Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-66/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici ĐĐ, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici u odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3989/19-30 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3989/19-30 od 16. lipnja 2023. u pobijanim točkama I., III. i IV. izreke presude, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3989/19-30 od 16. lipnja 2023. u pobijanoj točki II. izreke.

III. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju RĐ iznos od 12.421,33 CHF u protuvrijednosti kuna sada EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na nastavno naznačene datume anuitetnih otplata, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos od 92,45 CHF od 15. studenoga 2007. do isplate

- na iznos od 92,45 CHF od 15. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 92,45 CHF od 15. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 92,45 CHF od 16. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 16. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 174,61 CHF od 15. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 245,76 CHF od 15. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 217,51 CHF od 15. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 158,25 CHF od 15. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 4.371,00 CHF od 31. svibnja 2011. do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na pobrojane pojedine mjesečne iznose iz toč. I. izreke za razdoblje od prvog dana mjeseca od kojih mu je određena zatezna kamata pa do dana od kojih je zatezna kamata u tom mjesecu gore stvarno i dosuđena.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju RĐ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.209,96 EUR1 / 16.650,94 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od ukupno 3.678,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

II Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbe."

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tuženik. Tuženik žalbom pobija točke I., III., i IV. izreke presude te točku II. izreke rješenja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kao i na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade troškova parničnog postupka, te trošak sastava žalbe, podredno da se ista presuda i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivio žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba tuženika u odnosu na pobijanu presudu je osnovana, dok je u odnosu na točku II. pobijanog rješenja neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji im je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.421,33 CFH u protuvrijednosti EUR-a po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na datume anuitetnih otplata zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Zahtjev za isplatom istog iznosa tužitelji temelji na činjenici da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom [broj kredita] za kupnju stana od 26. kolovoza 2006. kojim je ugovoren način promjene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kako je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita jednostrano mijenjao visinu ugovorene kamatne stope, a da o tome nije pregovarao sa tužiteljem niti mu je prilikom sklapanja ugovora o kreditu objasnio parametre koji utječu na način promjene kamatne stope, takvu ugovoru odredbu smatra ništetnom, te pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO) smatra da mu je tuženik u obvezi vratiti sve ono što je primio na temelju takve ništetne odredbe, odnosno razliku između onoga što je platio tijekom razdoblja otplate kredita uzimajući u obzir da se kroz cijelo razdoblje kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4.40% godišnje.

6.1. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj je po tom osnovu potraživao isplatu iznosa od 16.099,58 CHF, da bi potom, po provedenom financijsko- knjigovodstvenom vještačenju podneskom od 9. rujna 2021. naveo da precizira tužbeni zahtjev na način da je potraživao isplatu iznosa od 12.421,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

7. Sud prvog stupnja pobijanom točkom I. izreke presude usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i obvezuje tuženika da mu na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu ugovaranja kamatne stope isplati iznos od 12.421,33 CHF u protuvrijednosti sada EUR-a po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na određene datume anuitetnih otplata zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 15. dana u mjesecu (točka I. izreke), dok odbija zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose od prvog dana mjeseca do dana od kojih je zatezna kamata u tom mjesecu stvarno i dosuđena (točka II. izreke), te obvezuje još tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.209,96 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke), dok odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

7.1. Nadalje, posebnim rješenjem sud prvog stupnja utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 3.678,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti , a pobijanom točkom II. rješenja odbacuje zahtjev tuženika za naknadom troškova u odnosu na povučeni dio tužbe.

8. Obrazlažući razloge za donošenjem pobijane odluke, sud prvog stupnja pozivom na shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401712 od 4. srpnja 2013. a koja je u pogledu načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., te cijeneći iskaz saslušanog tužitelja i svjedoka EĐ, odlučujući kao o prethodnom pitanju o ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu zaključenom između tužitelja i tuženika, zaključuje da je ista ugovorna odredbe nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - dalje ZZP/03), a time i ništetna.

8.1. Slijedom toga, primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i 1115. ZOO-a obvezuje tuženika da tužitelju vrati preplaćeni iznos od 12.421,33 CHF u protuvrijednosti sada EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, smatrajući da tužitelj primjenom pravila o stjecanju bez osnove ima pravo na isplatu u eurskim novčanim iznosima ili u eurskoj protuvrijednsti pojedinačnih iznosa izraženih u valuti CHF prema tečaju na datume anuitetnih otplata, jer je upravo za te iznose umanjena imovina tužitelja i povećana imovina tuženika.

