Poslovni broj: Usž-282/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZN iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-292/2023- 10 od 15. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-292/2023-10 od 15. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-701-03/20-01/73, urbroj: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 15. prosinca 2022.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, klasa: UP/I-701-03/20-004/101, urbroj: 251-07-31-20-04 od 28. kolovoza 2020., kojim je odbijen njegov zahtjev za odobravanje oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2834/2019, na temelju članka 13. stavka 1. točke d. i članka 13. stavka 5. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj: 143/13. i 98/19.
– dalje: ZBPP).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10). U žalbi, u bitnome, navodi da je sud presudu temeljio na navodima tuženika, ne uzimajući u obzir njegove navode, kako one iz podnesaka dostavljenih tijekom spora tako i one iznijete na raspravnom ročištu. Ističe da se sud, kao i tuženik, samo poziva na zakonske odredbe, a da nije utvrđeno koje to okolnosti ne ispunjava za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Ističe da te tvrdnje nisu obrazložene, čime je povrijeđen članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da nije izvršen uvid u osnovni sudski spis te da tuženik nije dokazao obijesno parničenje u predmetu za koji se traži oslobađanje od plaćanja pristojbe. Smatra da je sud, time što nije proveo dokaze koje je predložio, počinio povredu ustavnih i konvencijskih prava, te da se radi o proizvoljnom postupanju i shvaćanju sudskog postupka. Smatra da u upravnom sporu, koji nije parnica, nije moguće obijesno parničenje. Poziva se na presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2830/19 od 21. srpnja 2020. i UsI-3045/19 od 22. rujna 2020., kojima je sud poništio rješenja tuženika, te ukazuje na neujednačenu sudsku praksu. Nadalje, poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i Europskog suda za ljudska prava, iz kojih je razvidno da neobrazlaganje sudskih odluka može utjecati na povredu ustavnih i temeljnih ljudskih prava. Smatra da tuženik nije postupio po Zakonu o sudskim pristojbama jer obijesno parničenje nije utvrdio u sudskom postupku već izvan njega, te da je postupanje tuženika samovoljno i protivno tom Zakonu. Osporava navod suda da se u tužbi ponavljaju prigovori iz žalbe, te navodi da pobijana presuda ne objašnjava osnovni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije, te se poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmet ocjene zakonitosti u sporu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10., koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut je na zahtjev tužitelja od 15. lipnja 2020. za odobravanje pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u predmetu pokrenutom pred Upravnim sudom u Zagrebu radi poništavanja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 4. srpnja 2019., kojim je odbijena njegova žalba izjavljena na rješenje istog tijela od 4. siječnja 2018., a kojim je odbijen zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2270/16.
8. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja odlučnih u konkretnom slučaju sukladno odredbama ZBPP-a, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski je sud utvrdio da je osporavano rješenje tuženika zakonito. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz priloženih dokaza, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Stoga je sud, suprotno navodima žalbe, postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a/10., pa prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka, kao i prava na obrazloženu odluku nije osnovan.
9. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir podatke iz službenih evidencija tuženika, prema kojima proizlazi da je tužitelj pokrenuo 158 različitih postupaka za odobrenje sekundarne pravne pomoći, kao i podatke vlastite evidencije, prema kojima postoji 97 upravnih sporova koji se vode ili koji su okončani u istovrsnim sporovima između istih stranaka. Na temelju navedenih podataka utvrđeno je da niti jedan od tih predmeta nije okončan usvajanjem tužbenih zahtjeva, dok je u skoro svakom od tih upravnih sporova podnesen samostalan i novi zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći.
10. Uz takvo stanje stvari, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje tuženik da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno i članku 3. ZBPP-a, jer svrha pravne pomoći u smislu toga Zakona nije omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna, već ostvarenje jednakosti svih pred zakonom, osiguranje djelotvornog ostvarenja pravne zaštite te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima.
11. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom i sudskom postupku. U tim postupcima pravilno je stoga utvrđeno da kod tužitelja postoje zapreke iz članka 13. stavka 1. točke d. u svezi stavka 5. istog članka ZBPP-a, jer svojim obijesnim parničenjem zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć.
12. S obzirom na navedeno, nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari. Također, ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda koje bi imale za posljedicu nedopušteno ograničenje odnosno uskraćivanje tužitelju konvencijskog prava na pristup sudu i na pošteno suđenje. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ista mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, a pravno shvaćanje izraženo u presudi, kojim se potvrđuje utvrđenje i shvaćanje tuženika, zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. S obzirom na navedeno, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska