Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3427/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr.sc. Zrinke Tironi kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Teuta Palčić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 29. listopada 2024. pod poslovnim brojem P-596/2021 u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama od 29. listopada 2024. pod poslovnim brojem P-596/2021

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 8.649,00 eura / 65.165,89 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos kako slijedi:

na iznos od 413,00 eura od 16. studenog 2020. do isplate

na iznos od 413,00 eura od 16. prosinca 2020. do isplate

na iznos od 413,00 eura od 16. siječnja 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. veljače 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. ožujka 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. travnja 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. svibnja 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. lipnja 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. srpnja 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. rujna 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. listopada 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. studenog 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. prosinca 2021. do isplate

na iznos od 420,00 eura od 16. siječnja 2022. do isplate

na iznos od 474,00 eura od 16. veljače 2022. do isplate

na iznos od 474,00 eura od 16. ožujka 2022. do isplate

na iznos od 474,00 eura od 16. travnja 2022. do isplate

na iznos od 474,00 eura od 16. svibnja 2022. do isplate i

na iznos od 474,00 eura od 16. lipnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana.

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev (u cijelosti ili u skladu sa podrednim žalbenim navodima) , odnosno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

4. Tužena je podnijela odgovor na žalbu kojim je osporila žalbene navode i predložila odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu s osnove korištenja stana u [adresa] jer tvrdi da je tuženica tu nekretninu do svog iseljenja 1. lipnja 2022. koristila bez osnove.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- Kako je tužitelj vlasnik nekretnine, a vlasnik je postao 16. rujna 2020. na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

- Kako je tuženica bila u posjedu predmetnog stana kroz utuženi period,

- Kako su stranke u prosincu 2021. sudu podnijeli prijedlog za izmjenu roditeljskog plana, s novim planom od 19. studenog 2021.,

- Kako je po roditeljskom planu od 29. lipnja 2020. koji je odobren u točki II rješenja prvostupanjskog suda suda poslovni broj R1 Ob-263/2020 od 19. listopada 2020. kojim je razveden brak stranaka, kao mjesto i adresa stanovanja maloljetne kćeri stranaka, NF, navedeno je da stanuje kod majke na adresi [adresa]. ,

- Kako je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-535/2021 od 4. travnja 2022. izmijenjeno ranije rješenje R1 Ob-263/2020 od 19. listopada 2020. u točki II tako da je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 19. studenog 2021. koji će se primjenjivati od 1. srpnja 2022.

- Kako prema tom izmijenjenom planu (str. 2-6 spisa R1 Ob-535/2021) kći stranaka NF živjet će kod majke CF u [adresa] gdje tuženica ima prebivalište, a stranke su se sporazumjele da se taj plan primjenjuje od 1. srpnja 2022.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je tužena bila pošteni posjednik. Naime prema odredbi čl. 106. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ ) plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja a prema čl. 106. st. 2. ObZ-a njime se, između ostalog, mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja.

9. S obzirom da je tužena na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi imala pravnu osnovu za posjedovanje, dakle bila pošteni posjednik prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), u svezi odredbe čl. 165. st.1. ZV-a, a ne odredbe o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) jer se nije dogodio slučaj u kojem bi određena stvar bila uporabljena na način da je promijenila identitet a kada bi osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

10. Zaključak prvostupanjskog suda, kao pravilna, u cijelosti prihvaća ovaj sud. 11. Potpuno suprotno od žalbenih navoda, iako u Republici Hrvatskoj (makar formalno) nije uspostavljeno tzv. presedansko pravo niti odluka Vrhovnog suda Rev- 1070/23 ne upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12. Naime upravo je Vrhovni sud na četvrtoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. listopada 2009. zauzeto pravno shvaćanje po kojem: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 2. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120 ZOO/05, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje“.

13. Ponovno je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 14. studenoga 2013. zauzeto pravno shvaćanje po kojem: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

14. Kako stavovi sjednica odjela imaju pravnu snagu u smislu odredbe članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024) te kako je zadaća Vrhovnog suda osigurati jedinstvenu primjenu zakona u smislu odredbe članka 20. točka 1. Zakona o sudovima to je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. 15. Pozivi tužitelja tuženoj da se iseli iz predmetnog stana ne ukazuju da bi tuženičin posjed bio nepošten. Naime prema Planu o roditeljskoj skrbi zajedničko maloljetno dijete je trebalo stanovati s majkom, a kao adresa stana je navedena upravo adresa predmetnog stana. Stoga je tužena, kako to ispravno smatra prvostupanjski sud imala osnovu za posjedovanje predmetnog stana. Ne radi se o derogiranju normi kako to u žalbi navodi tužitelj već o činjenici da je moguće na temelju drugog propisa imati osnovu za posjed, a ne na temelju ZV-a (to može biti i ZOO ako je između stranaka zaključen obvezno-pravni posao koji ovlašćuje nevlasnika na posjed stvari).

16. S obzirom da je odredbom članka 164. stavak 1. ZV-a propisano da pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno valjano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

18. Odluka o troškovima postupka je valjana i utemeljena na odredbi članka 154. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368 stavak 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić