Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9499/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene OV, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.), odlučujući o žalbi okrivljene OV, podnesenoj po branitelju Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: Pp-6796/2021-3 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene OV, a povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljena OV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

da je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 23.02.2021. godine u ugostiteljskom objektu Caffe bar " Jedro" u Rijeci, Jedrarska 6a, koji radi u sastavu OU "Jedro", utvrđeno da je obavljala ugostiteljsku djelatnost na način da su se na terasi objekta usluživali gosti, čime se nisu poštivale mjere određene odlukom Službe civilne zaštite za vrijeme pandemije COVID-19, što je protivno članku 9a., stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti,

čime je počinila prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena OV proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 500,00 (petsto) eura, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova. U žalbi, između ostalog, ističe kako su izreka i obrazloženje pobijane presude nejasni jer je sasvim nejasno o kojoj se točno Odluci u spornom slučaju radi te koja bi se to Odluka primjenjivala na konkretan slučaj. Nadalje, ističe kako u optužnom prijedlogu nije naveden blanketni propis – konkretna Odluka – njen puni naziv i naznaka službenog glasila u kojem je objavljena, a kojom se određuje biće prekršajnog djela, pa inkriminirano djelo koje joj se stavlja na teret, nije prekršaj.

4. Žaliteljica predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

7. Naime, okrivljenici se optužnim aktom stavlja na teret da se u njezinom ugostiteljskom objektu kritične zgode nisu poštivale mjere određene odlukom Službe civilne zaštite za vrijeme pandemije COVID-19 što je protivno članku 9a., stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske može odlukom privremeno urediti ili zabraniti rad svih ili pojedinih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata ili ograničiti radno vrijeme pojedinih ili svih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata propisanih člankom 9. ovoga Zakona te pružatelja ugostiteljskih usluga iz članka 41. ovoga Zakona na cijelom ili pojedinom području Republike Hrvatske, u uvjetima posebnih okolnosti. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je Odluku o izmjeni odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti Covid-9 putem okupljanja („Narodne novine“ broj: 14/21.) te je u točki I. iste navedeno da ugostiteljski objekt isporuku hrane i pića može vršiti osobnim preuzimanjem pića pred ulazom u ugostiteljski objekt, bez ulaza u isti i bez zadržavanja na terasi objekta ili ispred ulaza u ugostiteljski objekt nakon preuzimanja.

8. Međutim, činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju blanketne naravi, za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuću odredbu Odluke o izmjeni odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolest Covid-9 putem okupljanja („Narodne novine“ broj: 14/21), a u konkretnom slučaju, u izreci pobijane presude citirana Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u pobijanoj presudi nije potpuno i točno navedena.

9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Konačno, imajući u vidu da je protiv prvostupanjske presude podnesena žalba samo u korist okrivljenice, a poštujući načelo zabrane reformatio in peius, više se ne može mijenjati činjenični opis djela, konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela.

-

11. Slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ovaj sud je prihvatio kao osnovanu žalbu okrivljenice, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenicu, zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, a uslijed te odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

12. Iz navedenih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.