Poslovni broj: Usž-2021/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OSJ iz [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: OS iz [adresa], DS iz [adresa], i TS iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 30, radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1641/22-13 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1641/22-13 od 31. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-041-02/22-08/32, URBROJ: 567-12/15-22-01 od 16. ožujka 2022. Točkom II. izreke presude, ispravljenom rješenjem poslovni broj: 8 UsI-1641/22-15 od 16. veljače 2023. naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti te presude isplati zainteresiranim osobama iznos od 1.493,13 eura (11.249,98 kn) na ime troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 16. ožujka 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka kao neosnovan.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Ističe da se na sporno pitanje je li video nadzorom obuhvaćena nekretnina koja je u njegovom posjedu prvostupanjski sud zadovoljio podacima iz zapisnika o provedenom nadzoru u kojem je zainteresirana osoba navela da sporna nekretnina, zgrada 55., k. o. [katastarska općina] nije u njegovom vlasništvu iako je već u tužbi naveo da je nesređeno zemljišno knjižno stanje k. o. [katastarska općina] tako da katastarsko stanje ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama. Smatra da je u predmetnom postupku trebalo utvrditi tko je stvarni posjednik nekretnine tvrdeći da se video nadzorom obrađuju njegovi osobni podaci. Navodi da je radi utvrđivanja stvarnog posjednika nekretnine predložio provođenje dokaza svojim saslušanjem i saslušanjem u svojstvu svjedoka TS koje je prvostupanjski sud odbio. Smatra da je time sud počinio relativno bitnu povredu odredbi postupka. Ističe da je sud odbio uzeti u obzir navode TS, kao voditelja obrade podataka, o motivima za postavljanje video nadzora a to je zaštita osobe i imovine zbog prijetnji podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja. Smatra neuvjerljivom tvrdnju da video nadzorom nije snimana nekretnina u njegovom posjedu i da time nije povrijeđeno njegovo pravo na zaštitu osobnih podataka. Nadalje navodi da je tuženik provedbom neposrednog nadzora nad voditeljem obrade podataka utvrdio da je u lijevom kutu zahvata kamere njegova nekretnina, ali da se u tom kutu nalazi softverska maska koja prekriva nekretninu koja je u njegovom posjedu, zbog čega nije došlo do povrede njegovih osobnih podataka iako je tuženik tijekom postupka naveo da je svjestan problema kako korištenje softverske maske privatnosti ovisi isključivo o volji voditelja obrade podataka i ne može cijelo vrijeme vršiti nadzor nad svim voditeljima obrade podataka radi utvrđivanja koriste li mjere za zaštitu privatnosti. Naglašava da su tuženik i prvostupanjski sud unatoč tome zaključili da ne mogu naložiti pomicanje ili uklanjanje kamere i nije odgovoreno na pitanje zašto se ne može naložiti pomicanje kamare na mjesto s kojeg video nadzor ne bi obuhvaćao nekretninu u njegovom posjedu. Navodi da je u pobijanoj presudi i osporenom rješenju propušteno obrazložiti način na koji je riješen sukob dva prava - zaštite legitimnih prava voditelja obrade podataka na zaštitu imovine i zaštite njegovih temeljnih prava i sloboda. Smatra da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama radi čega se ista ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredbi postupka, a što je za posljedicu imalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da ovaj Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika. Podredno predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbeni razlozi nisu osnovani. Navodi da se sukladno članku 8. stavku 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine", 63/19. i 128/22.) rukovodio stanjem u zemljišnim knjigama. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno - knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, utvrđeno je da tužitelj nije (su)vlasnik predmetne nekretnine za koju je izravnim nadzorom 3. rujna 2021. utvrđeno kako je pokrivena perimetrom snimanja video nadzorne kamere koju je postavio TS, uz prethodnu suglasnost suvlasnika nekretnine DS i OS. Pored navedenog ističe da vlasništvo tužitelja nad predmetnom nekretninom ne proizlazi niti iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Dubrovnik broj 26. Nadalje pojašnjava da je u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po službenoj dužnosti donio rješenje, KLASA: UP/I-042-01/22-01/03, URBROJ: 567-12/15-22-01 od 16. ožujka 2022. jer je utvrđeno da navedena nekretnina predstavlja javnu površinu i tim rješenjem naložio je poduzimanje korektivnih mjera, a po kojem rješenju je postupljeno. S obzirom na to da je u tijeku upravnog postupka utvrđeno da video nadzornim sustavom nisu obuhvaćene nekretnine u (su)vlasništvu tužitelja i da za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina] postoji prethodna suglasnost za uspostavu video nadzornog sustava utvrđeno je da je video nadzorni sustav postavljen u skladu s člankom 31. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine", 42/18.) i da se podaci tužitelja ne obrađuju. Naglašava da je svrha uspostave video nadzora zaštita osobe i imovine. Svrha uspostave video nadzora ne govori ništa o kutu zahvata video nadzorne kamere, jer se to jedino može utvrditi neposrednim uvidom u monitor video nadzorne kamere, a što je utvrđeno izravnim nadzorom 3. rujna 2021., o čemu je sastavljen zapisnik koji sukladno članku 60. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.) predstavlja dokaz. Predlaže odbiti žalbu.

5. Zainteresirane osobe, uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.

6. Ispitujući točku I. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Predmetni postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je na temelju zahtjeva tužitelja radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka. U zahtjevu je naveo da su zainteresirane osobe OS i DS postavili video nadzorni sustav na nekretninama k. č. zgr. [katastarska čestica]., obje k. o. [katastarska općina], upisanim u posjedovni list 29. Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Dubrovnik, kojih su (su)vlasnici i koje su na međi s nekretninama kč. br. [katastarska čestica]., obje k. o. [katastarska općina], na kojima je tužitelj izvanknjižni vlasnik i posjednik. Tvrdi da je upisan u posjedovni list Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Dubrovnik broj 26. na kč. br. [katastarska čestica]., obje k. o. [katastarska općina]. Naveo je da je plodouživatelj nekretnine upisane u posjedovni list 118. Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Dubrovnik k. č. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Naknadno je izmijenio zahtjev navodeći da je predmetni video nadzor postavio TS.

8. Neposrednim nadzorom tuženika 3. rujna 2021., u bitnom je utvrđeno da je video nadzorna kamera smještena na prilaznom putu prema objektu na adresi [adresa], na metalnom stupu te je usmjerena prema prilaznim vratima i cesti, da se predmetnim video nadzorom zahvaća nekretnina k. č. zgr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina] u (su)vlasništvu OS i DS, kao i dio javne površine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], o čemu je tuženik po službenoj dužnosti donio posebno rješenje.

9. Za rješavanje ove upravne stvari odlučna je činjenica je li nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], na kojoj je uspostavljen sustav video nadzora, koji je postavio TS uz suglasnost OS i DS, tužiteljeva nekretnina, odnosno zahvaća li sustav video nadzora među nekretnine koja je u njegovom (su)vlasništvu.

10. Budući da iz zemljišno - knjižnog izvatka Zemljišno - knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], broj z. k. ul. [broj ZK uloška]. proizlazi da su suvlasnici nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica]. zainteresirane osobe OS i DS, a ne tužitelj, pravilno je utvrđeno da video nadzornim sustavom nisu obuhvaćene nekretnine u (su)vlasništvu tužitelja i da se podaci tužitelja ne obrađuju.

11. Tužitelj dostavljenim dokazima nije potkrijepio tvrdnju da je video nadzor postavljen na međi nekretnine u njegovom izvanknjižnom su(vlasništvu) ili koje je plodouživatelj.

12. Stoga ovaj Sud nalazi da su tuženik i prvostupanjski sud pravilno utvrdili da predmetna kamera video nadzorom ne zahvaća nekretninu koja je (su)vlasništvo tužitelja ili koje je plodouživatelj, pa u konkretnom slučaju nije došlo do povrede njegovog prava na zaštitu osobnih podataka.

13. Što se tiče prigovora tužitelja da sud nije proveo dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem u svojstvu svjedoka TS, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), a koji dokazi su i po ocjeni ovoga Suda nesvrsishodni, radi čega su osnovano odbijeni.

14. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom postupka i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju.

15. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost točke I. izreke pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković