REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11180/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SJ, zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. toč. 2. Zakona o šumama (Narodne novine broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23., 145/23., 36/2024.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-42/2024, od 21. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl. 92. st. 1. toč. 2. Zakona o šumama činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura, te je sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona pravilno upozorena da će se, ukoliko u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji odnosno odmjeravanju visine kazne. Smatra da Sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ii manja te je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na način kojim se neće postići svrha kažnjavanja. Ističe da je prvostupanjskom presudom okrivljenici primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna koja je višestruko niža od minimalno propisane kazne za predmetni prekršaj, pa se na taj način neće postići svrha kažnjavanja. Zbog toga predlaže da se prvostupanjska presuda preinači tako da se okrivljenici odmjeri novčana kazna u skladu sa rasponom kazne propisanim Zakonom o šumama.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenice pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenice kojom priznaje činjenične navode optužbe i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenica počinila predmetni prekršaj, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom, dok žalitelj žalbenim navodima kojima apelira na izricanje veće novčane kazne, nije doveo u sumnju pravilnu primjenu odredaba Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda kod odmjeravanja kazne.

8. Neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da ona bude veća ili manja, te je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na način kojim se ne postiže svrha kažnjavanja. Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobjani presudu, ovaj sud nalazi upravo suprotno tj. da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te je razloge za ublažavanje kazne, za koju smtara da će ostvariti svrhu kažnjavanja, valjano i argumentirano obrazložio. Isto tako prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno primijenio blaži propis kojim je propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te je također pravilno primijenio i odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona i okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu koja je u granicama Zakonom propisanog raspona ublažavanja novčane kazne, i koja je primjerena imovinskim prilikama okrivljenice (korisnica imovine sa niskim primanjima).

9. Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, dana 2.4.2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 36/24.) kojim je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna fizičkoj osobi u iznosu od 1.320,00 do 2.650.00 eura, dok je Zakon o šumama (Narodne novine broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23..), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj fizičkoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, dakle strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja, što je prvostupanjski sud i učinio.

10. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša,v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.