REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11008/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FC, zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 3. prosinca 2024., broj Pp -1863/2024, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. FC a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. FC, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 6. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura), koju je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. FC kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FC je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 3. prosinca 2024., broj Pp -1863/2024, proglašen je krivim okr. FC da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja na športskim natjecanjima na kojima nogometne utakmice igra NK Jadran Poreč i Hrvatska reprezentacija u Republici Hrvatskoj s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju jedne godine, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne samo novčana kazna, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da se izrazito kaje zbog počinjenog prekršaja, da je sada u potpunosti svjestan odredbi zakona koje se odnose na takvo ponašanje iako isto nije bilo pogonjeno željom da se počini takav prekršaj niti izazove nerede na športskom natjecanju, detaljno opisuje obiteljske i osobne prilike, ponavlja da nije imao namjeru izazivati nered niti na bilo koji način narušavati tijek športskog natjecanja, već je na drugu tribinu krenuo radi smirivanja mlađih članova navijačke skupine koji su ne misleći o životnim i zakonskim posljedicama to učinili.

5. Iz ovakvih navoda žalbe, kao i iz navoda obrane okrivljenika, nedvojbeno i jasno proizlazi da okrivljenik, zapravo, u potpunosti priznaje počinjenje inkriminiranog mu prekršaja, jer uopće ne osporava odlučnu činjenicu da je, u jednom trenutku športskog natjecanja, s istočne tribine ušao na zapadnu tribinu te da za zapadnu tribinu nije imao ulaznicu, a navedena odlučna činjenica nedvojbeno proizlazi i materijalnih dokaza priležećih spisu. Što se tiče žalbenih navoda kojima se ukazuje na razloge inkriminiranog ponašanja okrivljenika, treba naglasiti da ti razlozi, koliko god oni bili uvjetovani objektivnim okolnostima, ni u kojem slučaju ne opravdavaju postupak okrivljenika niti ga ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti. Ni žalbeni navodi kojima se ističe da okrivljenik nije imao namjeru izazivati nered niti na bilo koji način narušavati tijek športskog natjecanja nemaju utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja jer je odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona propisano da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj, a da se namjera kao oblik krivnje, sukladno čl. 25. st. 2. Prekršajnog zakona, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju, a što nije slučaj kod inkriminiranog djela prekršaja.

6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

8. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim „što je 07. 09. 2024. ... protupravno se ponašao na športskom natjecanju ... na način da je u 92. minuti utakmice (u 18,52) nedopušteno ušao u drugi gledateljski prostor na način da je s istočne tribine prešao na zapadnu tribinu (čije tribine dijeli montažna ograda na južnoj tribini) ignorirajući naredbe redarske službe koji su se nalazili na južnom dijelu tribine te tom prilikom došao na zapadnu tribinu gdje se po naredbi policijskih službenika vratio na istočnu tribinu“. Prvostupanjski sud smatra da je okrivljenik takvim ponašanjem počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

9. Međutim, odredbom čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima sankcionira se pokušaj nedopuštenog ulaska ili nedopušteni ulazak u gledateljski prostor (kao i natjecateljski prostor te prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju), ali u smislu da osoba uopće ne posjeduje ulaznicu ili odgovarajuću ispravu izdanu od strane organizatora. Dakle, tom odredbom se sankcionira osoba koja ne smije ući na bilo koji dio gledateljskog prostora športskog objekta, a ne osoba koja posjeduje ulaznicu ili odgovarajuću ispravu izdanu od strane organizatora za određeno mjesto u gledateljskom prostoru športskog objekta ali boravi i zadržava se na mjestu u gledateljskom prostoru za koje ne posjeduje ulaznicu ili odgovarajuću ispravu izdanu od strane organizatora. Iz navedenog je jasno da ponašanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijane presude, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 6. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a ne čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona, kako je prvostupanjski sud okr. FC proglasio krivim.

10. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe i to sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik, u okviru ove žalbene osnove, žalio samo zbog izrečene zaštitne mjere, a ne i zbog izrečene novčane kazne, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

12. Razmotrivši u tom dijelu pobijanu prvostupanjsku presudu, ovaj sud smatra da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, zbog čega je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj sud, uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

13. Pobijajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, okrivljenik podrobno opisuje svoje osobne i obiteljske prilike ističući da će zbog tih okolnosti, od kojih se najviše ističe potreba i nužnost česte promjene mjesta rada i obveza skrbi za više domaćinstava zbog kojih njegova obitelj zapravo živi na više adresa, mjera javljanja u policijsku postaju izuzetno negativno utjecati na opstanak obitelji te onemogućiti njeno svakodnevno funkcioniranje.

14. Suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano, pozivajući se na okolnost dosadašnje osuđivanosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru iz čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okr. FC do sada već pravomoćno osuđivan zbog istovrsnog prekršaja (odlukom II PP Rijeka, pravomoćnom 5. travnja 2022., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima), koja činjenica, unatoč proteku vremena od te osuđivanosti, očigledno upućuje na veći stupanj upornosti i drskosti u činjenju prekršaja iz ove oblasti a što upućuje na nužnost izricanja predmetne zaštitne mjere kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovale na buduće ponašanje okrivljenika. Zaštitna mjera je okrivljeniku izrečena u zakonom propisanoj minimalnoj duljini trajanja, što je po ocjeni ovog suda također primjereno težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

15. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da će izrečena zaštitna mjera s obvezom javljanja u policijsku postaju izuzetno negativno utjecati na opstanak obitelji okrivljenika te onemogućiti njeno svakodnevno funkcioniranje zbog činjenice okrivljenikova obitelj zapravo živi na više adresa, okrivljeniku se napominje da je odredbama čl. 32.a st. 1., st. 1., 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, po kojima je okrivljenik dužan postupati, propisano da se, u slučaju odsutnosti iz mjesta prebivališta, okrivljenik treba javiti dežurnom policijskom službeniku najbliže policijske postaje, a ako iz opravdanih razloga, radi zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu nije u mogućnosti pristupiti u policijsku postaju, svoju obvezu može izvršiti i telefonskim putem. Stoga, nema nikakve dvojbe da su navedenim zakonskim odredbama obuhvaćene životne situacije koje okrivljenik ističe u žalbi pa nisu osnovani žalbeni navodi da će okrivljenikova obveza javljanja u policijsku postaju izuzetno negativno utjecati na opstanak njegove obitelji te onemogućiti njeno svakodnevno funkcioniranje.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje njegove obitelji.

17. Stoga je, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, nacionalni športski savez i tužitelja.