Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2315/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) VIZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku VI iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić, Maša Milardović Jakovljević i Tamara Holjevina iz Malog Lošinja, protiv tuženika- protutužitelja (dalje: tuženik) 1. V iz [adresa], 32724- 003, 412 Tisbury Ct, zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke i u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika (dalje: tuženik) 2. V iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika- protutužitelja (dalje: tužitelj) 1. JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VIZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku VI iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić, Maša Milardović Jakovljević i Tamara Holjevina iz Malog Lošinja, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika V iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-60/2021-45 od 25. listopada 2023., dana 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika V kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Psp- 60/2021-45 od 25. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu pod točkom II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i isključivom suposjedu kuće u [adresa] katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je koncem kolovoza 2021. po dolasku iz SAD u [adresa], za što je tužiteljica doznala 30.8.2021. uklonio bravu s ulaznih vrata označene kuće i na ulazna vrata postavio novi lokot, čime je oduzeo posjed označene kuće tužiteljici, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetne kuće, dok se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, kao neosnovan.
I.a Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku da izvodi građevinske i druge slične radove na kući u [adresa], kao neosnovan.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HI koji glasi: " 1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na način da je zamijenio bravu na vratima nekretnine, lokot promijenio, cilindar mortis brave slomio te ime „J“ na fasadi kuće izbrisao i time onemogućio tužitelju ulazak u istu.
2. Nalaže se tuženiku uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, odnosno da preda tužitelju sve primjerke ključeva kojim se otključava brava na vratima nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u roku 8 (osam) dana.
3. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično smetanje ubuduće.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku 8 dana."
III. Nalaže se HI da VIZ i RI naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 563,87 € / 4.248,48 kn, u roku od 15 dana."
2. Tuženik V , pobija rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuje tuženik.
7. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8. Upravo je tako postupio prvostupanjski sud jer je izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u dokaznoj građi. U slučaju da ocjena dokaza koje je dao sud nije u skladu s ocjenom stranke, time sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tuženik u žalbi zapravo daje svoju ocjenu provedenih dokaza, a za što nije ovlašten, jer je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja VIZ na utvrđenje da je tuženik V smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom suposjedu kuće [adresa], na način da je krajem kolovoza 2021. uklonio bravu s ulaznih vrata i na ulazna vrata postavio novi lokot čime je istoj oduzeo suposjed, te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da je smetan u posjedu navedene nekretnine od strane tužitelja-protutuženika koji su promijenili bravu na vratima predmetne nekretnine.
10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica posljednji mirni faktični suposjednik predmetne kuće slijedom čega je aktivno legitimirana za podnošenje tužbe, a da na strani tuženika ne postoji pasivna legitimacija s obzirom da je izvršio samovlasno smetanje kako je i sam iskazao, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbio protutužbeni zahtjev.
11. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi članka 441. ZPP-a i odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja, s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.
12. Prema odredbi članka 10. stavak 1. ZV-a, osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik.
13. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je posjed štititi putem suda, te da sud u hitnom postupku pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, odnosno da sud pruža zaštitu posjeda u posrednom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
14. Dakle, raspravljanje o tužbi radi smetanje posjeda ograničava se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili ne savjesnosti posjeda i o zahtjevima za naknadu štete.
15. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što proizlazi iz provedenih dokaza, da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine, a što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio kao i zašto je iskazima poklonio vjeru, a ne navodima tuženika.
16. Naime, za svoja činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjski sud je naveo valjane, logične i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju sa žalbenim navodima tuženika, zbog čega ovaj drugostupanjski sud prihvaća ta utvrđenja kao pravilna.
17. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti), u nekom obujmu ili u nekom pogledu, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed.
18. Pravo na zaštitu uživa svaki posjed koji je faktičan, posljednji i miran, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije i bez obzira kakve je kakvoće.
19. Poduzetim radnjama od strane tuženika, tužiteljica je bila ograničena dotadašnjim načinom izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici pružio zatraženu posjedovnu zaštitu.
20. Za navesti je da u smislu kontinuitetne posjedovne zaštite od smetanja kako je postavljeno u odredbama članka 19. -27. ZV-a u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja u buduće, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu (utvrđenje čina smetanja) i u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili smetanja ubuduće.
21. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-672/2009-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje:
"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno, postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samom takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a."
22. Slijedom takvog shvaćanja, sud u parnici radi smetanja posjeda ovlašten je pružiti posjedovnu zaštitu kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja.
23. Na ostale žalbene navode za navesti je da se bračni drug ne može poistovjetiti s pomoćnikom u posjedovanju iz članka 12. stavak 2. ZV-a jer su ravnopravni, te tužiteljica kao bračni drug izvršava svoju faktičnu vlast glede neke stvari, a ne svog bračnog druga.
24. S obzirom da iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi tužitelji- protutuženi izvršili zamjenu lokota, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da osim tvrdnje tuženika-protutužitelja nema dokaza da su isti promijenili lokot, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika.
25. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pravilno obračunao troškove postupka .
26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi rješenje u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 9. siječnja 2025.
Sutkinja
Nediljka Radić
