Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-337/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 04. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni Hrvoja Jovića, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Belizara Tomaića, odvjetnika iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 09. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.117,10 eura (slovima: osam tisuća sto sedamnaest eura i deset centi) sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to tekućom:

- na iznos od 0,34 eur od 11.9.2005. do isplate,

- na iznos od 0,42 eur od 11.12.2005. do isplate,

- na iznos od 6,20 eur od 11.1.2009. do isplate,

- na iznos od 11,60 eur od 11.2.2009. do isplate,

- na iznos od 17,95 eur od 11.3.2009. do isplate,

- na iznos od 6,81 eur od 11.4.2009. do isplate,

- na iznos od 4,82 eur od 11.5.2009. do isplate,

- na iznos od 3,71 eur od 11.6.2009. do isplate,

- na iznos od 5,95 eur od 11.7.2009. do isplate,

- na iznos od 1,47 eur od 11.8.2009. do isplate,

- na iznos od 3,50 eur od 11.9.2009. do isplate,

- na iznos od 0,01 eur od 11.10.2009. do isplate,

- na iznos od 3,12 eur od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 1,34 eur od 11.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,81 eur od 11.1.2010. do isplate,

- na iznos od 13,69 eur od 11.2.2010. do isplate,

- na iznos od 12,65 eur od 11.3.2010. do isplate,

- na iznos od 16,80 eur od 11.4.2010. do isplate,

- na iznos od 22,77 eur od 11.5.2010. do isplate,

- na iznos od 28,09 eur od 11.6.2010. do isplate,

- na iznos od 38,30 eur od 11.7.2010. do isplate,

- na iznos od 28,32 eur od 11.8.2010. do isplate,

- na iznos od 53,67 eur od 11.9.2010. do isplate,

- na iznos od 40,37 eur od 11.10.2010. do isplate,

- na iznos od 42,94 eur od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 53,97 eur od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 68,55 eur od 11.1.2011. do isplate,

- na iznos od 51,72 eur od 11.2.2011. do isplate,

- na iznos od 56,75 eur od 11.3.2011. do isplate,

- na iznos od 49,63 eur od 11.4.2011. do isplate,

- na iznos od 65,78 eur od 11.5.2011. do isplate,

- na iznos od 76,85 eur od 11.6.2011. do isplate,

- na iznos od 81,88 eur od 11.7.2011. do isplate,

- na iznos od 137,71 eur od 11.8.2011. do isplate,

- na iznos od 84,75 eur od 11.9.2011. do isplate,

- na iznos od 76,85 eur od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 78,80 eur od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 78,08 eur od 11.12.2011. do isplate,

- na iznos od 84,97 eur od 11.1.2012. do isplate,

- na iznos od 89,79 eur od 11.2.2012. do isplate,

- na iznos od 91,27 eur od 11.3.2012. do isplate,

- na iznos od 87,77 eur od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 89,64 eur od 11.5.2012. do isplate,

- na iznos od 91,57 eur od 11.6.2012. do isplate,

- na iznos od 88,68 eur od 11.7.2012. do isplate,

- na iznos od 88,41 eur od 11.8.2012. do isplate,

- na iznos od 82,97 eur od 11.9.2012. do isplate,

- na iznos od 84,82 eur od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 88,87 eur od 11.11.2012. do isplate,

- na iznos od 87,58 eur od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 89,44 eur od 11.1.2013. do isplate,

- na iznos od 84,15 eur od 11.2.2013. do isplate,

- na iznos od 82,12 eur od 11.3.2013. do isplate,

- na iznos od 5.470,08 eur od 14.3.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.478,09 eura (slovima: tisuću četiristo sedamdeset osam eura i devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 09. siječnja 2025. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 127,62 eura (slovima: sto dvadeset sedam eura i šezdeset dva centa) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovoga suda dana 09. lipnja 2023.

1.1. U tužbi navodi da je pokojni prednik tužitelja VJ (njegovim nasljednikom temeljem zakona je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Vinkovcima po javnom bilježniku Mirodaru Kovač broj: O-1694/21 od 22.12.2021. je proglašen njegov sin, a ovdje tužitelj JJ) je zaključio sa tada HVB Splitska banka d.d. dana 03.03.2005. Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 70275/05 temeljem kojega je koristio kredit u iznosu od 50.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate kredita od 180 mjeseci.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je predmetni Ugovor o kreditu ugovoren u valuti (CHF) sa isplatom u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula), a što je također imalo za posljedicu povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja CHF u odnosu na nacionalnu valutu – kunu stavljajući tužitelja kao potrošača korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na ovdje tuženika, pri tome se pozivajući na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., kao i na tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to čl. 81, čl. 82 i čl. 90., a od 07. 08.2007. do 31.12.2008. protivno je odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125707, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Tužitelj smatra da je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Očita je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe koja nedvojbeno ide na štetu potrošača. Naime, takvom ugovornom odredbom neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Iz svega naprijed navedenog, nesporno je kako su odredbe citiranog ugovora koji je tužitelj zaključio sa tuženikom, a koje se odnose na način promjene valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne. Stoga tužitelj potražuje od tuženika isplatu onog što je primila odnosno više naplatila od tužitelja na osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i prouzročenim troškovima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, te se predlaže njeno odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Nadalje navodi da nije sporno da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima.

2.1. Tuženik prvenstveno ističe i prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja smatrajući da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-6632/2017 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu).

2.2. Tuženik smatra da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga predlaže da sud utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici.

2.3. Tuženik smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a). Navedena odredba jasno je koncipirane Ugovorom, te unesena u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanim te predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je svojim podneskom od 02. svibnja 2024. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.1117,10 eura što se odnosi na preplaćeni iznos temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u presliku ugovora o kreditu (list 6-11), potvrdu – solemnizaciju javnog bilježnika (list 12-13), rješenje o nasljeđivanju (list 14-15), dokumentacije tuženika (list 55-58), otplatni plan (list 59-61), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (list 62-65), pregled prometa po tekućem računu (list 66-73), provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 12.04.2024. (list 80-88), očitovanje vještaka od 06.11.2024. (list 141), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 04.12.2024. (list 144-146).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da ugovor o kreditu zaključen je s prednikom tužene banke tj. Splitskom bankom 03.03.2005. u svrhu kupnje nekretnine. Ugovor je zaključio njegov pokojni otac, koji je bio korisnik kredita, a majka J je bila vjerojatno sudužnik. Koliko mu je poznato roditelji su podignuli novi kredit odnosno izvršili refinanciranje kako bi podigli novi kredit s boljim uvjetima. Misli da su novi kredit podignuli kod Zagrebačka banke kako bi zatvorili ovaj kredit. Otac je podignuo kredit kao fizička osoba, nije imao otvoren obrt niti firmu. Ne zna da li je kredit koristio kao neku poreznu olakšicu. Ne zna da li otac mogao što pregovarati s bankom oko pojedinih odredbi ugovora. U to vrijeme je imao 16 godina i živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima i bilo mu je tada poznato da je kredit otac realizirao, ali nije u to vrijeme znao gdje. Znao je o kojem se iznosu radilo i za koju svrhu, a to je bilo 50.800,00 CHF. Tada je kredit ugovoren na rok otplate od 15 godina. Tada nije znao kolika je rata kredita, ali kada je sve eskaliralo sa CHF bio je upoznat s iznosom rate kredita. Otac je bio po struci građevinski tehničar. Ne sjeća se koliko je dugo je otac razmatrao ponudu za ovaj kredit. Nije mu poznato da li se posavjetovao s nekim ekonomske ili financijske struke oko ovog kredita. Nema saznanja koliko je otac bio upoznat s odredbama toga ugovora o kreditu. Ne zna da li otac primao kakvu obavijest o povećanju rate kredita, ali je čuo u kući razgovor roditelja da im je rata kredita značajno porasla.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 70275/05 od 03.03.2005. nesporno je utvrđeno da su prednik tužitelja kao korisnik kredita i prednik tuženika zaključili navedeni Ugovor o kreditu, a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 50.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz rok otplate od 180 mjeseci. Korisnik kredita se obvezao odobreni iznos vratiti uz valutnu klauzulu uz plaćanje anuiteta prema prodajnom tečaju kreditora. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu nekretnine.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 10. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući sporne odredbe čl. 2. i 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 50.800,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 2. i 10. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedene odredbe čl. 2. i 10. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

12.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 11.03.2005. za 1 CHF = 4,8375 kn utvrđen je u visini od 8.117,10 eura.

13. Na nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev i specificirao sukladno istome nalazu, te po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02.05.2024. tužitelj potražuje preplaćeni iznos od 8.117,10 eura s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od izvršene isplate svako pojedinog neosnovano isplaćenog mjesečnog iznosa.

13.1. Tuženik se na zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka očitovao u pismenom podnesku od 14.08.2024. da nema primjedbi na matematički izračun dok se protivi metodologiji izračuna cijenjenoga vještaka.

13.2. U očitovanju od 06.11.2024. na primjedbe tuženika vještak ističe da su sve primjedbe i prigovori izneseni u navedenom podnesku pravne prirode , a što će cijeniti sud tijekom postupka.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 8.117,10 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02.05.2024.

14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 8.117,10 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

14.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 09. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 30.04.2024. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 07.03.2024. i 04.12.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 225,00 eura, čini ukupan iznos od 1.125,00 eura.

17.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i uplaćeni trošak za pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.478,09 eura.

17.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 127,62 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe.

U Vinkovcima 09. siječnja 2024.

Sudac

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. Odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci – pun. tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, Osijek – pun. tuženika