REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-291/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 22. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Biljane Bandić Lutonski, a u odsutnosti tuženika, 9. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210142065/07 sklopljenog između tuženika i tužiteljice 6. srpnja 2007., a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem OV- 14.956/07, 7. srpnja 2007. i to:

- čl.2.st.1. u dijelu:“ koja je tijekom postojanja obveze po ovom kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, te u dijelu: “sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici IU isplati iznos od 1.453,66 eura (slovima: tisućučetrstopedesettrieurašezdesetšestcenta) na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta tekućom:

- na iznos od 1,23 eur, počev od 01. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 0,68 eur, počev od 01. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 0,80 eur, počev od 01. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 2,84 eur, počev od 01. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 4,77 eur, počev od 01. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 6,48 eur, počev od 01. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 2,76 eur, počev od 01. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,51 eur, počev od 01. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 eur, počev od 01. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,51 eur, počev od 01. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 0,91 eur, počev od 01. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 2,72 eur, počev od 01. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 13,40 eur, počev od 01. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 5,56 eur, počev od 01. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 14,26 eur, počev od 01. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,44 eur, počev od 01. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,04 eur, počev od 01. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 14,63 eur, počev od 01. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,42 eur, počev od 01. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 12,20 eur, počev od 01. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,25 eur, počev od 01. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,10 eur, počev od 01. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 12,57 eur, počev od 01. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 11,73 eur, počev od 01. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 10,92 eur, počev od 01. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 12,79 eur, počev od 01. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 14,57 eur, počev od 01. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,43 eur, počev od 01. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 15,94 eur, počev od 01. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 19,09 eur, počev od 01. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 18,28 eur, počev od 01. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,86 eur, počev od 01. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 28,77 eur, počev od 01. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 26,74 eur, počev od 01. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 34,35 eur, počev od 01. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 30,34 eur, počev od 01. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 27,32 eur, počev od 01. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 36,50 eur, počev od 01. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 42,17 eur, počev od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 38,06 eur, počev od 01. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 38,66 eur, počev od 01. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 35,71 eur, počev od 01. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 36,62 eur, počev od 01. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 46,66 eur, počev od 01. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 48,07 eur, počev od 01. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 59,19 eur, počev od 01. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 55,16 eur, počev od 01. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 48,87 eur, počev od 01. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 48,70 eur, počev od 01. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 48,02 eur, počev od 01. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 50,30 eur, počev od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,81 eur, počev od 01. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 52,89 eur, počev od 01. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 51,31 eur, počev od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,95 eur, počev od 01. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,89 eur, počev od 01. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,88 eur, počev od 01. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,85 eur, počev od 01. kolovoza 2012. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici IU naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.494,73 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 9. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 721,63 eura tužiteljica odbija.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210142065/07 sklopljenog između tuženika i tužiteljice 6. srpnja 2007., a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem OV- 14.956/07, 7. srpnja 2007. i to:

- čl.1. st.2. u dijelu: „uz valuznu klauzulu“

- čl.2.st.1. u dijelu: „od CHF 10.628,54“,

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužiteljici IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 277,55 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužitelju, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta tekućom:

na iznos od 4,51 eur počev od 01.11.2007.g. do isplate,

na iznos od 4,45 eur počev od 01.12.2007. g. do isplate,

na iznos od 4,40 eur počev od 01.01.2008. g. do isplate,

na iznos od 4,34 eur počev od 01.02.2008. g. do isplate,

na iznos od 6,40 eur počev od 01.03.2008. g. do isplate,

na iznos od 6,31 eur počev od 01.04.2008. g. do isplate,

na iznos od 6,22 eur počev od 01.05.2008. g. do isplate,

na iznos od 6,13 eur počev od 01.06.2008. g. do isplate,

na iznos od 6,04 eur počev od 01.07.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,94 eur počev od 01.08.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,84 eur počev od 01.09.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,75 eur počev od 01.10.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,66 eur počev od 01.11.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,56 eur počev od 01.12.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,46 eur počev od 01.01.2009. g. do isplate,

