Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-121/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Margaretska 3, protiv I. tuženice ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antoniu Marečiću, odvjetniku iz Jastrebarskog, te ... ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku iz Jastrebarskog, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I. tuženice i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1068/2021-14 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 09. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe I. tuženice ČŽ i II. tuženika ... uvažavaju se kao osnovane i preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1068/2021-14 od 24. studenog 2022. pod toč. I. i II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da su ništetni Ugovori u radu od 10. ožujka 2020. i 31. prosinca 2020. sklopljeni između I-tuženice ČŽ i II-tuženika ...

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Margaretska 3, naknaditi I. tuženici ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak žalbe u iznosu 248,86 EURA, a II. tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], ukupno prouzročene parnične troškove u iznosu 822,05 EURA, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da su ništetni Ugovori u radu od 10. ožujka 2020. i 31. prosinca 2020. sklopljeni između I-tuženice ČŽ i II-tuženika ...

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev II-tuženika ... za naknadom troška parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju I. tuženica i II. tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe se osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o radu od 10. ožujka 2020. i 31. prosinca 2020. koji su sklopljeni između I. tuženice i II. tuženika. Ovo iz razloga što je prema tvrdnjama tužitelja do sklapanja Ugovora došlo isključivo radi ostvarenja prava I. tuženice na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta i kako bi ostvarivala prava propisana Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, dakle, da cilj Ugovora o radu nije bio obavljanje ugovorom određenih poslova što je II. tuženik kao ugovaratelj znao zbog čega tvrdi da se radi o prividnim ugovorima, a iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da upućuje i na razlog nedopuštene pobude na sklapanje Ugovora.

7. Naime, u činjeničnim navodima tužbe tužitelj ističe da je cilj jednog i drugog ugovaratelja da sklapanjem Ugovora o radu I. tuženica ostvari pravo na naknadu plaće na teret sredstava II. tuženika, a ne obavljanje ugovorom određenih poslova čime se poziva na ništetnost Ugovora zbog nedopuštene pobude te je neosnovan žalbeni razlog II. tuženika da bi prvostupanjski sud odluku utemeljio na drukčijoj činjeničnoj osnovi pa da bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a niti iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 186. st. 1. ZPP- a.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su I. tuženica i II. tuženik 10. ožujka 2020. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. prosinca 2020., te novi Ugovor o radu na određeno vrijeme od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u kojem razdoblju je I. tuženica bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, na obaveznom i dodatnom rodiljnom dopustu te da joj je radni odnos prestao 29. srpnja 2021. istog dana kada joj je istekao roditeljski dopust. Kako je I. tuženica rodila dijete 31. srpnja 2020., a Ugovor sklopljen 10. ožujka 2020. prvostupanjski sud cijeni nevjerodostojnim iskaz I. tuženice i zakonskog zastupnika II. tuženika da u vrijeme sklapanja Ugovora o radu ne bi bili upoznati s činjenicom da je I. tuženica bila u drugom stanju kao što cijeni neživotnim i nelogičnim sklapanje novog Ugovora o radu za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust i da je radni odnos prestao isti dan kada je I. tuženici istekao roditeljski dopust.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pobijanom presudom usvaja tužbeni zahtjev uz zaključak da se u konkretnom slučaju nije radilo o ugovorima o radu već da su isti sklopljeni s ciljem ostvarivanja prava I. tuženice po Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama što je II. tuženik kao ugovaratelj znao pa da se radi o prividnim ugovorima i ugovorima sklopljenim iz nedopuštene pobude koji su zbog toga ništetni.

10. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud. 11. Tužitelj činjenično ističe dva razloga zbog kojih traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu. Prvi razlog je prividnost Ugovora, a drugi razlog nedopuštena pobuda.

12. Ništetan ugovor, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

13. Prema odredbi čl. 285. ZOO prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama što znači da kao posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu - da takav ugovor nema pravnog učinka, pa se radi o pravno nepostojećem pravnom poslu povezujući isto sa čl. 247. ZOO-a prema kojem je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što bi u konkretnom slučaju (prema tvrdnjama tužitelja) značilo da između tuženika kao ugovornih strana Ugovora o radu nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor nego nešto drugo što sadržaju Ugovora o radu ne odgovara, pa stoga takav ugovor ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva", a što kao razloge ništetnosti pravnog posla propisuje čl. 322. st. 1. ZOO-a.

14. Nadalje, odredbom čl. 273. st. 2. ZOO propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj imao ili morao znati ugovor će biti bez učinka.

15. Dakle, jasno je da i u slučaju nedopuštene pobude koja je utjecala na sklapanje ugovora posljedica takvog sklapanja nije ništetnost već je takav ugovor bez učinka jednako kao i kod prividnih ugovora.

16. Naime, nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora odnosno nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana.

17. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-12/20 od 14. travnja 2021.). Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnih ugovora o radu.

18. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tuženika i uz pravilnu primjenu materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Budući je prvostupanjska presuda preinačena, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

20. Kako su I. tuženica i II. tuženik uspjeli u sporu, to im je tužitelj dužan naknaditi troškove temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).

21. Prvotuženici kao opravdan pripada trošak za sastav žalbe u iznosu 1.875,00 kn / 248,86 EURA (Tbr. 10. toč. 5. Tarife). Prvotuženici nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer isti nije plaćen.

22. Drugotuženiku je valjalo priznati troškove postupka sukladno troškovniku od 18. listopada 2022. i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 02. rujna 2022. i 18. listopada 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) u iznosu 1.000,00 kn za svaku radnju što čini ukupno 3.000,00 kn / 398,17 EURA , a sa pripadajućim PDV-om iznos od 3.750,00 kn / 497,71 EURA što uz zatraženi trošak žalbe u iznosu od 1.875,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) s pripadajućim PDV-om čini trošak od 2.343,75 kn / 311,07 EURA uz plaćenu sudsku pristojbu za žalbu u iznosu 100,00 kn / 13,27 EURA ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 6.193,75 kn / 822,05 EURA.

23. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 09. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša