Poslovni broj: Usž-2164/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VZ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-1504/2023-9 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-1504/2023-9 od 18. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba, klase: UP/II-551-06/22- 014/178, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 15. ožujka 2023., kojim je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/201, urbroj: 251-09-22-1/008-22-02 od 15. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv citirane presude prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je sud bio dužan riješiti sukob nadležnosti jer je u konkretnom slučaju sporno je li tuženik jedino ovlašteno tijelo obzirom na postojanje različitih propisa odnosno općih akata istog ranga, kao i pitanje je li prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno voditi ponovni postupak nakon 31. prosinca 2022. godine. Smatra da pravni lijek iz članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 29/21. -dalje: Odluka/18) nije odredba koju bi trebalo u ovom konkretnom slučaju primijeniti pri čemu je sud po tužitelju zanemario i antinomiju propisa do koje je došlo obzirom da ima pravo na prigovor o kojem odlučuje tuženik sukladno članku 10. Odluke, međutim da ima pravo isto tako i na žalbu o kojoj odlučuje Ministarstvo u skladu s odredbom članka 164. Statuta Grada Zagreba. To sve obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju navedenog članka Statuta. Tužitelj se poziva i na presude ovog Suda, poslovnog broja Usoz-119/15. Navodi da je sud propustio utvrditi jesu li postojali uvjeti da tuženik u ovoj upravnoj stvari riješi predmet na način da isti vrati na ponovni postupak. Tužitelj smatra da su postojali uvjeti iz odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku obzirom da je drugostupanjsko rješenje doneseno nakon 31. prosinca 2022., odnosno u vrijeme kada više nije bilo moguće donijeti novo rješenje o toj upravnoj stvari. Tužitelj se poziva na odredbu članka 6. Odluke/22 kojom je propisan prekluzivni rok, ističući da ga tuženik smatra instruktivnim rokom kao što to radi i sud. Tužitelj je mišljenja da se u ovoj upravnoj stvari nije smjela primijeniti Odluka/22 jer je stečeno pravo na novčanu pomoć na temelju odredbi Odluke/16. Smatra da je sud propustio utvrditi broj mjera pronatalitetne politike, strategiju na kojoj su donijete i koja je od njih na snazi imajući na umu Odluku/18, pri čemu se poziva i na presudu ovog Suda, poslovnog broja Usoz-119/15. Tužitelj je mišljenja da je sud nezakonito odlučio i o troškovima prvostupanjskog upravnog spora smatrajući da ima pravo na troškove za sastav ovdje uložene žalbe uz zakonske zatezne kamate. Pritom se poziva na odredbu članka 6. Odluke/22 u vezi s rokom, na zaključak o pravnom shvaćanju sjednice Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela od 28. siječnja 2013., kao i na rokove iz članka 164. Zakona o općem upravnom postupku te na presude Europskog suda za ljudska prava, Gashi protiv Republike Hrvatske. Tužitelj predlaže poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika u dijelu "vraća se na ponovni postupak" potražujući trošak žalbenog postupka uz pripadajuće kamate.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud žalbene razloge tužitelja ocjenjuje neosnovanim.
6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.). To s obzirom da je prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama citiranog ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je svoju presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
7. Osporenim rješenjem tuženika od 15. ožujka 2023., poništeno je rješenje tijela prvog stupnja od 15. studenog 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP).
8. Citiranom odredbom članka 23. ZUP-a, propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).
9. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je isto rješenje doneseno po prigovoru tužitelja te je poništeno rješenje od 15. studenoga 2022. i vraćen predmet istom tijelu na ponovno odlučivanje jer prvostupanjsko rješenje sadržava nedostatak koji sprječava ocjenu njegove zakonitosti. Prigovor je osnovan iz razloga što rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba, te se o ostalim navodima prigovora nije odlučivalo. Pritom se tuženik pozvao na odredbu članka 23. stavak 1. ZUP-a i naveo da je na temelju uvida u prvostupanjsko rješenje utvrdio da je kao službena osoba koja je to rješenje donijela naznačena pročelnica dr.sc. JZ, međutim, da navedena pročelnica JZ nije potpisala osporeno rješenje već je to rješenje potpisano od osobe J., bez navođenja svojstva i ovlasti na temelju koje potpisuje osporeno rješenje. Iz navedenog razloga tuženik ističe da je potrebno u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo, a na temelju Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog tijela i rješenja o rasporedu na radno mjesto, utvrditi postoji li u istom tijelu službena osoba u opisu poslova koji je vođenje upravnog postupka i rješavanja o upravnim stvarima te ukoliko takva osoba postoji, ista je ovlaštena donijeti rješenje, a u suprotnom rješenja donosi i potpisuje čelnik prvostupanjskog upravnog tijela. Naposljetku, tuženik ističe, da uzimajući u obzir nezakonitost osporenog rješenja, se nije upuštao u meritum stvari.
10. Obzirom da je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica, koja nije pismeno potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, pravilno zaključuje tuženik i prvostupanjski sud da je imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, poradi čega je pravilno rješenje prvostupanjskog tijela poništeno i predmet vraćen istom tijelu na ponovni postupak, uz pravilnu primjenu odredbe članka 117. stavak 2. ZUP-a, kao i uz pravilnu uputu u kom pogledu postupak treba upotpuniti.
11. Nadalje, osnovano prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude ukazuje na presudu ovog Suda, poslovnog broja: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom presudom su odbijeni zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke/18 te je u citiranoj presudi, a u vezi prigovora podnositelja zahtjeva o nezakonitosti odredbe članka 10. Odluke/18, zauzeo shvaćanje da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, a pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, pa je time osigurana dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama ZUS-a, time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, u kojem odlučuju gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Dakle, pitanje pravne prirode prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno je odlukom ovog Suda, poslovnog broja: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., pa se prigovori tužitelja u tom smislu ocjenjuju neosnovanim.
12. Imajući sve naprijed navedeno u vidu, ostali prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, to stoga što je tužitelj isticao i u tužbi iste prigovore o kojima se prvostupanjski sud očitovao u obrazloženju osporene presude.
13. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je zahtjev za naknadu troška upravnog spora pravilno odbijen primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a. Neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora obzirom da tužitelj nije uspio niti s žalbom.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