na iznos od 5,36 eur počev od 01.02.2009. g. do isplate,

na iznos od 5,26 eur počev od 01.03.2009. g. do isplate,

na iznos od 5,16 eur počev od 01.04.2009. g. do isplate,

na iznos od 5,06 eur počev od 01.05.2009. g. do isplate,

na iznos od 4,95 eur počev od 01.06.2009. g. do isplate,

na iznos od 4,85 eur počev od 01.07.2009. g. do isplate,

na iznos od 8,12 eur počev od 01.08.2009. g. do isplate,

na iznos od 7,88 eur počev od 01.09.2009. g. do isplate,

na iznos od 7,75 eur počev od 01.10.2009. g. do isplate,

na iznos od 7,58 eur počev od 01.11.2009. g. do isplate,

na iznos od 7,39 eur počev od 01.12.2009. g. do isplate,

na iznos od 7,20 eur počev od 01.01.2010. g. do isplate,

na iznos od 7,01 eur počev od 01.02.2010. g. do isplate,

na iznos od 6,81 eur počev od 01.03.2010. g. do isplate,

na iznos od 6,62 eur počev od 01.04.2010. g. do isplate,

na iznos od 6,43 eur počev od 01.05.2010. g. do isplate,

na iznos od 6,22 eur počev od 01.06.2010. g. do isplate,

na iznos od 6,03 eur počev od 01.07.2010. g. do isplate,

na iznos od 5,82 eur počev od 01.08.2010. g. do isplate,

na iznos od 5,62 eur počev od 01.09.2010. g. do isplate,

na iznos od 5,51 eur počev od 01.10.2010. g. do isplate,

na iznos od 5,20 eur počev od 01.11.2010. g. do isplate,

na iznos od 4,99 eur počev od 01.12.2010. g. do isplate,

na iznos od 4,78 eur počev od 01.01.2011. g. do isplate,

na iznos od 4,57 eur počev od 01.02.2011. g. do isplate,

na iznos od 4,34 eur počev od 01.03.2011. g. do isplate,

na iznos od 4,12 eur počev od 01.04.2011. g. do isplate,

na iznos od 3,90 eur počev od 01.05.2011. g. do isplate,

na iznos od 3,67 eur počev od 01.06.2011. g. do isplate,

na iznos od 3,44 eur počev od 01.07.2011. g. do isplate,

na iznos od 3,22 eur počev od 01.08.2011. g. do isplate,

na iznos od 2,98 eur počev od 01.09.2011. g. do isplate,

na iznos od 2,75 eur počev od 01.10.2011. g. do isplate,

na iznos od 2,51 eur počev od 01.11.2011. g. do isplate,

na iznos od 2,27 eur počev od 01.12.2011. g. do isplate,

na iznos od 2,03 eur počev od 01.01.2012. g. do isplate,

na iznos od 1,78 eur počev od 01.02.2012. g. do isplate,

na iznos od 1,54 eur počev od 01.03.2012. g. do isplate,

na iznos od 1,28 eur počev od 01.04.2012. g. do isplate,

na iznos od 1,04 eur počev od 01.05.2012. g. do isplate,

na iznos od 0,78 eur počev od 01.06.2012. g. do isplate,

na iznos od 0,53 eur počev od 01.07.2012. g. do isplate,

na iznos od 0,26 eur počev od 01.08.2012. g. do isplate

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. , a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

II. Prihvaća se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4. travnja 2022. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom kao davateljem kredita 6. srpnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu br.3210142065/07 za kupnju motornog vozila, a prema kojem joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 10.628,54 švicarskih franaka (u nastavku:CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku: HNB) važećem na dan isplate kredita na rok otplate od 60 mjeseci. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20 % godišnje. Tužiteljica ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, tužiteljica se pozvala i na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare. Smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b Zakona o parničnom postupku. Tuženik je nadalje osporavao tužitelju status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 3210142065/07 (list 8-12 spisa), pregled efektivne kamatne stope (list 13-15 spisa), pregled prometa po kreditu (list 17-22, 41-46 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) (list 72-87 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice IU (list 66 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 3210142065/07 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 6. srpnja 2007. s tuženikom kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj: 3210142065/07, a kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit (za kupnju vozila) u iznosu od 10.628,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje;

- da se kredit otplaćuje 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima, da se iznos kredita i pripadajuća kamata obračunavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja,

- da je tužitelj Ugovorom pristao na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno važećim odlukama tuženika

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3210142065/07.

6. Među strankama je prvenstveno sporna mjesna nadležnost ovoga suda, te svojstvo tužiteljice kao potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Sporno je jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 3210142065/07 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem navedenih odredbi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku budući da je čl.16. Ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost kako suda sjedišta tuženika tako i podružnice ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice. Dakle, pored mjesno nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu ugovorena je i mjesna nadležnost Općinskog suda u Osijeku budući da je ugovor o kreditu sklopljen u podružnici u Osijeku, a spor se vodi u vezi tog pravnog posla. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti temeljem čl.59. ZPP-a.

