Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1998/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zvonimira Stiperski i Berislav Balenović, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, Podružnica Sisak, Sisak, S. i A. Radića 10, OIB 02535697732, zastupanog po Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 298/2023-19 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovna i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-298/2023-19 od 3. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju EZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 842,12 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 11,76 eur od 01.11.2008., pa do isplate;

- na iznos od 12,53 eur od 01.01.2009., pa do isplate;

- na iznos od 17,95 eur od 01.02.2009., pa do isplate;

- na iznos od 19,09 eur od 01.03.2009., pa do isplate;

- na iznos od 14,87 eur od 01.04.2009., pa do isplate;

- na iznos od 13,98 eur od 01.05.2009., pa do isplate;

- na iznos od 9,72 eur od 01.06.2009., pa do isplate;

- na iznos od 3,86 eur od 01.07.2009., pa do isplate;

- na iznos od 5,97 eur od 01.08.2009., pa do isplate;

- na iznos od 10,24 eur od 01.09.2009., pa do isplate;

- na iznos od 7,57 eur od 01.10.2009., pa do isplate;

- na iznos od 5,64 eur od 01.11.2009., pa do isplate;

- na iznos od 10,35 eur od 01.12.2009., pa do isplate;

- na iznos od 14,05 eur od 01.01.2010., pa do isplate;

- na iznos od 20,60 eur od 01.02.2010., pa do isplate;

- na iznos od 17,82 eur od 01.03.2010., pa do isplate;

- na iznos od 26,47 eur od 01.04.2010., pa do isplate;

- na iznos od 25,13 eur od 01.05.2010., pa do isplate;

- na iznos od 28,20 eur od 01.06.2010., pa do isplate;

- na iznos od 50,87 eur od 01.07.2010., pa do isplate;

- na iznos od 47,29 eur od 01.08.2010., pa do isplate;

- na iznos od 64,20 eur od 01.09.2010., pa do isplate;

- na iznos od 55,95 eur od 01.10.2010., pa do isplate;

- na iznos od 44,90 eur od 01.11.2010., pa do isplate;

- na iznos od 66,12 eur od 01.12.2010., pa do isplate;

- na iznos od 84,90 eur od 01.01.2011., pa do isplate;

- na iznos od 74,36 eur od 01.02.2011., pa do isplate;

- na iznos od 77,33 eur od 01.03.2011., pa do isplate;

sve do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju EZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 993,75 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 3. lipnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

A rješenjem je riješeno:

"Tužba se smatra povučenom za iznos od 82,27 €."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku naknadi trošak ili da se odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su pravilno i potpuno utvrđene stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu zbog ništetnosti, dijela odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, u iznosu od 842,12 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate, na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelj kao korisnika kredita i tuženika 1. veljače 2006. zaključen Ugovor o kreditu (za kupnju vozila), da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 28.467,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Nadalje iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u postupku proizlazi da tuženik nije pregovarao snjim o primjeni valutne klauzule vezano uz CHF niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, a tuženik ne dokazuje suprotno.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene (porasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 842,12 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

18. Prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznos od 842,12 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje ZOO), kao u toč. I. izreke.

19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 13. lipnja 2023. (prema stanju spisa) nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

21. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

22. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je svoj stav o informiranosti u odnosu na spornu odredbu prilikom sklapanja ugovora izrazio samom tužbom i u iskazu saslušan kao stranka u postupku, a tuženik je tijekom postupka nije dokazao suprotno.

23. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku obzirom da ta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužitelj potražuje preplatu uslijed povećanja tečaja s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela odredbe.

24. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelj je putem punomoćnika pristupio na ročište za objavu presude te mu je valjano prvostupanjski sud priznao navedeni trošak kao potreban pristupa na ročište za objavu presude kao potreban sukladno čl. 155. ZPP-a u visini propisan sukladno odredbi Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

25. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš