Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1218/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FR u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Danijela Nenadić, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u posjed, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-999/17-32 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-999/17-32 od 24. svibnja 2023.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Nalaže se tuženiku da preda u suposjed tužitelju dvije zgrade, radionicu sa spremištem i ured koja su izgrađene na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u Harambašićevoj ulici br. 15, površine 217,4 čhv odnosno 782 m2, i to radionicu sa spremištem tlocrtne površine 38,17 m2, s nadstrešnicom 45,97 m2 koja se sastoji od podruma i prizemlja te se nalazi prislonjena uz sjevernu među k. č. br. [katastarska čestica] te ured tlocrtne površine 19,06 m2, koji se sastoji od prizemlja s ravnim krovom, a koji se nalazi uz južnu među k. č. br. [katastarska čestica], u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi i troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi i troškove ovog postupka u iznosu od 1.865,62 EUR / 14.055,61 kn[1] ."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju kao i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama , a oni razlozi koji su navedeni proturječni su sadržaju isprava i iskazima danim u postupku. Tužitelj ukazuje i na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8., 219. i 221.a ZPP-a kao i na povredu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08798., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10- i 05/14. – dalje Ustav RH) i čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje Konvencija).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog toga se može ispitati zbog čega je neosnovan žalbeni navod tužitelja kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Nadalje, pobijana presuda sastavljena je sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a, ista nije arbitrarna kako to u žalbi navodi tuženik zbog čega ne postoji niti povreda odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

7. Neosnovano u žalbi tužitelj ukazuje i na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8., 219. i 221.a ZPP-a s obzirom da je sud prvog stupnja sve dokaze predložene u postupku proveo i iste dokaze cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te potom na temelju tako provedenih i ocijenjenih dokaza utvrdio koje će činjenice uzeti kao dokazane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku da mu preda u suposjed dvije zgrade i to radionicu sa spremištem i ured koje su izgrađene na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u Harambašićevoj ulici br. 15.

8.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na činjenicama da je suvlasnik nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] a koja je kao ZK tijelo I upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja dvorište u Harambašićevoj ulici br. 15 koje se vodi kao društveno vlasništvo, a da je upisan kao samovlasnik nekretnine koja je izgrađena na dijelu naprijed navedene k. č. br. [katastarska čestica] te predstavlja ZK tijelo III, u naravi obiteljsku dvorišnu zidanu prizemnicu, a sve to pozivom na odredbu čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., i 152/14. – dalje ZV). S obzirom da su na predmetnoj katastarskoj čestici čiji je suvlasnik, izgrađene dvije zgrade koje su predmet tužbenog zahtjeva, a koje u isključivom posjedu drži tuženik iako isti nije suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica], smatra da su ispunjene sve pretpostavke da mu tuženik iste nekretnine preda u suposjed i to pozivom na odredbu čl. 42. i 46. ZV-a.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] i to kao z.k. tijelo A koje je upisano kao zemljište bez zgrade u društvenom vlasništvu, na z.k. tijelo II koje se vodi kao obiteljska kuća, na z.k. tijelo III koje se vodi kao obiteljska dvorišne zidana prizemnica sagrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], te z.k. tijelo IV koje se vodi kao obiteljska stambena zgrada sagrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica];

- da je z.k. tijelo III koje je sada vlasništvo tužitelja upisano 1966. godine temeljem rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NO Grada Zagreba putem knjižnih vlasnika AR i Đ u korist ER, da je pravo korištenja zemljišta kao z.k. tijela I upisano 1961. godine u korist vlasnika zgrade u AII i AIII;

- da je prednik stranaka ER imao pravo korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] dok na istome postoji zgrada AIII te da je isti upis proveden temeljem čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta;

- da je ER 1970. i 1973. kao nositelj prava korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] ishodio od nadležnih tijela Grada Zagreba građevinsku dozvolu za građenje praonice rublja i za dvojnu garažu koje zgrade su i sagrađene ali nikada nisu upisane u zemljišne knjige;

- da je temeljem zaključenog Kupoprodajnog ugovora iz 1981. ER jednu od tih garaža prodao PR, a 1982. drugu garažu i praonicu rublja da je prodao GR;

- da je GR istu garažu i praonicu rublja prodala tuženiku 1998., dok je KR drugu garažu prodao tuženiku 2002. ili 2003.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik u zakonitom posjedu nekretnine čiju predaju u suposjed tužitelj zahtjeva, odnosno ocjenjuje da je tuženik predmnjevani vlasnik istih nekretnina te stoga pozivom na odredbu čl. 161. st. 1. i čl. 166. ZV-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Ovakav stav suda prvog stupnja kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud. 12. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za predajom u suposjed predmetnih nekretnina postavlja polazeći od načela jedinstvenosti nekretnina, odnosno od toga da su zgrade u čijem se posjedu nalazi tuženik sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] čiji je on suvlasnik, pa da su stoga i zgrade koje su sagrađene na toj nekretnini njegovo suvlasništvo zbog čega mu pripada pravo na suposjed istih.

13. Nasuprot tome, tuženik se suprotstavlja zahtjevu tužitelja ističući prigovore iz čl. 163. ZV-a, odnosno da je on predmnjevani vlasnik istih zgrada zbog čega se nalazi u zakonitom, samostalnom i poštenom posjedu istih.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja temeljem predloženih dokaza od strane tuženika, a nakon što ih je ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a, zaključio da je tuženik predmnjevani vlasnik zgrada čiju predaju u suposjed tužitelj zahtjeva.

15. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je ER – prednik stranaka imao upisano pravo korištenja zemljišta koje se vodilo kao društveno vlasništvo, te da su na tom zemljištu počev od 1970.-1973. sagrađene zgrade koje su predmet ovog postupka, dakle prije stupanja na snagu ZV-a, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je, kako prednik tuženika ER, pa tako i tuženik pretpostavljeni vlasnik zgrade čiju predaju u suposjed zahtjeva.

16. Pri tome je potrebno navesti da je u vrijeme gradnje predmetne zgrade, ista bila pravno odvojena od zemljišta na kojem se gradila i to trajnim pravom korištenja. Nadalje, čl. 9. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91. – dalje ZOVO) od 8. listopada 1991. izmijenjen je čl. 12. ZOVO-a tako da je pravo korištenja pretvoreno u pravo vlasništva, ali samo za onu površinu zemljišta koju pokriva zgrada i koja služi za redovnu upotrebu zgrade. Naime, iako ZV uspostavlja pravo jedinstva nekretnine, ali kada građevinska čestica na kojoj se nalazi zgrada nije oblikovana na temelju odgovarajućih dokumenata, dakle kada katastarska čestica ne odgovara građevnoj čestici, vlasnik zgrade stječe pravo vlasništva samo one površine zemljišta koju pokriva zgrada i koja služi za redovnu upotrebu zgrade.

17. Dakle, na izgrađenoj građevinskoj čestici u društvenom vlasništvu prednik tuženika imao je trajno pravo korištenja koje se pretvorilo u pravo vlasništva vlasnika zgrade na osnovi novele ZOVO-a i odredbi o uspostavi jedinstva nekretnine po ZV-u.

18. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor tuženika da je pretpostavljeni vlasnik zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno da se nalazi u zakonitom posjedu nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva.

19. Dakle, neosnovano u žalbi tužitelj ponovno ističe kao i tijekom postupka da samom činjenicom što je suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] isti ima pravo zahtijevati i predaju u posjed zgrade sagrađene na istoj katastarskoj čestici pozivajući se pri tome na načelo jedinstvenosti nekretnine jer je upravo primjenom istog načela utvrđeno da je tuženik putem svojih prednika stekao vlasništvo zgrade sagrađena na istoj k. č. [katastarska čestica], a time i vlasništvo dijela zemljišta na kojem je ista zgrada sagrađena.

20. S obzirom na navedeno, a kako je utvrđeno da tužitelj nije vlasnik niti suvlasnik zgrade čiju predaju u suposjed zahtjeva, to je pravilno odbijen s postavljenim tužbenim zahtjevom.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

23. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, istome prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac