, što je napravio tek naknadno, 2017. godine i okolnost što je tužitelj izabrao ovakav put za dovršetak građevine ne ide na teret tijela državne uprave, to je okolnost do koje je doveo sam tužitelj svojim postupanjem odnosno nepostupanjem i ukoliko mu je nastupila šteta u prolongiranju dovršetka objekta, a nije dokazao u čemu se ta šteta točno sastoji, ta šteta ide na teret samog tužitelja, a ne radi se o nezakonitom ili nepravilnom radu tijela državne uprave.
Za navesti je da nije bilo potrebe, jer je zahtjev neosnovan, izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem, za navesti je i to da tužitelj nije jedini vlasnik svog objekta, isti se nije niti očitovao na koji bi to način u deset godina dok objekt nije završen, ekonomski iskorištavao, o kakvoj bi se točno zaradi radilo, s obzirom na okolnost da je naveo kako je imao namjeru napraviti stanove za prodaju, a da je kasnije prenamijenio svrhu objekta u hotel, sam tužitelj i ostali suvlasnici donijeli su ovu poslovnu odluku, koja je očito u njihovom interesu i tuženik sa tim zaista nema nikakve veze, niti tijela državne uprave. Dakle, samu visinu štete tužitelj nije niti obrazložio niti je precizirao u čemu se točno šteta manifestira i što je to točno mogao zaraditi, a nije, zbog postupanja tuženika. Svejedno, radi načela ekonomičnosti postupka, kako zahtjev nije osnovan i sud drži da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik prouzročio bilo kakvu štetu svojim postupanjem koju bi mu morao naknaditi, sud visinu štete i vrstu štete, u čemu se ista manifestira, nije ni utvrđivao, nije bilo potrebe izvesti dokaz građevinskim vještačenjem, pa je ovaj prijedlog tužitelja valjalo odbiti i zaključiti raspravljanje. Sve okolnosti slučaja vezano za utvrđenje postojanja elemenata nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave su utvrđenje i razjašnjene izvedenim dokazima, zahtjev tužitelja nije osnovan jer sud drži da nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave u ovom slučaju, a sve vezano za odredbe Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19).
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 3.veljače 2021.godine, zastupanja na ročištima održanim dana 19.siječnja 2022.godine, 18.rujna 2023.godine, 25.ožujka 2024.godine i 27.studenog 2024.godine, svaka radnja po 1997 bodova; pristupa na ročište od dana 1.veljače 2023.godine od zatraženih 1000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje konačno iznos od 21.970,00 eura koliko je na ime naknade parničnog troška tužitelj obvezan isplatiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 9. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Z. z. tuženika