8. U odnosu na prigovor tuženika o nedopuštenosti stupnjevite tužbe u ovom predmetu, utvrđeno je da je prigovor bespredmetan budući da je tužiteljica postavila točno određeni tužbeni zahtjev zbog čega se ne radi o stupnjevitoj tužbi iz čl.186.b ZPP-a.

9. Neosnovan je i tuženikov prigovor da tužiteljica nije potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Naime, čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine 96/03) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit korišten za kupnju motornog vozila za osobne potrebe tužiteljice koja u vrijeme uzimanja kredita nije imala u vlasništvu nikakvu tvrtku niti obrt, daljnji teret dokazivanja tužiteljevog svojstva (ne)potrošača prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača je na tuženiku koji tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

10. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.3. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

11.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

12.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

12.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, tuženik navedeno nije dokazao tijekom postupka.

12.3. S druge pak strane, tužiteljica je iskazala da je kredit uzela radi kupovine osobnog automobila za svoje osobne potrebe, da su joj u auto kući rekli da kredit ide preko Zagrebačke banke i da je Ugovor o kreditu potpisala u auto kući, da joj nitko nije nudio kredit u nekoj drugoj valuti odnosno da je bio u ponudi samo kredit u švicarcima, te da ju nitko nije upozorio da bi se kamata ili tečaj mogli mijenjati.

12.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o odlučnim činjenicama.

12.5. Budući da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužiteljica imala utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima iz točke 10. obrazloženja ove presude.

12.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

13. Sud je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 4. travnja 2022. je protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO). Stoga je sud odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 277,55 eura kao u točki IV. Izreke.

13.1. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih iznosa kredita po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga navedenih u točki 13. obrazloženja ove odluke budući da je sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 4. travnja 2022. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. ZOO. 14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 16. srpnja 2007., da je tečaj na dan korištenja bio 4,399039, te da je rok otplate 60 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,20%. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 1.453,66 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 277,55 eura.

14.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

14.2. U odnosu na prigovor tuženika da je sud dužan uzeti u obzir i iznose odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete zbog toga što je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja, te da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, za napomenuti je tuženiku da je njegov prigovor u tom smislu neosnovan. Ovo stoga što u odnosu na eventualne negativne razlike tuženik nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti je istakao prigovor radi prebijanja, o čemu je pravno shvaćanje zauzeo i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita.

14.3. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope potraživao iznos od 277,55 eura, a na ime preplate zbog valutne klauzule iznos od 1.453,66 eura.

14.4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

15. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih iznosa tečajne razlike tužitelju dosudio ukupni iznos od 1.453,66 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita do isplate.

15.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

16. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o kreditu kao u točki IV. izreke jer u tim odredbama nije sadržana valutna klauzula u smislu ništetne odredbe. Da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

17. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici tj. sa 83,97% tužbenog zahtjeva (uzimajući u obzir da je djelomično odbijena i s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva), a da je tuženik uspio sa 16,03%, sud je oduzevši postotak tuženikov uspjeha od tužiteljicinog utvrdio da je ista u konačnici uspjela sa 67,94% tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je stoga dosuđen trošak na temelju čl.154. st.2. ZPP-a, koji prema vrijednosti predmeta spora iznosi 1.494,73 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav dva obrazložena podneska (od 12. lipnja 2023. i 11. studenog 2024.) 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 11. studenog 2024. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 3. listopada 2023., 9. studenog 2023., 22. studenog 2024. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), što ukupno iznosi 1.250,00 eura i pripadajući PDV na taj iznos od 312,50 eura, dakle 1.562,50 eura. 67,94% od navedenog iznosa iznosi 1.061,56 eura. Sud je pored toga, tužiteljici priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 33,18 eura, te trošak vještačenja u iznosu 400,00 eura. U odnosu na podnesak tužiteljice od 11. studenog 2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da se ne radi o obrazloženom podnesku već o „ostalom“ podnesku prema T.br.8.t.4. Tarife budući da u istome tužitelj ne obrazlaže nikakve nove činjenice niti daje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već isključivo uređuje tužbeni zahtjev s matematičkim izračunom vještaka.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika