Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1619/2021-8

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RH iz [adresa], P.O.BOX 52820, Nea Eritreal 70, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika RHP iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jakovu Šinkiću, odvjetniku iz Zadra, radi predaje u suposjed i isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-40/2021-62 od 16. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-40/2021-62 od 16. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku predati tužiteljici u suposjed kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja stambenu jednokatnu zgradu koja se sastoji od dvosobnog stana u prizemlju i trosobnog stana na katu s pripadajućim zemljištem površine 1095 m2 te joj omogućiti nesmetano korištenje ove nekretnine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, koji se odnosi na zahtjev za predaju u suposjed iste nekretnine PH, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime nemogućnosti korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja stambenu jednokatnu zgradu koja se sastoji od dvosobnog stana u prizemlju i trosobnog stana na katu s pripadajućim zemljištem površine 1095 m2 i iznajmljivanja iste za period od studenog 2011. pa do 1. srpnja 2014. iznos od po 250,00 kn, a od 1. srpnja 2014. pa do predaje u suposjed iste iznos od po 500,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 1. u mjesecu za tekući mjesec po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 20.805,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu su izjavile stranke.

3. Protiv te presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (dio toč. I. i toč. II. izreke), kao i u dijelu odluke kojim je odbijena sa troškovima postupka (toč. III. izreke), žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu, kao i u odluci o troškovima postupka preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te tužiteljici dosudi ukupno zatraženi parnični trošak. Zahtijeva trošak žalbe.

4. Protiv te presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen (dio toč. I. i toč. II. izreke) žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbama jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. Sve činjenice o kojima ovisi djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva pobijane presude su pravilno i potpuno utvrđene, stoga su neosnovani žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8. Predmet spora je vlasničkopravni zahtjev tužiteljice na predaju njoj i PH, kao suvlasnicama, u suposjed nekretnine pobliže opisane u toč. I. izreke pobijane presude te zahtjev na isplatu novčanog iznosa na ime naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina.

9. Navedena presuda donijeta je u ponovnom postupku nakon rješenja ovoga suda, poslovni broj Gž-7712019-2 od 7. siječnja 2021. te je rješenjem ovoga suda naloženo prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku respektira činjenicu kako se u konkretnom slučaju ne radi o zaštiti suvlasništva u odnosu na treće osobe u kojem slučaju bi došlo do primjene obveznopravnih pravila o nedjeljivim obvezama, već se radi o zaštiti suvlasništva svakog pojedinog suvlasnika u odnosu na ostale suvlasnike, a u kojem slučaju svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

10. Također, glede drugo postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu novčanog iznosa na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina od strane tuženika, bilo je potrebno utvrditi da tužiteljica u utuženom razdoblju na predmetnim nekretninama nije bila suvlasnica u istom suvlasničkom omjeru, a o čemu ovisi visina tužbenog zahtjeva postavljenog od strane tužiteljice.

11. U smislu odredbe iz članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10, 90/10, 17/12, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Radi se o vlasničkopravnoj tužbi za povrat stvari – rei vindicatio.

12. Iz članka odredbe članka 162. stavak 1. ZV proizlazi da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvari zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

13. Prema odredbi iz članka 36. stavka 1. ZV ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, svi su oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

14. Odredbom iz članka 46. ZV, koja govori o zaštiti suvlasništva, decidirano je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a prema stavku 2. iste zakonske odredbe svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

15. Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nema primjene odredbi o zaštiti suvlasništva u odnosu na treće osobe pa da bi primjenom odredbi članaka 46. stavka 2. te članaka 37. stavka 4. i članka 62. stavka 2. ZV-a sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na predaju predmetne nekretnine u posjed, odnosno u suposjed i u odnosu na njenu sestru PH, kao jednog od suvlasnika.

16. Naime, prvostupanjski sud je, a pridržavajući se pravnog shvaćanja ovoga suda, pravilno utvrdio primjenom citiranih odredbi da su i tužiteljica i tuženik suvlasnici sporne nekretnine pa prema tome nema mjesta primjeni odredbi o zaštiti suvlasništva i u odnosu na treće osobe, odnosno da je trebalo primijeniti obvezno pravna pravila o nedjeljivim obvezama, već da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti suvlasništva svakog pojedinog suvlasnika u odnosu na ostale suvlasnike. Pri tome nije sporno da je sestra tužiteljice PHP suvlasnica na predmetnim nekretninama, ali ista nije tužiteljica u ovom predmetu pa tako niti tužiteljica ne može od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze i u odnosu na nju te je po toj osnovi pravilno odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

17. Dakle, prvostupanjski sud je odgovarajuće prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži predaju predmetne nekretnine u suposjed te pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica traži predaju te nekretnine u suposjed i u odnosu na svoju sestru.

18. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir kako je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje i na isto odgovarajuće primijenio materijalno pravo, a sve u skladu s uputama ovoga suda iz ukidbenog rješenja, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kako u ponovljenom postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Nadalje, u ponovnom postupku prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i činjenično stanje glede drugo postavljenog tužbenog zahtjeva i to za isplatu novčanog iznosa na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina od strane tuženika.

20. Uzimajući u obzir da je tuženik kroz cijelo utuženo razdoblje prizemlje predmetne nekretnine dao u najam, to je odgovarajuće stajalište prvostupanjskog suda kako tuženik kao nepošteni posjednik je dužan vlasniku naknaditi sve koristi koje je od stvari imao.

21. Prema članku 164. stavku 6. ZV-a za utvrđivanje prava poštenog posjednika na naknadu troškova koje je imao u vezi s vlasnikovom stvari, određeno je da se ti troškovi, kao i vrijednost plodova koje je utrošio obračunavaju prema cijenama kada ih se naknađuje.

22. Navedena naknada utvrđena je na temelju iskaza stranaka te podataka agencije za promet nekretnine i građevinskog vještačenja, s tim da je prvostupanjski sud uzeo u obzir uputu ovoga suda kako tužiteljica u promatranom razdoblju nije bila suvlasnica u istom suvlasničkom omjeru, jer je prvotno jedan dio nekretnina naslijedila iza majke, a zatim drugi dio nekretnina stekla ugovorom o kupoprodaji.

23. Stoga, a uzimajući u obzir visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te činjenicu da je suvlasnički dio tužiteljice bio 1/8 dijela do 23. lipnja 2014., a nakon toga ista je bila vlasnica u 13/40 dijela predmetne nekretnine, u provedenom postupku je utvrđeno da visina najamnine iznosi 2.000,00 kn/265,45 EUR pa je primjenom odredbi članka 38. stavka 2. ZV-a utvrđen iznos naknade od 250,00 kn/33,18 EUR mjesečno za razdoblje od studenog 2011. do srpnja 2014., a od srpnja 2014. pa do predaje u suposjed naknadno je utvrđena u iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR i to sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

24. Obzirom da stranke nisu dovele u dvojbu, kako tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, tako niti žalbenim razlozima utvrđenu visinu naknade mjesečne najamnine za spornu nekretninu, to se ne mogu prihvatiti žalbeni razlozi tužiteljice da je zahtjev za isplatu trebao biti usvojen u cijelosti, jer je dosuđena naknada odgovarajuća njenim suvlasničkim dijelovima, kao što su neosnovani navodi tuženika da ta visina nije objektivno utvrđena, budući tuženik ničim ne dovodi u dvojbu utvrđeni iznos naknade, odnosno dosuđeni iznos prema suvlasničkom dijelu.

25. U skladu s navedenim bespredmetni su navodi tužiteljice da iznos naknade na tržištu premašuje dosuđeni iznos i da je trebalo uzeti u obzir činjenicu kako će se suvlasnički dio tužiteljice povećati uslijed vođenja ostavinskog postupka iza njenog oca, kao što su neosnovani i navodi tuženika kojima osporava sklopljeni ugovor između tužiteljice i njene sestre te činjenice u svezi njegovog ispunjenja, odnosno izvršenja, jer to nije predmet ovog postupka.

26. U pogledu dosuđenog troška postupka, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda kako su stranke djelomično uspjele u parnici i to u omjeru uspjeha tužiteljice sa 75%, a tuženika sa 25%. Stoga je valjanom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđen iznos troška koji pripada tužiteljici. Obzirom na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na nepriznati trošak plaćene sudske pristojbe, potrebno je naglasiti kako je prvostupanjski sud svoju odluku po toj osnovi valjano utvrdio izvršenim uvidom u spis gdje ne prileži dokaz da je ista plaćena te je poklonio vjeru dopisu Financijske agencije iz kojeg proizlazi da je osnova za plaćanje pristojbe vraćena.

27. Slijedom svega izloženog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je donijeti odluku kao u izreci.

28. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti odbijena sa žalbom, ne pripada joj trošak sastava žalbe.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš