Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-5/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Mirjani Kosanović, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jurice Bakmaza, u pravnoj stvari tužitelja JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 4. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika odvjetnice Marijane Tokić, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju JD isplati iznos od 1.037,54 eura (slovima: tisućutridesetsedameuraipedesetčetiri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. siječnja 2011. do isplate, a koje se izračunavaju od 21. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa do utuženog iznosa od traženih 7.485,48 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od dosuđenih 1.037,54 eura koja bi tekla od 8. kolovoza 2010. do 20. siječnja 2011.

i  r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 7. veljače 2023. kojom se traži od suda da tuženiku naloži tužitelju isplatiti iznos od 7.485,48 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju JD nadoknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb trošak postupka u iznosu od 2.409,30 eura (slovima: dvijetisućečetristo deveteuraitridesetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, a koja se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 297,29 eura kao nedopušten.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. listopada 2010. podnio tužbu protiv tuženik u kojoj potražuje isplatu iznosa od 78.000,00 kuna uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate. U tužbi navodi da je 8. kolovoza 2010. tužitelj upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] kolnikom državne ceste broj 01 kroz mjesto Rudanovac u pravcu Zagreba. Na 25. km i 860 m XIII dionice u mjestu Rudanovac tužitelj je stao, uključio lijevi pokazivač smjera te pokušao skrenuti lijevo kad je na njegov automobil naletio osobni automobil [registarska oznaka] kojim je upravljao DD koji je pretjecao kolonu automobila. U prometnoj nesreći je tužitelj pretrpio ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja. Kao pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tužitelj potražuje 10.000,00 kuna zbog fizičkih boli, 10.000,00 kuna zbog straha, 10.000,00 kuna zbog smanjene opće životne aktivnosti, 10.000,00 kuna zbog naruženja, 2.000,00 kuna za tuđu pomoć i njegu, kao i 36.000,00 kuna za uništeni automobil.

2. Tužitelj je podneskom od 27. listopada 2017. smanjio tužbeni zahtjev nakon prometnog vještačenja na ukupni iznos od 65.424,41 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate, jer je prvotno potraživani iznos od 36.000,00 kuna za uništeni automobil smanjio na 23.424,41 kuna. (list 125 spisa)

3. Tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2018. opet smanjio tužbeni zahtjev nakon medicinskog vještačenja na ukupni iznos od 30.424,41 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate, od čega 3.000,00 kuna za fizičke boli, 4.000,00 kuna za strah, i 23.424,41 kuna za uništeni automobil. (list 144 spisa)

4. Tužitelj je podneskom od 7. veljače 2023. povećao tužbeni zahtjev i sad traži isplatu iznosa od 7.485,48 eura u uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. kolovoza 2010. do isplate od čega 2.000,00 eura za fizičke boli, 2.000,00 eura za strah i 3.485,48 eura za uništeni automobil. (list 287 spisa) Tuženik se usprotivio preinaci i istaknuo prigovor zastare povećanog dijela podneskom od 8. kolovoza 2023. (list 293 spisa)

5. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 27-30 spisa) osporava svoju odgovornost jer je za prometnu nesreću isključivo odgovoran tužitelj jer se nije uvjerio da radnju skretanja ulijevo može izvršiti bez ugrožavanja drugih sudionika i imovine. Istovremeno je osiguranik tuženika, koji se nalazio sa svojim vozilom na lijevoj kolničkoj traci bio u punoj fazi pretjecanja. Osporio je i visinu imovinske štete kao previsoko postavljenu zbog starosti automobila. Osporava i osnovu i visinu neimovinske štete jer je tužitelj dobio beznačajnu ozljedu, težine koja ne bi opravdala priznanje prava na isplatu pravične novčane naknade.

6. Tuženik također smatra da bi sud, radi utvrđenja visine nematerijalne štete, trebao, po provedenom vještačenju, utvrditi postotak oštećenja prema medicinskoj skali na 3. stranici odgovora na tužbu. (list 29 spisa)

7. Tuženik je osporio i tijek zakonskih zateznih kamate jer ne mogu teći od dana prometne nesreće, već od dana presuđenja jer se visina štete nadoknađuje po cijenama u vrijeme presuđenja. (list 99 spisa)

8. Tijekom postupka su pročitani dopis Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti iz listopada 2006. (list 3 spisa), obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima (list 4 i 5 spisa), rješenje HZMO-a, PS Gospić od 20. studenog 2009. (list 6 – 9 spisa), liječnički nalaz tužitelja od 9. rujna 2010. (list 10 spisa), dopis PP Korenica od 1. rujna 2010. (list 11 spisa), zapisnik o očevidu od 8. kolovoza 2010. (list 12 – 16 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 8. kolovoza 2010. (list 17 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmi ispitanika JD od 8. kolovoza 2010. (list 18 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (list 19 – 23 spisa), Hrvatska orijentacijska medicinska tablica (list 31 – 34 spisa), fotografije oštećenog automobila (list 35 – 37 spisa), preslika situacijskog plana (list 38 spisa), izvid štete (list 39 spisa), sudskomedicinsko mišljenje o klasifikaciji tjelesne ozljede prema težini od 10. veljače 2011. dr. Josipa Škavića i dr. HD (list 45 i 46 spisa), rješenje ovog suda broj K-230/10 od 18. kolovoza 2011. (list 63 spisa, opet 192 i 193 spisa), nalog za vještačenje u spisu K-230/10 od 24. ožujka 2011. (list 64 spisa), mišljenje vještaka dr. Josipa Škavića od 16. kolovoza 2011. o ozljedama OD u predmetnoj prometnoj nesreći (list 65 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prometnog Zvonka Ivašića, dipl. ing., od 16. kolovoza 2011. u predmetu K-230/10 (list 66 – 75 spisa), preslika zdravstvenog kartona tužitelja (list 74 – 76 spisa), dopis Lika cesta d.o.o. Gospić od 18. rujna 2013. (list 85 spisa), od 17. listopada 2022. (list 238 spisa) i 28. rujna 2023. (list 297 i 298 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing. prometa od 4. listopada 2017. (list 108 – 113 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka doc. prim. dr. sc. Nade Bukvića od 30. travnja 2018. (list 140 – 143 spisa), fotografije s Google karte mjesta nesreće (list 200 spisa, opet na listu 225 spisa), fotografije s Google Street Viewa mjesta nesreće iz 2011. (list 221 i 222 spisa), dopis Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb od 6. listopada 2022. (list 234 spisa), dopis Općine Plitvička Jezera od 10. listopada 2022. (list 237 spisa), dopis Hrvatskih cesta od 24. listopada 2022. (list 239 spisa), 25. studenog 2022. (list 252 spisa) i 18. srpnja 2023. (list 290 spisa), fotografije i satelitske snimke mjesta Rudanovac (list 264 – 266 spisa), dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića od 21. prosinca 2022. (list 267 – 246 spisa) te su saslušani tužitelj (list 190 spisa, opet list 299 spis) i svjedok OD (list 198 i 199 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. U postupku nije sporno da je tužitelj doživio prometnu nesreću 8. kolovoza 2010. u kojoj je došlo do sudara njegovog automobila i automobila kojeg je vozio osiguranik tuženika. Do sudara je došlo tako da tužiteljev automobil, pri skretanje u lijevo ušao u lijevu prometnu traku i udario u automobil tuženikovog osiguranika koji je vršio radnju pretjecanja po lijevoj prometnoj traci.

11. U postupku je sporno koji vozač je odgovoran za nastali sudar i u kojoj mjeri, kolika je visina materijalne i nematerijalne štete, te ima li uopće tužitelja pravo na naknadu nematerijalne štete s obzirom na težinu ozljeda koje je pretrpio. Sporan i tijek zakonskih zateznih kamata.

12. Iz zapisnika o očevidu od 8. kolovoza 2010. je vidljivo da se predmetna prometna nesreća dogodila u mjestu Rudanovac, Općina Plitvička Jezera, na DC 01, kod 25. kilometra i 860 metra XIII dionice. Osobni automobil koji je pretjecao je vozio DD, a suvozač je bio OD.

13. Iz sudskomedicinskog mišljenja o klasifikaciji tjelesne ozljede prema težini od 10. veljače 2011. dr. Josipa Škavića i dr. HD je vidljiv zaključak da istegnuće vrata i natučenje slabinskog dijela leđa nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane, stoga oštećenik u prometnoj nesreći nije zadobio tjelesnu ozljedu.

14. Iz rješenje ovog suda u predmetu K-230/10 od 18. studenog 2011. je vidljivo da je kazneni postupak protiv DD zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona obustavljen zbog odustajanja ODO u Gospiću od kaznenog progona. Iz obrazloženja je vidljivo da je u podnesku u kojem je odustalo od progona ODO u Gospiću navelo da postupanje okrivljenika nije bilo uzrokom prometne nesreće. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je okrivljenik DD radnju pretjecanja vozila oštećenog započeo znatno ranije nego je oštećeni započeo radnju skretanja na lijevu polovicu kolnika.

15. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića od 16. kolovoza 2011. u predmetu K-230/10 je vidljivo da se DD prije sudara kretao brzinom od 80,3 km/h lijevom polovicom kolnika, a u trenutku sudara 44,7 km/h. Okrivljenik DD je reagirao kočenjem u trenutku kad je oštećenik započeo radnju skretanja, pa se iz tragova kočenja izbodi zaključak da je okrivljenik DD započeo pretjecanje daleko ranije nego li je oštećeni započeo radnju skretanja na lijevu polovicu kolnika. Da je oštećeni prije skretanja na lijevu polovicu kolnika provjerio prometnu situaciju iza svojeg vozila u vanjskom lijevom ogledalu mogao je vidjeti vozilo okrivljenog u pretjecanju, iako se iza vozila oštećenog nalazilo teretno vozilo, pa bi odustao od skretanja i do nesreće nije došlo. Da se optuženik kretao brzinom do 68 km/h uspio bi kočenjem zaustaviti svoje vozilo i do nesreće ne bi došlo.

16. Iz dopisa Lika cesta d.o.o. Gospić od 18. rujna 2013. je vidljivo da je uvidom u katastar znakova Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb utvrđeno da na spornoj poziciji nema znakova ograničenja brzine. Međutim na stacionažama DC1 26 km + 151 m i DC1 23 km i 001 m postavljeni su znakovi koji označavaju početak naseljenog mjesta. Iz nastavnog dopisa od 17. listopada 2022. se nisu mogli očitovati je li došlo do izmjena u konfiguraciji i opremi ceste na spornoj poziciji zbog proteka vremena. Konačno, dopisom od 28. rujna 2023. su naveli da se ne mogu očitovati je li dopisom od 18. rujna 2013. utvrđeno stanje da dan prometne nesreće ili na dan sastavljanja dopisa, a uz koji su dostavili i odgovor nadcestara ND pravnoj službi Lika Cesta d.o.o. Gospić od 11. rujna 2013. (list 298 spisa)

17. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb su se u dopisu od 24. listopada 2022. očitovale da nisu u mogućnosti dostaviti podatak o prometnoj signalizaciji na mjestu nastanka i u vrijeme nastanka prometne nesreće jer je došlo do promjene stacionaža od 2010. U dopisu je navedeno da je moguće dostaviti podatke o prometnoj signalizaciji ako je poznato mjesto prometne nesreće prema stacionažama iz 2012. Ažuriranje podataka je izvršeno tijekom 2014. U dopisu od 25. studenog 2022. su dodali da Lika ceste d.o.o. Gospić nisu ovlaštene davati podatke o prometnoj signalizaciji, pristup katastru znakova imaju isključivo zbog redovitog održavanja znakova. Podudarnost stacionaža se može utvrditi jedino rekonstrukcijom. Zbog ažuriranja baze podataka 2014. nije moguće dati podatak o prometnim znakovima na toj dionici prije tog trenutka. Posljedično, kako su pojasnili u dopisu od 18. srpnja 2023., se ne mogu očitovati jesu li Lika ceste d.o.o. Gospić imale uvid u trenutku slanja dopisa 2013. godine u stare baze podataka iz trenutka nesreće 2010. godine, prije promjene stacionaža 2012. godine.

18. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing. prometa od 4. listopada 2017. je vidljivo da je vještak došao do istih zaključaka kao i u nalazu i mišljenju danom u kaznenom postupku koji se vodio pred ovim sudom u predmetu K-230/2010 protiv DD. Dodatno je zaključio, na temelju podataka u ovom spisu, da bi DD uspio zakočiti da se vozio u ograničenju od 50 km/h. Visina štete na vozilu tužitelja ja utvrđena u visini od 23.424,41 kn.

19. U dopuni nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2022. vještak Ivašić se dodatno očitova na neke upite. Tako je zaključio da predmetni dio kolnika ne prolazi kroz naseljeno mjesto sve do dolaska do restorana Vila Velebit ispred kojeg je došlo do nesreće, i da je ograničenje bilo ili univerzalnih 50 km/h, odnosno bez vidljivih kuća uz prometnicu 90 km/h. Doprinos osiguranika tuženika se sastoji u tome što bi uspio izbjeći sudar kočenjem da je vozi u ograničenju od 50 km/h, a u situaciji ograničenja do 90 km/h nema doprinosa. Visina štete na vozilu na dan izrade nalaza i mišljena je 26.261,63 kuna.

20. Na fotografijama s Google Street Viewa iz 2011. su vidljiva dva stupića bez znaka pored ceste s desne strane u mjestu Rudanovac (list 221 spisa). S preslike satelitske snimke s Goggle Mapsa mjesta Rudanovac je vidljiva lokacija restorana „Vila Velebita“ pored kojeg se dogodila prometna nesreća.

21. Medicinski vještak doc. prim. dr. sc. Nade Bukvića, dr. med. je, nakon pregleda tužitelja, ustanovio da je tužitelj u nesreći zadobio udarac u glavu, istegnuće vratne kralježnice i udarac u slabinski dio kralježnice. Te su ozljede vrlo lake i teško se mogu objektivizirati posebno s odmakom vremena. Tužitelj je zatražio i pomoć psihijatra koji mu je ordinirao terapiju na račun nesanice, nemira, straha a sve posljedično prometnoj nezgodi. Vještak smatra da definitivno nisu ostale trajne posljedice. Bolovi srednjeg intenziteta su trajali 5 dana, neposredno nakon nezgode. Nakon toga nastupaju bolovi slabijeg intenziteta koji traju još 7 dana. Primarni strah srednjeg intenziteta je kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta traje 1 dan, a slabijeg 1 mjesec dok odlazi na kontrole kod psihijatra. Ozljede nisu ostavile trajne posljedice kod tužitelja u smanjenju opće životne aktivnosti, niti naruženje. Tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega. Liječenje je završeno s nalazom psihijatra 9. rujna 2010., a tužitelj je izliječen.

22. Ispitan na raspravi 10. studenog 2020., tužitelj je u bitnome iskazao da da je vozio u pravcu Zagreba i dao žmigavac prije nego je stao nekih 100 metara prije mjesta Rudanovac. Pokraj njega je nakon toga prošlo vozilo marke Golf V, krenu je skretati ulijevo i tad je u njega udario automobil marke Audi kojeg do tad uopće nije vidio. Vozač Audija je prije sudara pretjecao kolonu od nekih 5-6 vozila, između ostalog i šleper koji je bio odmah iza tužitelja. Krenu je skretati odmah nakon prolaska Golfa, vozač šlepera mu je potrubio da krene, a prije skretanja je okrenuo glavu na lijevo da vidi da li netko dolazi. Međutim, nije vidio nikoga. U retrovizoru je vidio samo šlepera. Na raspravi 4. prosinca 2024. je tužitelj iskazao ponešto drukčije. U retrovizoru je vidio automobil koji je pretjecao prije njega, ali ne i automobil koji ga je udario. U retrovizoru je vidio šleper i kolonu od 10-ak automobila, ali ne i automobil koji ga je udario.

23. Svjedok OD, suvozač u automobilu koji je udario u tužiteljev automobil u predmetnoj nesreći, je, u bitnome, iskazao da se, neposredno pred nesreću, ispred njih kretao kamion, a i pred kamiona osobni automobil tužitelja. Moguće je da se nesreća dogodila u mjestu Rudanovac, ne može se izjasniti o brzini kojom se njihovo vozilo kretalo. Ne sjeća se je li DD započeo radnju pretjecanja tužitelja prije nego li je tužitelj započeo radnju skretanja na lijevu polovicu kolnika. DD nije mogao uočiti tužitelja u trenutku započinjanja pretjecanja jer mu je prepreka bio kamion ispred njega. Svjedok je prvi put uočio automobil koji skreće ulijevo nakon što su započeli pretjecanje. Ne sjeća se ograničenja brzine na mjestu na kojem je došlo do sudara.

24. Sud nije izvršio uvid u spis ovog suda broj K-230/2010 koji se vodio protiv osiguranika tuženika radi kaznenog djela uzrokovanja prometne nesreće jer je zbog proteka vremena uništen (službena bilješka iza lista 191 spisa). Osim toga, sud ne nalazi potrebnim saslušati TD, direktora Lika cesta d.o.o. Gospić 2013. godine, jer je sudu već odgovoreno da Lika ceste d.o.o., i to operativni ljudi s terena, nisu u mogućnosti dati dodatno pojašnjenja na upite suda i stranaka. Također je nepotrebno od Lika cesta d.o.o. Gospić zatražiti njihov spi Ur. Br. 2586/2013/I.Š. jer su nam već dostavili relevantni dopis nadcestara ne temelju kojeg su odgovorili ovom sudu dopisom od 18. rujna 2013. Konačno, ni rekonstrukcija prometne nesreće na mjestu događaja ne bi dala odgovor na dva odlučna pitanja u ovom predmetu, a to je je li osiguranik tuženika pretjecao kolonu vozila i je li mjesto nesreće bilo obilježeno prometnim znakom naselja u trenutku nesreće.

25. Nakon svih izvedenih dokaza, sud prvenstveno zaključuje da je odlučni faktor koji je doveo do nastanka prometne nesreće bio propust tužitelja da provjeri je li sigurno prijeći u lijevu prometnu traku prije nego je krenuo sići s ceste. Vještak Ivašić je u dva navrata, i u kaznenom postupku K-230/2010, a kasnije i pred ovim sudom, došao do zaključka da je do nesreće došlo jer tužitelj nije pogleda o vanjsko lijevo ogledalo ili preko ramena prije nego je započeo radnju skretanja zbog koje je morao prijeći u lijevu prometnu traku. Razlog tome je što je vozač nadolazećeg automobila DD već bio započeo radnju pretjecanja u trenutku kad je tužitelj krenuo skretati u lijevu prometnu traku i tužitelj je mogao vidjeti da mu se približava automobil. Na nalaz i mišljenje vještaka Ivašića od 4. listopada 2017. stranke nisu prigovorile, a sud ga smatra logičnim i sukladnim svim ostalim dokazima, te ga u cijelosti prihvaća.

26. O odgovornosti tužitelja dodatno govori i nelogičnost u njegovom iskazu. Naime, na ročištu 10. studenog 2020. je iskazao da je pogledao preko lijevog ramena i nije vidio automobil koji mu prilaz, u retrovizoru je vidio samo šlepera, da je krenuo odmah nakon što je prošao Golf koji je izvršio radnju pretjecanja prije DD, kao i da mu je vozač šlepera signalizirao trubom da može krenuti. Ti iskazi su u nesuglasju s ostatkom iskaza. Prvenstveno, da je pogleda lijevo, morao je vidjeti nadolazeći Audi jer je, tvrdi tužitelja, Audi pretjecao kolonu od 5-6 automobila (na ročištu 2024. iskazuje o koloni od 10-ak automobila). To znači da se neko vrijeme morao zadržati u lijevoj prometnoj traci. Dok je neobično da je tužitelj bio svjestan kolone iza njega na ravnoj cesti jer je u lijevom vanjskom ogledalu vidio samo šleper, nemoguće je da ne bi vidio automobil koji juri 80 km/h u lijevoj prometnoj traci, baš kao što je uočio i automobil koji je pretekao tužitelja prije DD. Da je započeo skretanje odmah nakon prolaska Golfa, ne bi ni stigao vidjeti tko dolazi iza Golfa. Da je krenuo nakon što je Golf prošao, ali uzevši dovoljno vremena da se uvjeri da nitko ne prilazi lijevom prometnom trakom morao je vidjeti nadolazećeg Audija koji je, zaključuje vještak, već bio u fazi pretjecanja. Pogotovo automobil koji se morao toliko dugo zadržati u lijevoj prometnoj traci da pretekne kolonu o kojoj tužitelj iskazuje.

27. Međutim, u postupku su sporne i druge dvije stvari, a to je je li osiguranik tuženika pretjecao kolonu i je li bio u naseljenom mjestu, odnosno, koliko je bilo ograničenje brzine.

28. Čl. 2. st. 1. toč. 82. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08 i 48/10, dalje: ZSPC) definira kolonu kao niz od najmanje tri vozila, osim bicikla, traktora, radnog stroja i zaprežnog vozila, koja su zaustavljena na cesti ili se kreću istom prometnom trakom u istom smjeru, pri čemu su brzina kretanja vozila i postupci vozača međusobno uvjetovani i između kojih ne može bez ometanja ući drugo vozilo. Pretjecati kolonu je zabranjeno čl. 70. st. 1. toč. 1. ZSPC-a. U postupku nije sporno da su sudjelovala četiri vozila: tužiteljev osobni automobil, šleper iza njega, Golf koji je ranije izvršio radnju pretjecanja i Audi kojeg je vozio osiguranik tuženika DD. Nigdje u spisu, osim u iskazu tužitelja, nema spomena nekog petog vozila. Ako se raščlani zakonska definicija kolone, FD nije pretjecao tri vozila, nego dva: tužiteljev osobi automobil i šlepera. I suvozač u Audiju, OD, svjedoči da je ispred njih bio samo šleper, pa tužiteljev automobil kojeg nije ni uočio dok nije započeo radnju skretanja u lijevu prometnu traku. Nigdje drugdje u spisu nema traga koloni, odnosno nizu od najmanje tri vozila koju bi DD pretjecao. Tužitelj je bio dužan dokazati da je postojao razlog zbog kojeg je dio krivnje ipak na vozaču Audija što je teret kojeg mu nameće čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 123/08: dalje: ZPP), a kojeg tužitelj nije uspio iznijeti.

29. Drukčije stoje stvari s ograničenjem brzine. U zapisniku o očevidu od 8. kolovoza 2010. je vidljivo da se prometna nesreća dogodila u mjestu Rudanovac, Općina Plitvička Jezera, ali se ne navodi koje je bilo ograničenje brzine ne mjestu nesreće. Čl. 2. st. 1. toč. 24. ZSPC-a definira naselje kao prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili s obiju strana ceste, dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta. Tuženik spori da se nesreća dogodila u naseljenom mjestu. Naime, mjesto nesreće nije bilo obilježeno prometnim znakom ograničenja brzine, pa se primjenjuju opći propisi ograničenja, što je u slučaju ceste u naselju 50 km/h kako propisuje čl. 53. st. 1. ZSPC-a, a izvan naselja, na mjestu nesreće, 90 km/h u skladu s čl. 54. st. 1. toč. 3. ZSPC-a.

30. Sud je pokušao podatak o ograničenu brzine dobiti od Lika cesta d.o.o. Gospić, pa je dobio odgovor u dopisu od 18. rujna 2013. da mjesto nesreće nije obilježeno znakom ograničena brzine, ali jest znakom početak naseljenog mjesta, a što su utvrdili uvidom u katastar znakova Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb. No, nisu nam mogli potvrditi je li stanje na mjestu prometne nesreće navedeno u dopisu iz 2013. stanje iz te godine, nakon promjene stacionaža 2012. godine, ili u trenutku nesreće 2010. godine.

31. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, pak, nam nisu bile u mogućnosti potvrditi navode Lika cesta d.o.o. Gospić jer je došlo do promjene stacionaža 2012. godine, kao i ažuriranja baze podataka 2014., pa nemaju uvid u stare podatke. Međutim, istaknuli su da Lika ceste d.o.o. Gospić nisu ovlaštene davati podatke iz katastra znakova kojem imaju pristup samo radi održavanja.

32. Tuženik je priložio spisu fotografije sa web stranice Google Maps, i to satelitske snimke mjesta nesreće i fotografija s ceste iz 2011., tzv. Google Street View. Na njima se ne vidi prometni znak koji označuje početak naseljenog mjesta već samo dva stupa pored ceste.

33. Iz svega navedenog sud zaključuje da se prometna nesreća dogodila u naselju. Lika ceste d.o.o. Gospić su odgovorile na jasan upit suda vidljiv u dopisu od 6. rujna 2013. (list 84 spisa) kojim se traži podatak kolika je brzina odnosno koji je znak dozvoljene brzine postojao na mjestu prometne nesreće 8. kolovoza 2010. u mjestu Rudanovac, na prometnici DC-1, 25 km + 860 m gledan iz [adresa] u pravcu Slunja. Iako je došlo do promjena stacionaža 2012., a dopis je poslan 2013., Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb su navele da je do ažuriranja baza podataka došlo tek 2014., a nakon čega više nemaju uvid u stare podatke. To znači da je su Lika ceste d.o.o. Gospić 2013. mogle odgovoriti na traženo pitanje kako je postavljeno, a to je o stanju 2010. godine. Bez ičeg što upućuje na suprotno, sud zaključuje da su Lika ceste d.o.o. Gospić odgovorile na upit suda i očitovale se o stanju 2010. Prigovor tuženika da Lika ceste d.o.o. Gospić nisu ovlaštene davati informacije iz katastra prometnih znakova koje vode Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, a što su potvrdile i same Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, nije od značaja. Dovoljno je da su Lika ceste d.o.o. Gospić imale uvid u katastar prometnih znakova da sud može informaciju prenijetu iz njega uzeti za relevantnu. Ovlast Lika cesta d.o.o. Gospić da prenese tu informaciju ne mijenja njezinu kvalitetu.

34. Iako tuženik prezentira fotografije iz 2011., sud iz njih ne može izvesti logičan zaključak da mjesto nesreće nije bilo označeno prometnim znakom naselja. Prvenstveno, sud ne može zaključiti da se predmetni stupovi (list 221 spisa) odnose ne prometni znak naseljenog mjesta kako tvrdi tuženik. Sve i da se odnosi, sud ne može na temelju slike iz 2011. utvrditi je li prometni znak koji obilježava naseljeno mjesto bio postavljen 2010., godinu ranije.

35. Osim toga, iz satelitske snimke koju je priložio tuženik je vidljivo da je s lijeve strane ceste, gledano iz smjera kretanja sudionika predmetne prometne nesreće, niz kuća, pa je udovoljeno i drugom kumulativnom uvjetu kojim se definira naselje. Upravo zbog toga što kuće počinju tek od restorana „Vila Velebita“ vještak Ivašić zaključuje da tek kod te kuće počinje naselje, što bi značio da je do sudara došlo na samom rubu naselja. Međutim, granice naselja određuju prometni znakovi, a ne prva i zadnja kuća u naselju (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 5246/2019-2 od 21. srpnja 2020.).

36. Konačno, činjenica da se prometna nesreća dogodila u naselju kako ga definira čl. 2. st. 1. toč. 24. ZSPC-a je navedena u zapisniku o očevidu, točnije, da se prometna nesreća dogodila u mjestu Rudanovac. Naime, zapisnik o očevidu je javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, pa je na tuženiku, koji osporava činjenicu koja je u njoj navedena, teret dokaza da je činjenica pogrešno utvrđena. (čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 230. st. 3. ZPP-a).

37. Kako je u postupku utvrđeno da se ipak prometna nesreća dogodila u naselju, ograničenje brzine je, na temelj čl. 53. st. 1. ZSPC-a, 50 km/h. Vještak je utvrdio da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 80,3 km/k prije nesreće, te da bi mogao izbjeći nesreću kočenjem da se kretao brzinom do 68 km/h. Odnosno, da se kretao do ograničenja od 50 km/h, osiguranik tuženika je mogao izbjeći nesreću, pa je i on doprinio nastanku prometne nesreće.

38. Čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Čl. 921. ZOO-a propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

39. Iako je tužitelj pretežitim dijelom kriv za nastalu prometnu nesreću, i osiguranik tuženika je dijelom kriv za njezin nastanak, i to u udjelu od 30%.

40. U postupku je sporna i visina štete. Visinu materijalne štete je utvrdio sudski vještak Ivašić, a koja je u dopuni nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2022. iznova utvrđena u iznosu od 26.261,34 kuna. (3.485,48 eura po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) Iako je ranije u nalazu i mišljenju od 4. listopada 2017. utvrdio niži iznos, 23.424,41 kn, sud donosi odluku o visini štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), pa je dat nalog vještaku da izračuna novu visinu štete uzimajući u obzir protek vremena. Stranke nisu prigovorila nalazu i mišljenju vještaka Ivašića u pogledu visine štete, pa sud prihvaća iznos od 3.485,48 eura kao visinu materijalne štete koju je pretrpio tužitelj. U omjeru sa stupnjem krivnje osiguranika tuženika, tužitelja ima pravo na isplatu 30% iznosa materijalne štete, odnosno 1.037,54 eura.

41. Što se tiče nematerijalne štete, sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Bukvića na kojeg stranke nisu imale prigovor. Taj nalaz i mišljenje ne odudara previše ni od nalaza i mišljenja od 10. veljače 2011. dr. Josipa Škavića i dr. HD koji su tvrdili da nema ozljeda. Vještak Bukvić je utvrdio da tužitelju nisu ostale nikakve trajne posljedice, ni naruženost, ni smanjenje životne aktivnosti, te da je liječenje završeno već 9. rujna 2010., svega mjesec dana nakon prometne nesreće, dok je tužitelj izliječen. Strogom matematičkom primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. i 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji) na zaključne brojke dr. Bukvića o trajanju i intenzitetu bolova i straha bi tužitelj imao pravo na 957,60 eura.

42. Međutim, sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu nematerijalne štete u ovoj situaciji. Čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisuje da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Sud je ranije utvrdio da je tužiteljeva krivnja za prometnu nesreću 70%, dok je krivnja osiguranika tuženika 30%. Stoga je udio tuženikove odgovornosti u iznosu pravične novčane naknade svega 287,28 eura. Sama nesreća nije dovela do značajnijih posljedica osim nekolicine vrlo lakih ozljeda, bez ikakvih trajnih učinaka. Tužitelj jest pretrpio strah i bolove, te nelagodu zbog prometne nesreće, ali do prometne nesreće je došlo prvenstveno njegovom krivnjom. Stoga sud zaključuje da niti težina povrede, niti okolnost da je tužitelj prvenstveno kriv za prometnu nesreću ne daju tužitelju pravu na naknadu za povredu prava osobnosti, pa ovaj dio zahtjeva treba odbiti.

43. S procesne strane, tužitelj je prvotno utužio iznos od 78.000,00 kuna kojeg je u dva navrata smanjivao, 27. listopada 2017. na 65.424,41, pa opet 24. svibnja 2018. na 30.4242,41. To djelomično povlačenje je i utvrđeno pravomoćnim rješenjem uz presudu broj P-753/2010-50 od 26. srpnja 2018. (list 155 – 160 spisa) Međutim, tužitelj je 7. veljače 2023. povećao tužbeni zahtjev na 7.485,48 eura, od čega 2.000,00 eura zbog fizičkih boli, 2.000,00 eura zbog straha, te 3.485,48 eura materijalne štete. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud smatra svrsishodnim dopustiti preinaku zbog konačnog rješenje odnosa među strankama u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a. Povećanjem tužbenog zahtjeva će biti obuhvaćena šteta u punom obujmu za koju tužitelj smatra da ima pravo na naknadu proizašlu iz ove nesreće. Treba svakako istaknuti da tužitelj prema primjenjivom čl. 190. st. 1. ZPP-a ima pravo preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave (u ovom postupku se ne primjenjuje izmjena tog članka ZPP-a člankom 32. st. 1. u vezi s čl. 102. st. 1. i 2. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 25/13). Činjenica da je tužba već ranije bila djelomično povučena ne sprječava stranku da je ponovno podnese (čl. 193. st. 9. ZPP-a). Prigovor zastare tuženika na povećani dio tužbenog zahtjeva nije osnovan jer je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe davne 2010. godine, što je zaključak u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024.

44. Čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata je reguliran čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09 i 75/09, dalje: ZOOP) kao specijalnom normom u odnosu na ZOO, a koji propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Odštetni zahtjev, odnosno tužba je podnijeta sudu 6. listopada 2010. Međutim, trenutak podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku je datum dostave tužbe tuženiku na odgovor, a koji datum iz spisa nije vidljiv. Stoga početak tijeka zakonskih zateznih kamata sud računa od datuma za koji sigurno zna da je tuženik zaprimio tužbu, a to je datum predaje odgovora na tužbi pošti, 20. siječnja 2011. Stoga tužitelju trebaju biti dosuđene zakonske zatezne kamate od 21. siječnja 2011. do isplate.

45. Tuženik je djelomično i u većoj mjeri uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

46. Kako se treba promatrati uspjeh u sporu i kvantitativno i kvalitativno, treba istaknuti da je tuženik u cijelosti uspio osporiti tužiteljev zahtjev za naknadu nematerijalne štete, a koji iznosi 4.000,00 eura po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Međutim, tužitelj je djelomično povukao izvorni tužbeni zahtjev u dijelu od izvornih 42.000,00 kuna (5.574,36 eura) koje je utužio na ime nematerijalne štete. Taj povučeni dio također predstavlja neuspjeh u sporu. Od izvorno utuženih 78.000,00 kuna (10.352,38 eura) uspjeh tuženika u osporavanja prava tužitelja na isplatu naknade štete za povredu prava osobnosti je potpun, te čini 53,84% ukupnog uspjeha u sporu.

47. Što se tiče materijalne štete, izvorno je postavljen tužbeni zahtjev od 36.000,00 kuna (4.778,02 eura). Tužitelj je uspio dokazati 30% osnove tužbenog zahtjeva što odgovara njegovom omjeru u krivnji za prometnu nesreću. Uspjeh tuženika u osporavanje osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% uspjeha za naknadu materijalne štete, pa je 30% od tih 50% zapravo 15% uspjeha u segmentu naknade materijalne štete. Od druge polovice, preostalih 50% koji otpada na visinu, tuženik je uspio sa 1.037,54 eura od izvorno postavljenih 4.778,02 eura, što je 21,71% visine prvotno utuženog iznosa. Ukupno, kad se zbroji uspjeh u dokazivanju osnove i visine materijalne štete, tužitelj je uspio sa 36,71% u dokazivanju prava na naknadu materijalne štete. Kako je zahtjev za naknadnu materijalne štete iznosio 46,16% izvorno postavljenog tužbenog zahtjeva, 36,71% uspjeha tužitelja u tom segmentu predstavlja 16,95% ukupnog uspjeha tužitelja u sporu. Posljedično, ukupni je uspjeh tuženika preostalih 83,05%. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 66,10%.

48. Tuženiku se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastavljanja odgovora na tužbu i podnesaka od 18. kolovoza 2021., 23. rujna 2022. i 7 kolovoza 2023. od 200,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 8.

1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), što ukupno iznosi 800,00 eura, uvećano za PDV 1.000,00 eura,

- trošak podnesaka od 8. prosinca 2011., 8. svibnja 2015., 22. studenog 2022. i 2. siječnja 2023. od 50,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, ukupno 200,00 eura, uvećano za PDV 250,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 10. svibnja 2011., 7. srpnja 2011., 11. svibnja 2017., 13. prosinca 2017., 3. srpnja 2018., 10. studenog 2020. i 4. prosinca 2024. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.400,00 eura, uvećano za PDV 1.750,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 19. lipnja 2012., 5. rujna 2013., 6. lipnja 2017., i 26. rujna 2022. od 100,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 2. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, dok se u preostalom dijelu ne priznaje jer se radilo o ročištima na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, ukupno 400,00 eura, uvećano za PDV 500,00 eura,

- trošak pristojbe za odgovor na tužbu od 88,26 eura

- trošak pristojbe za odgovor na žalbu od 56,67 eura,

pa je ukupni priznati trošak 3.644,93 eura. Dio koji odgovara postotku od 66,10% tog iznosa je 2.409,30 eura koji je i dosuđen tužitelju.

49. Odbija se zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu jer odgovor na tužbu nije potreban za vođenje postupka.

50. Potrebno je istaknuti da je presudom i rješenjem ovog suda broj P- 753/2010-50 od 26. srpnja 2018. tuženik već pravomoćno odbijen sa zahtjevom za naknadu za pristup ročištu 19. lipnja 2012. u iznosu od 625,00 kuna (82,95 eura) jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa ovdje tuženiku nije priznat samo dio koji predstavlja razliku zbroja već pravomoćno odbijenog dijela i priznatog dijela od traženih 200,00 eura, odnosno odbijen je samo za 17,05 eura. Istom odlukom tuženik je pravomoćno odbijen sa zahtjevom za naknadu troška podneska od 1. lipnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura), pa se sad odbija samo za preostalih 67,28 eura jer je podnesak nepotreban za vođenje postupka jer u njemu nije navedeno ništa novo. Konačno, pravomoćno je odbijen i trošak nazvan „medicinsko“ od 81,62 eura. Stoga te dijelove zahtjeva (82,95 eura troška pristupa ročištu 19. lipnja 2012., 132,72 eura troška podneska od 1. lipnja 2018. i troška „medicinskog“ od 81,62 eura, ukupno 297,29 eura) treba odbaciti kao već presuđenu stvar.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.