REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-2044/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], istovjetan sa SK, [adresa], zastupan po punomoćniku Mihovilu Bačani, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravni slijednik Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 1403633877, zastupana po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 19.studenog 2024.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 9.siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I - Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 146-294/2004, sklopljen dana 27.12.2004. godine između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 čiji je pravni sljednik Addiko Bank d.d. , Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora i SK iz [adresa], istovjetan sa LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i to ugovorne odredbe iz čl. 3. i čl. 6. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF, te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci o kamatnim stopama banke kao i u dijelu u kojem korisnik izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu takve odluke banke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.
II - Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju SK iz [adresa], istovjetan sa LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 526,71 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na
Iznos 24,94 EUR od 31. kolovoza 2011.
Iznos 25,29 EUR od 30. rujna 2011.
Iznos 17,43 EUR od 31. listopada 2011.
Iznos 17,39 EUR od 30. studenog 2011.
Iznos 17,65 EUR od 31. prosinca 2011.
Iznos 17,88 EUR od 31. siječnja 2012.
Iznos 17,91 EUR od 29. veljače 2012.
Iznos 17,76 EUR od 31. ožujka 2012.
Iznos 17,86 EUR od 30. travnja 2012.
Iznos 17,94 EUR od 31. svibnja 2012.
Iznos 17,81 EUR od 30. lipnja 2012.
Iznos 17,85 EUR od 31. srpnja 2012.
Iznos 17,75 EUR od 31. kolovoza 2012.
Iznos 17,55 EUR od 30. rujna 2012.
Iznos 17,7 EUR od 31. listopada 2012.
Iznos 17,87 EUR od 30. studenog 2012.
Iznos 17,80 EUR od 31. prosinca 2012.
Iznos 17,39 EUR od 31. siječnja 2013.
Iznos 17,74 EUR od 28. veljače 2013.
Iznos 17,76 EUR od 31. ožujka 2013
Iznos 17,63 EUR od 30. travnja 2013.
Iznos 17,21 EUR od 31. svibnja 2013.
iznos 17,20 EUR od 30. lipnja 2013.
iznos 17,30 EUR od 31. srpnja 2013.
iznos 17,47 EUR od 31. kolovoza 2013.
iznos 17,70 EUR od 30. rujna 2013.
iznos 17,58 EUR od 31. listopada 2013.
iznos 17,66 EUR od 30. studenog 2013.
iznos 17,76 EUR od 31. prosinca 2013.,
sve do plaćanja i sve u roku od 15 dana.
III - U preostalom dijelu za iznos od 724.2 EUR zahtjev kao iz toč II. odbija se kao neosnovan.
IV - Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju SK iz [adresa], istovjetan sa LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.351,11 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:
Iznos 65,51 EUR od 30. lipnja 2012.
Iznos 85,60 EUR od 31. srpnja 2012. iznos
83,54 EUR od 31. kolovoza 2012.
Iznos 79,14 EUR od 30. rujna 2012.
Iznos 83,90 EUR od 31. listopada 2012.
Iznos 86,18 EUR od 30. studenog 2012.
Iznos 84,52 EUR od 31. prosinca 2012.
Iznos 75,54 EUR od 31. siječnja 2013.
Iznos 83,16 EUR od 28. veljače 2013.
Iznos 83,83 EUR od 31. ožujka 2013.
Iznos 80,84 EUR od 30. travnja 2013.
Iznos 71,54 EUR od 31. svibnja 2013.
Iznos 71,31 EUR od 30. lipnja 2013.
Iznos 73,59 EUR od 31. srpnja 2013.
Iznos 77,25 EUR od 31. kolovoza 2013.
Iznos 82,32 EUR od 30. rujna 2013.
Iznos 79,71 EUR od 31. listopada 2013.
Iznos 81,56 EUR od 30. studenog 2013.
Iznos 83,66 EUR od 31. prosinca 2013.
Iznos 84,97 EUR od 31. siječnja 2014.
Iznos 87,73 EUR od 28. veljače 2014.
Iznos 86,82 EUR od 31. ožujka 2014.
Iznos 83,77 EUR od 30. travnja 2014.
Iznos 82,79 EUR od 31. svibnja 2014.
Iznos 83,23 EUR od 30. lipnja 2014.
Iznos 86,70 EUR od 31. srpnja 2014.
iznos 89,62 EUR od 31. kolovoza 2014.
iznos 89,01 EUR od 30. rujna 2014.
iznos 91,54 EUR od 31. listopada 2014.
iznos 93,25 EUR od 30. studenog 2014.
iznos 92,24 EUR od 31. prosinca 2014.
iznos 92,52 EUR od 31. siječnja 2015.
iznos 92,52 EUR od 28. veljače 2015.
iznos 92,52 EUR od 31. ožujka 2015.
iznos 92,52 EUR od 30. travnja 2015.
iznos 92,52 EUR od 31. svibnja 2015.
iznos 92,52 EUR od 30. lipnja 2015.
iznos 92,52 EUR od 31. srpnja 2015.
Iznos 92,52 EUR od 31. kolovoza 2015.
Iznos 92,52 EUR od 30. rujna 2015.,
sve do plaćanja i sve u roku od 15 dana.
V - U preostalom dijelu za iznos od 724.2 EUR zahtjev kao iz toč IV. odbija se kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I - Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Addiko Bank d.d o mjesnoj nadležnosti ovog suda.
II – Dužna je tužena tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 728, EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od presuđenja do plaćanja, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi navodi da je 27.prosinca 2004.g. zaključio sa prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d ugovor na iznos kredita od 60.000 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,99%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača. Ove sporne odredbe su omogućile tuženiku kao ekonomsko jačoj strani da jednostrano mijenja ugovorne odredbe što je pak protivno odredbi čl. 97 st. 1 Alinea 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je kamatnu stopu uvijek mijenjao u svoju korist iako je obzirom na stanje na tržištu to mogao učiniti u korist tužitelja što je suprotno postupanju propisano čl. 296 ZOO-a. Za napomenuti je da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u suprotnosti i sa odredbom čl. 4 st. 2 direktive 93/13 EEZA. Kolektivnom tužbom u predmetu potrošač, koja se između ostalog vodila i protiv prednika tuženika pred Trgovačkom sudom u Zagrebu, a koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. S obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.
(2)Tužena Addiko Bank d.d. istaknula je prigovor mjesne nadležnosti, jer da je ugovorena mjesna nadležnost suda u Čakovcu. U pogledu merituma stvari podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima.
(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu sa aneksom (l.s. 9 – 15), otplatni plan (l.s 18 – 40), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 416 – 437).
(4)Stranke su popisale parnični trošak.
(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
(6)Prvo pitanje koje treba riješiti je pitanje mjesne nadležnosti ovog suda budući je tužena Addiko bank d.d. prigovorila mjesnoj nadležnosti ovog suda, jer da je ugovorena nadležnost Općinskog suda u Čakovcu.
(6.1)Prema odredbi čl.19.l. st.1 Zakona o zaštiti potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 41/14, 110/15 i 14/19), dalje ZZP, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Prema st.4 istog članka odredbi stavaka 1 može se odstupiti samo sporazumom:
1. koji je sklopljen nakon nastanka spora
2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u stavku 1. ovoga članka ili
3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište u istoj državi i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države, pod pretpostavkom da taj sporazum nije suprotan pravu te države.
(6.2)Ovaj Zakon je u odnosu na Zakon o parničnom postupku lex specialis pa se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, pa je stoga prigovor mjesne nadležnosti tužene Addiko bank d.d. valjalo odbiti
(7) Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. kao kreditor-banka sklopili 27.prosinca 2004.g Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 60.000 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
(8)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.
(9)Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99 % godišnje. Odredbom istog članka ugovoreno je da se kredit u iznosu od 60.000 CHF i kamata otplaćuju u roku od 180 mjesečnih rata.
(10)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
(11)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
(12)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. (13)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.
(14)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 146-294/2004, sklopljen dana 27.prosinca 2004. godine između prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i tužitelja u pogledu čl.3 i čl. 6. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.
(15)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
(16)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petru Bajlu iz Zadra. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,99 i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 29.prosinca 2004.iznosio je 1CHF=4,9198 HRK-fiksni tečaj). Preplaćeni iznos zbog promijene kamatne stope iznosi 9.424,95 HRK, odnosno sada 1.227EUR, a zbog promjene tečaja 30.705,39 HRK, odnosno sada 4.075 EUR. Pri tome je vještak je pravilno obračunao tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od početnog, odnosno zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužitelju povrat preplaćenih iznosa. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana.
(17)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.
(18)Utvrđene iznose preplate sud je umanjio za iznos priznat prilikom konverzije tj za iznos od 10.913 HRK – 1.448,4 EUR, na način da je za polovinu tog iznosa umanjio potraživanja sa osnova ništetne odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3 Ugovora o kreditu, a drugo polovinu za iznos utvrđen zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF, na načina da ga je sukladno odredbi čl.172 ZOO-a odbio od najstarijih potraživanja tužitelja
(19) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
(20)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
(21)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
(22)Odluka o trošku se temelji na odredbi člk.154 st.2 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljev trošak se odnosi na sastav tužbe i podnesaka od 29.siječnja 2024.g (tbr.7) ukupno 400 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9)16.ožujka 2020 i 19.studenog 2024 po 200 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 2.000 EUR. Preostali trošak u iznosu od 4.629,84 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
(22.1)Tuženikov trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu i podneska od 20.prosinca 2022 g (tbr.8 i 7) po 200 bodova, 200 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.000 EUR. Preostali trošak u iznosu od 6.500EUR nije bio nužan za vođenje ove parnice.
(22.2)Tužiteljev uspjeh u parnici je 72,8%, pa mu stoga pripada iznos troška od 1.456 EUR. Tuženikov uspjeh je 27,2%, pa mu pripada 7285 EUR. Stoga je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 728 EUR.
U Benkovcu,
dana 9.siječnja 2025.godine
S u d a c
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u dva primjerka.
Dostaviti:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
