REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5493/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OR, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. travnja 2024., broj: 11477/2022-23, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. OR kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. OR je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. travnja 2024., broj: 11477/2022-23, proglašena je krivom okr. OR da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka 50,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica po branitelju iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati. Odgovor na žalbu je podnesen od strane žrtve nasilja u obitelji, RR, koji nije razmatran u ovoj odluci, jer odgovor na žalbu kao institut nije predviđen u prekršajnom pravu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka okrivljenica smatra da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. i t. 11. i čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. okrivljenica navodi da je postupak proveden bez njezina sudjelovanja. Takav navod je neosnovan, okrivljenica je sudjelovala na glavnoj raspravi 3. travnja 2024. Prethodno su 20. studenog 2023. izvanraspravno ispitani svjedoci KR, RR i CR, za koje izvanraspravno ispitivanje su se ostvarili uvjeti jer se nisu ostvarile pretpostavke za odražavanje glavne rasprave, budući da dostava poziva za okrivljenicu nije bila uredno iskazana.

6.1. Naime, odredbom čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, kojom se uređuje mogućnost i uvjeti izvanraspravnog ispitivanja svjedoka i vještaka, propisano je:

"(7) Ako se nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan glavne rasprave ispitati svjedoke i vještake koji su se odazvali pozivu za raspravu. Zapisnik o njihovom ispitivanju pročitat će se na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.".

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona okrivljenica navodi da je izreka presude nerazumljiva, odnosno proturječna sama sebi ili razlozima presude, kao i da je obrazloženje u nesuglasju s dokazima u postupku, međutim, ne navode se razloge zbog čega se smatra da je tome tako, pa su takvi navodi ocijenjeni kao paušalni. Nadalje, navodi se da nije dano obrazloženje o odbijanju dokaznih prijedloga, a žalitelj tu ne navodi o kojim dokaznim prijedlozima je riječ, dok uvidom u spis, ovaj sud ne nalazi da bi postojali predloženi, a neprovedeni tj. odbijeni dokazni prijedlozi okrivljenice. Nadalje se navodi da nije obrazložen oblik krivnje, tj. da je riječ je o namjeri. Potonje navode ovaj sud ocjenjuje neosnovanim budući da se predmetni prekršaj može počiniti i s namjerom i s nehajem, a okrivljenici nije na teret stavljeno da je prekršaj počinjen s namjerom, pa zato oblik krivnje, u ovom slučaju, nije potrebno obrazlagati.

8. Žaleći se nadalje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka optužni prijedlog izmijenjen, a da njoj nije omogućeno da se očituje o toj izmjeni. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenica očito smatra da joj je povrijeđeno pravo obrane i time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 176. st. 3. Prekršajnog zakona. Nadalje navodi da joj je povrijeđeno pravo na obranu jer joj nije omogućeno pravo na branitelja.

8.1. Suprotno mišljenju žalitelju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi izmjenom činjeničnog opisa optužbe prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 176. st. 3. Prekršajnog zakona.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je sukladno provedenom dokaznom postupku izmijenio činjenični opis djela u odnosu na mjesto počinjenja prekršaja te je dodao da se događaj zbio u liftu, a čime nije povrijeđen identitet između presude i optužbe odnosno okrivljenica nije time proglašena krivom za veću količinu protupravnog ponašanja od onoga koji joj je optužbom stavljen na teret. Nadalje, sud je ispustio iz činjeničnog opisa predmetnog prekršaja psihičko nasilje okrivljenice učestalim uznemiravanjem slanjem SMS poruka uvredljivog sadržaja, a niti time okrivljenica nije proglašena krivom za više od onoga što je optužbom stavljeno na teret, nego upravo suprotno, proglašena je krivom za manju količinu protupravnog ponašanja. Takav svoj postupak je prvostupanjski sud i jasno obrazložio (t. 10.1. obrazloženja).

8.3. Prema odredbi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi i dužan je, ako to ne učini ovlašteni tužitelj, uskladiti opis radnje prekršaja za koji okrivljenika proglašava krivim s rezultatima dokaznog postupka. Dakle, sud je ovlašten, pa i dužan, izmijeniti činjenični opis prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnom aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika.

8.4. Okrivljenici je, suprotno navodima iz žalbe, omogućeno pravo na branitelja. Uvidom u zapisnik od 3. travnja 2024. razvidno je kako je okrivljenica, sukladno čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona, upozorena na pravo na branitelja te se okrivljenica očitovala da ne želi branitelja.

8.5. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da je ona bila raspravno nesposobna, a kako je sud propustio utvrditi navedenu činjenicu, unatoč tome što je obrana navedeno isticala u postupku. Nadalje se navodi kako nije dokazana krivnja okrivljenice.

9.1. Međutim, suprotno navodima okrivljenice u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.2. Naime, prvostupanjski sud nije imao razumnog razloga posumnjati u raspravnu nesposobnost okrivljenice u postupku, budući da su takvi navodi obrane u postupku bili paušalni i nisu bili potkrijepljeni nikakvim dokazima. U odnosu na odgodu glavne rasprave od 8. ožujka 2024. i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, treba reći da iz tih podataka ne proizlazi sumnja u raspravnu nesposobnost okrivljenice, već da se radi o okolnosti da je okrivljenica osoba starija životne dobi (86 godina) te da ima zdravstvene probleme koje nisu u vezi s njezinom raspravnom sposobnošću.

9.3. U odnosu na počinjenje prekršaja od strane okrivljenice, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, okrivljenica je proglašena krivom da je počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri RR na način da je u liftu zalijepila papir uvredljivog sadržaja: „…prokleto…vrati moj stan…ne izdržavaš me, ja sam gladna moja gadura kćer RR“, a sve iz razloga jer je željela raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, a čime je kod kćeri prouzročila povredu dostojanstva kao i osjećaj uznemirenosti. Činjenicu da je u liftu zalijepila papir navedenog sadržaja, priznala je i sama okrivljenica, a u odnosu na zakonski propisanu posljedicu povrede dostojanstva odnosno osjećaj uznemirenosti uvjerljivo, dosljedno i okolnosno je svjedočila žrtva nasilja u obitelji, RR, pa i ovaj sud smatra da je u postupku dokazana krivnja okrivljenice.

9.4. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, okrivljenica ističe zastaru prekršajnog progona. Nadalje, ističe se kako djelo nije dovoljno određeno jer je vrijeme počinjenja prekršaja - „tijekom 2022.“ preširok pojam.

10.1. U ovom predmetu zastara prekršajnog progona nastupa nakon četiri godine od počinjenja prekršaja, sukladno čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona, a događaj se zbio tokom 2022. godine, dakle, zastara prekršajnog progona nije nastupila.

10.2. Nadalje, vrijeme počinjenja prekršaja ne treba biti precizno određeno, a dovoljno je određeno naznakom da se događaj zbio tijekom 2022., a za ovakve vrste prekršaja je karakteristično da je teško odrediti precizno vrijeme počinjenja.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom je, u vrijeme počinjenja prekršaja, a ujedno i najblažeg propisa za okrivljenicu, bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 260,00 eura predstavlja prije svega blažu vrstu kazne, a osim toga novčanu kaznu u visini propisanog minimuma novčane kazne. Budući da u konkretnom slučaju nema naročito izraženih olakotnih okolnosti, nema osnove za ublažavanjem novčane kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.