Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2482/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EŠ, zastupanog po braniteljici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 116. st. 3. u vezi st. 1. podst. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika EŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 32. Pp-4020/2021, od 7. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EŠ i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

IINa temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), okrivljenik EŠ je dužan platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl.116. st. 3. u vezi st. 1. podst.. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.580,00 eura / 19.439,01 kuna, te je sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona pravilno upozoren da će se, ukoliko u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3.Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno po braniteljici podnio žalbu, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom ističe postojanje olakotnih okolnosti koje sud nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja prekršajnopravne sankcije te smatra da mu je novčana kazna trebala biti izrečena u manjem iznosu budući da se njegov obrt kao i on osobno nalaze u teškoj financijskoj situaciji, radi koje je čak prisiljen i otpuštati zaposlenike. Smatra da bi prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6.Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7.Naime, na temelju obrane okrivljenika kojom priznaje počinjenje prekršaja i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, dok okrivljenik žalbenim navodima kojima apelira na dodatno ublažavanje kazne nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja kao niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8.Novčana kazna koja je pobijanom presudom izrečena okrivljeniku nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažena do iznosa od 2.580,00 eura. Neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije cijenio sve releventne okolnosti koje bi dovele do izricanja niže novčane kazne. Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi upravo suprotno tj. da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, među kojima i činjenicu da je obrt okrivljenika opterećen financijskim izdacima, te je razloge za ublažavanje kazne valjano i argumentirano obrazložio. Isto tako prvostupanjski je sud okolnost lošeg materijalnog polovanja obrta okrivljenika cijenio i kod donošenja odluke o načinu i roku plaćnja izrečene kazne na način da je okrivljeniku omogućio plaćanje kazne u više obroka, kako se ne bi ugrozilo njegovo poslovanje. S druge strane, žalitelj ne navodi odnosno ne specificira nikakve druge dodatne olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije cijenio, a koje bi prema njemu bile osnova za dodatno ublažavanje kazne.

9.Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 5.12.2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 136/24.) kojim je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna fizičkoj osobi obrtniku u iznosu od 4.640,00 do 13.270.00 eura, dok je Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18, 98/19., 30/21., 89/21.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj fizičkoj osobi obrtniku novčanu kaznu u iznosu od 35.000,00 do 100.000,00 kuna, dakle strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud već okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod Zakonom propisanog minimuma kazne za taj prekršaj tj. propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21.), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 136/24.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

11.Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša,v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.