Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1395/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari I. tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja MŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vladimir Modrić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10274/2023-59 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 09. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10274/2023-59 od 5. lipnja 2024.:
a) potvrđuje pod toč. I. izreke,
b) preinačava se odluka o trošku pod toč. II. izreke (omaškom navedena toč. V.) tako da preinačena glasi:
Nalaže se tuženiku VŠ tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.050,47 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku VŠ isplatiti tužiteljima DŠ, ŠŠ i MŠ iznos od 9.901,80 EUR sa zateznim kamatama koje teku po stopi obračunatoj do 31.7.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, i to:
na iznos od 99,60 EUR od 02.07.2011. do isplate
na iznos od 99,60 EUR od 02.08.2011. do isplate
na iznos od 99,60 EUR od 02.09.2011. do isplate
na iznos od 100,18 EUR od 02.10.2011. do isplate
na iznos od 100,18 EUR od 02.11.2011. do isplate
na iznos od 100,18 EUR od 02.12.2011. do isplate
na iznos od 99,16 EUR od 02.01.2012. do isplate
na iznos od 99,16 EUR od 02.02.2012. do isplate
na iznos od 99,16 EUR od 02.03.2012. do isplate
na iznos od 97,28 EUR od 02.04.2012. do isplate
na iznos od 97,28 EUR od 02.05.2012. do isplate
na iznos od 97,28 EUR od 02.06.2012. do isplate
na iznos od 96,44 EUR od 02.07.2012. do isplate
na iznos od 96,44 EUR od 02.08.2012. do isplate
na iznos od 96,44 EUR od 02.09.2012. do isplate
na iznos od 94,57 EUR od 02.10.2012. do isplate
na iznos od 94,57 EUR od 02.11.2012. do isplate
na iznos od 94,57 EUR od 02.12.2012. do isplate
na iznos od 92,81 EUR od 02.01.2013. do isplate
na iznos od 92,81 EUR od 02.02.2013. do isplate
na iznos od 92,81 EUR od 02.03.2013. do isplate
na iznos od 90,91 EUR od 02.04.2013. do isplate
na iznos od 90,91 EUR od 02.05.2013. do isplate
na iznos od 90,91 EUR od 02.06.2013. do isplate
na iznos od 90,94 EUR od 02.07.2013. do isplate
na iznos od 90,94 EUR od 02.08.2013. do isplate
na iznos od 90,94 EUR od 02.09.2013. do isplate
na iznos od 90,21 EUR od 02.10.2013. do isplate
na iznos od 90,21 EUR od 02.11.2013. do isplate
na iznos od 90,21 EUR od 02.12.2013. do isplate
na iznos od 89,92 EUR od 02.01.2014. do isplate
na iznos od 89,92 EUR od 02.02.2014. do isplate
na iznos od 89,92 EUR od 02.03.2014. do isplate
na iznos od 90,09 EUR od 02.04.2014. do isplate
na iznos od 90,09 EUR od 02.05.2014. do isplate
na iznos od 90,09 EUR od 02.06.2014. do isplate
na iznos od 90,14 EUR od 02.07.2014. do isplate
na iznos od 90,14 EUR od 02.08.2014. do isplate
na iznos od 90,14 EUR od 02.09.2014. do isplate
na iznos od 90,04 EUR od 02.10.2014. do isplate
na iznos od 90,04 EUR od 02.11.2014. do isplate
na iznos od 90,04 EUR od 02.12.2014. do isplate
na iznos od 89,55 EUR od 02.01.2015. do isplate
na iznos od 89,55 EUR od 02.02.2015. do isplate
na iznos od 89,55 EUR od 02.03.2015. do isplate
na iznos od 88,00 EUR od 02.04.2015. do isplate
na iznos od 88,00 EUR od 02.05.2015. do isplate
na iznos od 88,00 EUR od 02.06.2015. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.07.2015. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.08.2015. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.09.2015. do isplate
na iznos od 86,91 EUR od 02.10.2015. do isplate
na iznos od 86,91 EUR od 02.11.2015. do isplate
na iznos od 86,91 EUR od 02.12.2015. do isplate
na iznos od 88,50 EUR od 02.01.2016. do isplate
na iznos od 88,50 EUR od 02.02.2016. do isplate
na iznos od 88,50 EUR od 02.03.2016. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.04.2016. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.05.2016. do isplate
na iznos od 88,05 EUR od 02.06.2016. do isplate
na iznos od 89,85 EUR od 02.07.2016. do isplate
na iznos od 89,85 EUR od 02.08.2016. do isplate
na iznos od 89,85 EUR od 02.09.2016. do isplate
na iznos od 88,62 EUR od 02.10.2016. do isplate
na iznos od 88,62 EUR od 02.11.2016. do isplate
na iznos od 88,62 EUR od 02.12.2016. do isplate
na iznos od 88,76 EUR od 02.01.2017. do isplate
na iznos od 88,76 EUR od 02.02.2017. do isplate
na iznos od 88,76 EUR od 02.03.2017. do isplate
na iznos od 90,50 EUR od 02.04.2017. do isplate
na iznos od 90,50 EUR od 02.05.2017. do isplate
na iznos od 90,50 EUR od 02.06.2017. do isplate
na iznos od 93,81 EUR od 02.07.2017. do isplate
na iznos od 93,81 EUR od 02.08.2017. do isplate
na iznos od 93,81 EUR od 02.09.2017. do isplate
na iznos od 97,34 EUR od 02.10.2017. do isplate
na iznos od 97,34 EUR od 02.11.2017. do isplate
na iznos od 97,34 EUR od 02.12.2017. do isplate
na iznos od 98,87 EUR od 02.01.2018. do isplate
na iznos od 98,87 EUR od 02.02.2018. do isplate
na iznos od 98,87 EUR od 02.03.2018. do isplate
na iznos od 100,91 EUR od 02.04.2018. do isplate
na iznos od 100,91 EUR od 02.05.2018. do isplate
na iznos od 100,91 EUR od 02.06.2018. do isplate
na iznos od 104,83 EUR od 02.07.2018. do isplate
na iznos od 104,83 EUR od 02.08.2018. do isplate
na iznos od 104,83 EUR od 02.09.2018. do isplate
na iznos od 105,59 EUR od 02.10.2018. do isplate
na iznos od 105,59 EUR od 02.11.2018. do isplate
na iznos od 105,59 EUR od 02.12.2018. do isplate
na iznos od 110,17 EUR od 02.01.2019. do isplate
na iznos od 110,17 EUR od 02.02.2019. do isplate
na iznos od 110,17 EUR od 02.03.2019. do isplate
na iznos od 115,58 EUR od 02.04.2019. do isplate
na iznos od 115,58 EUR od 02.05.2019. do isplate
na iznos od 115,58 EUR od 02.06.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.07.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.08.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.09.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.10.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.11.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.12.2019. do isplate
na iznos od 117,61 EUR od 02.01.2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženom VŠ tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.832,20 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se usvoji i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom postupka te nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju ključeva kuće i garaže i suposjed cijele nekretnine u [adresa] i zahtjev za isplatu naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine od strane tuženika.
8. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-3823/16-46 od 26. svibnja 2022. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u suposjed (toč. I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima naknadu za korištenje nekretnine u iznosu 74.605,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. II. izreke) dok je u preostalom dijelu za isplatu iznosa naknade od 35.445,90 kn s pripadajućim kamatama zahtjev odbijen (toč. III. izreke) kao i zahtjev za isplatu mjesečnog iznosa 1.687,90 kn za ubuduće (toč. IV. izreke), a tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka (toč. V. izreke).
9. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1144/2022-2 od 07. rujna 2023., a po žalbi tuženika potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, a ukinuta u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke i u odluci o trošku pod toč. V. izreke i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. i IV. izreke nije pobijana žalbom u kojem dijelu je nastupila pravomoćnost.
10. Stoga je u ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora zahtjev za isplatu naknade za korištenje suvlasničkih dijelova tužitelja na predmetnoj nekretnini u iznosu 74.605,14 kn / 9.901,80 EURA.
11. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da su stranke suvlasnici nekretnine u naravi kuća i dvorište i garaža u [adresa] i to tužitelji u 21/40 dijela, a tuženik u 19/40 dijela i da su istu nekretninu naslijedili iza smrti roditelja,
- da tuženik od smrti majke stranaka 2011. godine koristi i drži u isključivom posjedu cijelu nekretninu u kojoj obavlja automehaničarsku djelatnost i u posjedu je ključeva kuće, da je tuženik dolazio svaki dan ujutro, odlazio navečer, da su kuću koristili članovi obitelji tuženika dok tužitelje nisu viđali u kući (iskazi svjedoka ĐŠ, FŠ, OŠ, BŠ, PŠ i ŽŠ),
- da su tužitelji 2011. godine nakon smrti majke tražili predaju ključeva i suposjed nekretnine i da sam tuženik iskazuje da ključeve nije predao do završetka ostavinske rasprave, a niti kasnije jer nisu bili u dobrim odnosima,
- da tuženik ne čini spornim da su tužitelji poslije ostavinske rasprave predlagali sporazum oko razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine kao i da je na istu okolnost razgovarao i sa odvjetnikom tužitelja po njihovu pozivu 2016. godine ali da sporazum nije postignut,
- da tuženik tvrdi da nije branio tužiteljima da pristupe u kuću, no, sam ističe da bi u tom slučaju došlo do verbalnog sukoba po pitanju korištenja nekretnine i osporava tvrdnju da bi zaprimio pozive tužitelja koji prilaže spisu (list 65. – 68. spisa),
- da tuženik tvrdi da je na ročištu 21. rujna 2018. želio predati ključeve tužiteljima, a da su isti to odbili,
- da je na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, a uzimajući u obzir stanje, održavanost i opremljenost predmetne nekretnine utvrđena tržišna vrijednost najamnine za razdoblje od srpnja 2011. do veljače 2020. u omjeru suvlasničkog dijela tužitelja u iznosu 74.605,14 kn i da na iste stranke nisu imale primjedbi,
- da su tužitelji tijekom postupka smanjivali tužbeni zahtjev pa tako i podneskom od 13. listopada 2021. na način da od srpnja 2011. do listopada 2021. potražuju iznos od 142.105,03 kn (umjesto iznosa od 290.904,00 kn), a tuženik se nije protivio povlačenju ali je zahtijevao parnični trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva,
- da su tužitelji podneskom od 15. travnja 2024. potraživali isplatu naknade sukladno nalazu i mišljenju vještaka u omjeru svog suvlasništva u iznosu od 9.901,86 EURA (74.605,14 kn) za razdoblje od 01. srpnja 2011. do veljače 2020.
12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine uz zaključak da je tuženik u utuženom razdoblju nepošteni posjednik predmetne nekretnine sve pozivom na odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV).
13. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio na način kako je to propisano odredbom čl. 7. ZPP-a, a u prvostupanjskoj odluci za sva bitna činjenična utvrđenja dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 15. Žalbeni prigovori tuženika svode se na vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda i ta ocjena nema realnu podlogu u rezultatu dokaznog postupka.
16. Tuženik je tijekom postupka imao mogućnosti podastrijeti sudu sve što je smatrao bitnim za konačni ishod postupka te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim žalbene navode da bi u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno pravo tuženika na jednakost pred sudom.
17. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 164. i 165. ZV-a obzirom nekretnina nije promijenila identitet te je istu moguće predati u suposjed sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013.
18. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje:
„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
19. U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine te da imaju pravo na suposjed kao i da tuženik ima pravo na posjedovanje nekretnine.
20. Međutim, za ocjenu prava tužitelja za naknadu za korištenje njihovih suvlasničkih dijelova nužno je bilo utvrditi da li je tuženik nepošteni posjednik odnosno jesu li tužitelji bili onemogućeni u korištenju (suposjedu) nekretnine.
21. U vezi utvrđenja ove odlučne činjenice prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je tuženik nepošteni posjednik jer je svojim postupanjem iz prava na suposjed isključio tužitelje.
22. Naime, tuženik je sve vrijeme držao predmetnu nekretninu u isključivom posjedu u kojoj je imao automehaničarsku radnju, a tužitelji nisu imali ključeve.
23. Nije niti sporno da su tužitelji 2011. godine nakon smrti majke zatražili predaju ključeva i suposjed što je tuženik odbio. Nastavno su tužitelji pokušavali ostvariti svoje pravo razgovorima o razvrgnuću suvlasničke zajednice, što osobno, što putem odvjetnika i sporazum s tuženikom nije bilo moguće postići, a sam tuženik iskazuje da bi sve završavalo verbalnim sukobom.
24. Po mišljenju ovog suda tužitelji su sve vrijeme na odgovarajući način izražavali volju za posjedovanjem predmetne nekretnine, što zahtjevom za predaju ključa, što pokušajima sporazuma razvrgnuća suvlasničke zajednice čime su izrazili svoju volju za korištenjem i stjecanjem vrijednosti prodajom i pribavljanjem prodajne cijene kao protuvrijednosti svog suvlasničkog dijela. Navedeno ukazuje na nepoštenje tuženika jer je isti znao da tužitelji traže svoj suvlasnički dio kuće pa i razvrgnuće suvlasničke zajednice.
25. Suprotno žalbenim navodima, pri tome nije bilo nužno da tužitelji zahtijevaju i predaju u suposjed sudskim putem jer su svojim postupanjem jasno izražavali volju za korištenje svog suvlasničkog dijela.
26. U okolnostima konkretnog slučaja kada je tuženik isključio tužitelje iz suposjeda predmetne nekretnine istima pripada naknada za korištenje tuđe stvari te na žalbene navode valja odgovoriti da nije od značaja u koju svrhu je tuženik koristio predmetnu nekretninu i da li je istu iznajmljivao, a tvrdnje tuženika da je na raspravi pred sudom 21. rujna 2018. želio predati ključeve prvostupanjski sud nije posebno razmatrao jer se po mišljenju ovog suda radilo o pokušaju simbolične predaje suposjeda.
27. Dakle, i po stavu ovog suda, od trenutka kada je tuženik postao nepošteni posjednik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine 2011. godine, tužitelji imaju pravo potraživati naknadu sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a.
28. Kako stranke nisu osporile niti prigovorile dopuni nalaza vještaka glede procijenjene visine najma predmetne nekretnine u utuženom periodu, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu tužiteljima iznosa od 9.901,80 EURA za koristi koje je imao od njenog korištenja u dijelu koji pripada tužiteljima za razdoblje od srpnja 2011. do veljače 2020. s pripadajućim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate.
29. No, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. 30. Tužitelji su djelomično uspjeli u sporu te se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te omjer uspjeha stranaka valja ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva.
31. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju omjer uspjeha tužitelja u sporu odmjerio samo po visini stavljajući u omjer dosuđujući i odbijajući iznos naknade.
32. No, uzimajući u obzir uspjeh tužitelja kvantitativno tako i kvalitativno i to po osnovu 100% po visini 67% (167 : 2 = 83,50), to je uspjeh tužitelja 83,50%. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, to su tužitelji u konačnici uspjeli u sporu sa 67% svog zahtjeva, a ne 34% kako pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud.
33. Tužitelji su tijekom postupka smanjili tužbeni zahtjev za isplatu naknade te se radi o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP-a kojem povlačenju se nije protivio tuženik.
34. No, u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo zbog djelomičnog udovoljavanja zahtjeva tužitelja već zbog neuspjeha tužitelja, to pravilno tuženik upire u žalbi da tužitelji imaju pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva neovisno o trenutku poduzimanja radnje (Rev- 690/2022).
35. Tako tužiteljima sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a prema konačnoj vrijednosti predmeta spora (9.901,80 EURA) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) pripadaju kao opravdani troškovi za sastav tužbe 120 bodova (Tbr. 7. toč. 1. u svezi Tbr. 40. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 9. travnja 2018., 21. rujna 2018., 30. siječnja 2019. i 23. svibnja 2022. za svaku radnju 120 bodova (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 40. toč. 1. Tarife), za obrazložene podneske 19. ožujka 2020., 15. travnja 2024. 120 bodova za svaki (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 40. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 27. listopada 2016. 30 bodova (Tbr. 9. toč. 5. u svezi Tbr. 40. toč. 1. Tarife), te sastav podneska od 10. srpnja 2019. 30 bodova (Tbr. 8. toč. 3. u svezi Tbr. 40. Tarife) što čini ukupno 1380 bodova, a prema vrijednosti boda i pripadajućem PDV-u trošak u iznosu 3.450,00 EURA što prema omjeru uspjeha tužitelja čini trošak u iznosu 2.311,50 EURA, a uz trošak vještačenja 447,65 EURA, sudske pristojbe na tužbu 195,10 EURA i pristojbe na presudu 96,22 EURA ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.050,47 EURA.
36. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva valja odgovoriti da je tuženik trebao predložiti donošenje dopunske presude sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a te o istom zahtjevu ne može odlučivati drugostupanjski sud. No, kako su troškovi za pojedine radnje odmjereni prema VPS smanjenog zahtjeva, to odluka o trošku nije na štetu tuženika.
37. Nastavno valja ukazati da se tuženikov uspjeh u sporu očituje u umanjenju dosude troškova tužitelju te tuženiku ne pripada još pravo na naknadu njegovih troškova prema omjeru uspjeha u sporu.
38. Stoga je valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. izreke, a preinačiti odluku o trošku pod toč. II. izreke (omaškom navedena toč. V.) te je odlučeno kao pod I. izreke ove odluke.
39. Budući je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva u odnosu na troškove postupka, to je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 5. ZPP-a).
40. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 09. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
