Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-173/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 91547293790, kojeg zastupa punomoćnica ŽEC, diplomirana pravnica, viša savjetnica za prava za vrijeme nezaposlenosti u Regionalnom uredu Split, protiv tuženika ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šalov, odvjetnik iz Trogira, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-4742/2019-16 od 22. studenog 2022., 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-4742/2019-16 od 22. studenog 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 30.751,42 kuna/4.081,41 eura na račun državnog proračuna broj: [broj bankovnog računa], model i poziv na broj [broj bankovnog računa], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi određenoj odredbom čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14.i 70/19, i dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate nepripadne novčane naknade koju je tuženik primao u razdoblju od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2016., u ukupnom iznosu od 30.751,42 kune sa pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

6. U provedenom je dokaznom postupku utvrđeno:

- da je tuženik 12. siječnja 2009. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti,

- da je regionalni ured tužitelja u Splitu 30. travnja 2009. donio rješenje Klasa: UP/I- 102-05/09-01/197, URBROJ: 2181-34-18/12-09-02, kojim je tuženiku priznato pravo na razliku novčane naknade u trajanju od 4918 dana počevši od 20. prosinca 2008. do zaključno 7. lipnja 2002. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu i njezinu isplatu u prvih 90 dana korištenja u iznosu od 2.092,14 kn mjesečno, za narednih 275 dana korištenja 1.056,54 kn mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja u iznosu od 538,74 kn mjesečno.

- da je 15.svibnja 2017. Regionalni ured tužitelja u Splitu donio rješenje o prestanku prava na novčanu naknadu, KLASA: UP/I-102-05/09-01/197, URBROJ: 2181-34- 0971-17-06, po kojem pravo na novčanu naknadu temeljem rješenja od 30. travnja 2009. tuženiku prestaje s danom 30. lipnja 2013. zbog toga što je utvrđeno da je dana 1. srpnja 2013. iznos mirovine temeljem profesionalne nesposobnosti postao viši od iznosa utvrđene novčane naknade, sve sukladno odredbi čl. 48. stavak 1. točka 11. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", br. 80/08., 121/10., 25/12., 118/12. i 12/13. – pročišćeni tekst i 153/13).

- da je 19. lipnja 2017. Regionalni ured tužitelja Split donio rješenje KLASA: UP/i- 102-05/09-01/197, URBROJ: 2181-34-0971-17-11 kojim je tuženik dužan vratiti neosnovano isplaćenu novčanu naknadu za razdoblje od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2013. te u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2016. u ukupnom iznosu od 30.751,42 kn, sve sukladno čl. 61. st. 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti,

- da je tuženik dana 5. srpnja 2017. u zakonskom roku uložio žalbu na rješenje od 19. lipnja 2017. kojim je utvrđeno da je tuženik dužan vratiti navedeni iznos, a kako je tuženik u žalbi naveo da predmetni iznos nije dužan vratiti, to je nastao imovinsko- pravni spor za koji je stvarno nadležan Općinski sud, pa je Regionalni ured tužitelja u Splitu dana 31. listopada 2017. donio rješenje KLASA: UP/I-102-05/09-01/197, URBROJ: 2181-34-09/1-17-18 kojim se oglašava ništavim rješenje od 19. lipnja 2017.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tuženik stekao obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, sukladno odredbi čl. 1111. st. 3 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) te naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.751,42 kn koji je tuženik primio u utuženom razdoblju, iako je ostvarivao pravo na invalidsku mirovinu od 1. srpnja 2013. u iznosu većem od iznosa koji je primao na ime novčane naknade.

8. To stoga što je tuženiku prestalo pravo na novčanu naknadu jer je ostvario invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu većem od utvrđene novčane naknade, pa prvostupanjski sud smatra da je tuženika valjalo obvezati da tužitelju isplati navedeni iznos sa pripadajućim kamatama sukladno odredbi čl. 48. st. 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti u vezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

9. Međutim, kako je tuženik još u odgovoru na tužbu od 21. siječnja 2020. istakao prigovor zastare potraživanja, a o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio, to pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, ti su razlozi ostali nejasni, pa je slijedom navedenog osnovan žalbeni navod zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a.

10. Pored navedenog za istaći je da je odredbom čl. 61. st. 1. sada važećeg Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti određeno da je nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna vratiti primljene iznose, odnosno nadoknaditi učinjene izdatke:

1) ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni, ili na drugi protupravan način ostvarila pravo ili ga je ostvarila u obujmu većem nego što joj pripada,

2) ako je ostvarila novčanu isplatu ili drugo davanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene, odnosno okolnosti koje utječu na prestanak prava ili obujam njegovog korištenja, a znala je ili je morala znati za nastale promjene ili okolnosti.

11. Stoga je prvostupanjski sud propustio utvrditi i o tome dati valjano obrazloženje jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti u kojima bi tuženik bio u obvezi tužitelju vratiti primljene iznose naknade propisane naprijed navedenom odredbom čl. 61. st. 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, koja se primjenjuje kao lex specialis u odnosu na opći propis obveznog prava temeljem kojeg prvostupanjski sud nalazi obveznim tuženika vratiti tužitelju utuženi iznos (čl.1111. ZOO-a), a zbog čega pobijana presuda također u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno su ti razlozi ostali nejasni .

12. Tim više što niti rješenje o prestanku prava na novčanu naknadu prema navodima tuženika nije postalo konačno i pravomoćno zbog pravovremeno uložene žalbe, a o kojem se navodu prvostupanjski sud također nije u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude očitovao.

13. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice od kojih zavisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja za vraćanje naknade isplaćene tuženiku za vrijeme nezaposlenosti u utuženom razdoblju, vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 61. st. 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti kojom su određeni uvjeti u kojima nastaje obveza vraćanja primljene naknade, ispitati i ostale žalbene navode tuženika, a nakon toga donijeti novu valjano obrazloženu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci osnovom čl. 369. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović