Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11128/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠO, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pp-2666/2024 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

IOdbija se žalba okr. ŠO kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okr. ŠO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki 1. izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 dana, a za djelo u točki 2. novčana kazna u iznosu od 130,00 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima 21. listopada 2024. i dalje zadržavanja na temelju rješenja prvostupanjskog suda od 22. listopada 2024. do 28. listopada 2024. uračunato u izrečenu kaznu, kao 8 dana zatvora, pa se kazna zatvora smatra izvršenom.

1.2. Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

1.3. Okrivljenik je nadalje obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 40,62 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem braniteljice Snježane Drvodelić, odvjetnice u Petrinji, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovna.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žalitelj neosnovano ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo na obranu, jer da mu nije omogućena pomoć branitelja, budući da iz stanja predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno upozorio okrivljenika na pravo na branitelja prilikom prvog ispitivanja 22. listopada 2024., kako je to propisano odredbom članka 172. stavka 2. Prekršajnog zakona, na koje upozorenje se izrijekom očitovao da se odriče prava na branitelja i da će se braniti sam, koje očitovanje je unijeto u zapisnik, a takav zapisnik je bez primjedbi i potpisao. Na taj način okrivljeniku je omogućeno da se u postupku brani uz nazočnost izabranog branitelja. Također se ističe da je i prilikom uhićenja pravilno upozoren o svojim pravima, kako o pravu na branitelja, tako i pravu da se o uhićenju obavijesti njegova obitelj, kako to bez uspjeha upire žalitelj. Stoga po ocjeni ovog suda nije povrijeđeno njegovo pravo na obranu, kako to ističe žalitelj.

6.Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako na to upire žalitelj, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim te jasno priznao počinjenje djela optužnim aktom stavljenih mu na teret. Bez uspjeha žalitelj sada u žalbi dovodi u pitanje svojstvo vozača, budući da tu činjenicu nije dovodio u sumnju u postupku pred sudom, niti je na provedeni postupak imao primjedbe i predlagao provođenje drugih dokaza, pa je prvostupanjski sud pravilno i nesporno utvrdio činjenično stanje.

6.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Ispitujući odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena kazna koja je primjerena težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju, stupnju krivnje te već pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni i koje nisu bile poznate i vrednovane u prvostupanjskom postupku. I ovaj sud je mišljenja da izrazita težina i pogibeljnost djela u točki 1. opravdavaju težu vrstu kazne, naročito s obzirom na konkretne okolnosti postupanja i prethodno ponašanje u prometu s obzirom na dvostruku pravomoćnu kažnjavanost zbog vožnje pod utjecajem alkohola, pa je očito da ranije izricana blaža vrsta kazne nije u dovoljnoj mjeri utjecala na njegovo ponašanje. U odnosu na djelo u točki 2. pravilno je izrečena novčana kazna u posebnim zakonom fiksno propisanom iznosu, budući da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, niti takve okolnosti žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i da će se njome uputiti takva vrsta prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

7.1. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je okrivljeniku u vezi s prekršajima oduzeta sloboda u ukupnom trajanju od 8 dana, pa se smatra da je kazna zatvora izvršena.

7.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8.Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca ovaj sud je mišljenja da je ista opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i nije izrečena u predugom trajanju. Velika težina i značaj prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola, kao i stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine u potpunosti opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Prema sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod tako visokim utjecajem alkohola u organizmu nalaze se u pijanom stanju, intelektualne funkcije su im jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum, što u okolnostima njegovog protupravnog postupanja u bitnome doprinosi pogibeljnosti djela. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovakvih prekršaja s obzirom na prethodnu kažnjavanost zbog vožnje pod utjecajem alkohola i već izricane mjere, odnosno sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

9.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.). s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

10.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.