8.2. Također, pobijanom točkom II. izreke rješenja odbacuje kao nepravovremen zahtjev tuženika za naknadom troškova u odnosu na povučeni dio tužbe i to pozivom na odredbu čl. 164. st. 8. ZPP-a s obzirom da je isti zahtjev postavljen nakon proteka roka od 15 dana od dostave obavijesti o povlačenju tužbe.

9. Osnovano u žalbi tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na točku I. pobijane presude a kojom se tuženik obvezuje vratiti tužitelju iznos od 12.421,33 CHF u protuvrijednosti EUR-a po srednjem tečaju HNB-a važećem na datume izvršenih anuitetnih otplata.

9.1. Naime, posljedica ništetnosti sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a je nastanak obveze restitucije, odnosno nastanak obveze da svaka ugovorna strana vrati ono što je na temelju ništetnog ugovora primila. Obveza restitucije nema svoju pravnu osnovu u ugovoru, već nastaje samo u slučaju ako je ugovor u potpunosti ili djelomično utvrđen ništetnim, odnosno predstavlja izvanugovorni obvezni odnos. Stoga je u konkretnom slučaju za ispunjenje obveze s osnove restitucije pravno irelevantno da li su stranke plaćanje anuiteta kredita ugovorom vezale uz valutnu klauzulu. Ono što je odlučno je da li je tužitelj anuitete kredita plaćao odnosno preplatio u kunama ili eventualno u stranoj valuti (CFH), jer je tuženik prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti upravo ono što je primio na temelju ništetnog ugovora. To se odnosi kako na visinu preplaćenog iznosa kojega je primio tako i na valutu u kojoj je primio taj iznos.

10. Kako sud prvog stupnja obvezu tuženika za vraćanjem preplaćenog iznosa temelji upravo na odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a , a potom ga obvezuje da preplaćeni iznos vrati u valuti CHF u protuvrijednosti u EUR ne dajući za to jasne i razumljive razloge, to se iz tog razloga pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

11. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je iz tog razloga bilo nužno ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (točka III. i IV. izreke pobijane presude) jer odluka o istome ovisi o konačnom uspjehu stranaka u parnici.

12. Međutim, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na točku II. pobijanog rješenja.

12.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj podneskom od 9. rujna 2021. iako to izričito ne navodi, zapravo djelomično povlači tužbu za određeni iznos, s obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja, u stvari izjavu o povlačenju tužbe sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a i za isto povlačenje je prema čl. 193. st. 2. ZPP-a bio potreban pristanak tuženika s obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

12.2. Utvrđeno je nadalje da je podnesak tužitelja od 9. rujna 2021. dostavljen na očitovanje tuženiku i to 30. rujna 2021., da se na isti podnesak tuženik očitovao podneskom od 3. travnja 2022. pristajući na djelomično povlačenje tužbe, te je u tom podnesku i postavio zahtjeva za naknadom razmjernog troška parničnog postupku u iznosu koji je specificirao u istom podnesku.

12.3. Iako je točno da sud prvog stupnja nije izričito dostavio podnesak tužitelja od 9. rujna 2021. tuženiku s pozivom da se očituje u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP- a da li pristaje na povlačenje tužbe, iz sadržaja dostavljenog podneska tužitelja bilo je vidljivo da isto u stvari predstavlja izjavu o djelomičnom povlačenju tužbe, te da se tuženik tek podneskom od 3. travnja 2022. očitovao o istom povlačenju tužbe na način da je s njim suglasan i zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

12.4. Prema odredbi čl. 164. st. 8. ZPP-a, u slučaju iz čl. 158. ovog Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

12.5. Kako je tuženik podnesak tužitelja o djelomičnom povlačenju tužbe zaprimio 30. rujna 2021., a zahtjev za naknadom troškova je postavio 3. travnja 2022. to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio takav zahtjev nepravovremenim i stoga pravilno odlučio kao u točki II. izreke pobijanog rješenja.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prilikom odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidbenom odlukom, te će potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

14. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. odlučiti kao u točki I. izreke a na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke.

15. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

16. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke presude i točka I. izreke rješenja), odluka suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac