Poslovni broj: Usž-4345/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KB, [adresa], s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, zastupan po opunomoćeniku Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, Bakarska 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335,OIB:36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3601/2024-9 od 5. studenoga 2024. na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3601/2024-9 od 5. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, KLASA:UP/I-216- 03/24-06/11662, URBROJ:511-01-212-24-3 od 6. kolovoza 2024. Točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. U točki III. izreke presude nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći odvjetniku Damiru Kevilju isplati iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 5. kolovoza 2024. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj radi pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba upravnog spora. Navodi u bitnome da je nakon što je doneseno ranije rješenje o obustavi kontaktirao poznanike u Turskoj radi dobrovoljnog povratka u zemlju, a poznanici su ga obavijestili da su on i njegova obitelj (majka i brat) u središtu krvne osvete i da se ne smije vratiti u zemlju jer za njim tragaju osobe predvođene osobom K. Smatra da ima mjesta i primjeni članka 24. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zašiti. Ističe da se tu osobu K može smatrati počiniteljem proganjanja iz članka 25. Zakona. Navodi da je s tom osobom koju je i prije znao imao nelagodan odnos. Smatra da je žrtva i u vezi s prevarom oko zaposlenja u državama EGP-a. Ističe da sud nije ispitivao primjenjivost odredbi članaka 20., 21., 24., 25. i 26. Zakona. Predlaže poništiti presudu i vratiti predmet sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. - ZUS/24), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi .
8. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15., 127/17. i 33/23.-Zakon), odluku je donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe, koje navode u bitnome tužitelj ponovno iznosi u ovoj žalbi.
9. Prvostupanjski sud je na pravilan način utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 47. Zakona koji propisuje pod kojim uvjetima se može dopustiti naknadni zahtjev. Prema stavku 4. članka 47. Zakona, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
10. U odnosu na sadržaj članka 47. stavka 4. Zakona, kao i stavka 1. točke 2. članka 47. Zakona prema kojem naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona, tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i presude prvostupanjskog suda.
11. Naime, u postupku i sporu utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu od 25. srpnja 2024. za tužitelja, državljanina Republike Turske, obustavljen postupak odobrenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke tog rješenja) na temelju članka 39. stavka 2. točke 4. Zakona, s obrazloženjem da je tužitelj na zapisnik 25. srpnja 2024. izjavio da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu te da se želi dobrovoljno vratiti u Republiku Tursku uz pomoć Frontexovog programa dobrovoljnog povratka. Imenovani je prilikom uzimanja izjave na zapisnik upoznat s pravnim posljedicama odustanka od zahtjeva te je izjavio da i dalje želi odustati od zahtjeva.
12. Saslušan na zapisnik 1. kolovoza 2024. u vezi s naknadnim zahtjevom, tužitelj je izjavio da je Tursku napustio u ožujku 2024., došao je legalno s poduzećem na rad na Kosovo, da je to bila prevara jer je trebao putem poduzeća doći legalno u Njemačku. Sam je otišao iz Hrvatske u Njemačku te je vraćen u Republiku Hrvatsku krajem srpnja 2024. Kao razloge podnošenja naknadnog zahtjeva naveo je da je Republiku Tursku napustio radi krvne osvete, prijeti mu osoba za koju ne zna ime, da su i brat i majka zbog straha napustili Istanbul . Izjavio je da je dva puta bio na policiji, ali je policajac pred njim pokidao prijave za tu osobu. Od povratka u Tursku je odustao jer mu je prijatelj javio da se ne vraća.
13. S obzirom na to da se radi o naknadnom zahtjevu sukladno članku 47. Zakona, prvostupanjski sud nije imao osnove primijeniti odredbe Zakona koje se odnose na zahtjev za međunarodnu zaštitu jer je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno rješenjem tuženika od 25. srpnja 2024. kada je tužitelj od tog zahtjeva odustao.
14. Imajući na umu predmet u cjelini, odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a /24, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
