REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1706/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d, OIB 29743547503, Heinzova 4, Zagreb, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika BINA – ISTRA d.d., OIB 13439120211, Zrinščak 57, Lupoglav, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele Janjanin, odvjetnica iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-196/2022-52 od 27. ožujka 2024., 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-196/2022-52 od 27. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-196/2022-52 od 27. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži platiti tužitelju iznos od 1.881,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR s kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi umješaču troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s kamatama (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC) i odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a o kamatama na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 523,36 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda te da evidentno postoji propust tuženika u osiguravanju nesmetanog i sigurnog prometa što uključuje i onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po cesti i oko ceste, a koji proizlazi već iz same činjenice da je divljač istrčala na kolnik ceste. Dalje navodi da već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na propust tuženika odnosno potvrđuje tvrdnju tužitelja da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te da je propustio održavati predmetnu autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je bio dužan po zakonu, slijedom čega je isti sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima, odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj prometnoj nezgodi. S obzirom na to da je pogrešna odluka o tužbenom zahtjevu, pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su zaključci suda pravilni, da je tuženik poduzeo sve potrebne radnje propisane pozitivnim propisima, a i veće mjere za sigurno odvijanje prometa te da tuženik ne može biti odgovoran za nastalu štetu.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj opisno upire u žalbi.

8. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog Zakona. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje nisu uzeti u obzir prilikom ocijene tužiteljeve žalbe.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju, srnu.

10. Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a u obrazloženju pobijane presude detaljno je izneseno što je sud utvrdio glede svih odlučnih odnosno spornih činjenica. Ovaj sud u cijelosti prihvaća i primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, o čemu je prvostupanjski sud također jasno obrazložio.

11. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a, koja vrijedi kao pozitivno pravni propis koji se odnosi na pitanje odgovornosti za štetu nastalu od divljači u konkretnom predmetu (s obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja), propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je u st. 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. U konkretnom slučaju pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO-a, odnosno nije dokazao štetnu radnju i uzročnu vezu između štete i štetne radnje, nije dokazao da predmetnu dionicu Istarskog ipsilona tuženik nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na divljač došlo 17. lipnja 2021. na autocesti A8, na dionici Kanfanar – Pazin – Lupoglav - Matulji, kojom upravlja tuženik. Mjesto naleta nalazi se u području na kojem se nalazi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, postavljeni su katadiopteri i nije postavljena zaštitna ograda u cijeloj dužini brze ceste.

14. Brza cesta je prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23; dalje: ZOSPC) definirana kao javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Sud navodi i odredbu čl. 139. st. 1. ZOSPC-a koja propisuje da se brzom cestom ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

15. Prvostupanjski sud citira odredbe čl. 2., čl. 93. i čl. 94. Pravilnika koje odredbe propisuju da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda koja je namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se postavljaju i uz brze ceste te zaključuje da niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste.

16. Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Iznimno, kada se radi o faznoj gradnji, može imati raskrižja u razini prema propisu iz čl. 6. st. 4. ovog Zakona, a iz točke 3. navedene zakonske odredbe vidljivo je da je autocesta javna cesta koja uz ostalo mora imati zaštitnu ogradu.

17. Prometnu opremu ceste između ostalih čine i zaštitne žičane ograde koje su namijenjene zaštiti na cesti od divljači i drugih životinja, prometna oprema se prema odredbi čl. 61. st. 1. ZC-a na javnoj cesti postavlja na temelju prometnog elaborata, a za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. U konkretnom slučaju, na konkretnoj prometnici, duž cijele dionice u poluprofilu autoceste još tijekom 2015. godine postavljeni su katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice, a nalet na divljač dogodio se na poluprofilu, dionici gdje je bio postavljen i znak za divljač, i žičana ograda i katadiopteri.

18. Kako odredba čl. 50. ZC-a propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a na cesti gdje je došlo do nastanka štete postoji prometna signalizacija i tužitelj nije dokazao da bi lovoovlaštenik zatražio postavljanje zaštitne žičane ograde, tuženik je dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu krivnju za nastalu štetu.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1.ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tužitelj konkretno ne osporava.

20. Slijedom navedenog, kako nema razloga zbog kojih se presuda pobija, kao niti razloga na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

21. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a, budući da trošak sastava odgovora na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić