REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4820/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Pelagius (Suisse) SA, Rue François-Bellot 6 c/o Kellerhals Carrard Genève SNC CH-1206 Genève, OIB: 10766194905, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Bilić Komparić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, protiv prvoprotivnika osiguranja GOLF STANCIJA d.o.o., Umag- Umago, Ulica Edoarda Pascalija - Via Edoardo Pascali 1, OIB: 33768620483 i drugoprotivnika osiguranja TTB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-22/2024-4 od 15. studenog 2024., 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-22/2024-4 od 15. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 687,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja) u iznosu od 1.575.000,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate kao i radi osiguranja troškova ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate,

određuje se privremena mjera

A) I. kojom se društvu GOLF STANCIJA d.o.o., OIB: 33768620483, zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnina označenih kao:

[katastarska općina]

k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., 2. Suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan s nus prostorijama na prvom katu, k. o. [katastarska općina] uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama.

II. Zabilježbu će provesti Općinski sud u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Bujama po službenoj dužnosti.

B) I. kojom se zabranjuje TTB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da otuđi i/ili optereti poslovne udjele koje drži u trgovačkom društvu GOLF STANCIJA d.o.o., OIB: 33768620483, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu pod brojem EUID [europski jedinstveni broj subjekta]. 130119344 MBS [matični broj subjekta], te trgovačkom društvu GOLF HOTEL SAVUDRIJA d.o.o., OIB: 08392883355, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu pod brojem EUID [europski jedinstveni broj subjekta].130119377 MBS [matični broj subjekta]

II. Društvo GOLF STANCIJA d.o.o., OIB: 33768620483, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu pod brojem EUID [europski jedinstveni broj subjekta]. 130119344 MBS [matični broj subjekta] izvršiti će upis zabilježbe iz točke I. izreke ovog rješenja u knjizi poslovnih udjela.

III. Društvo GOLF HOTEL SAVUDRIJA d.o.o., OIB: 08392883355, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu pod brojem EUID [europski jedinstveni broj subjekta].130119377 MBS [matični broj subjekta] izvršiti će upis zabilježbe iz točke I. izreke ovog rješenja u knjizi poslovnih udjela.

IV. Sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu izvršiti će upis zabilježbe iz točke I. izreke ovog rješenja u sudskom registru.

Ove privremene mjere trajati će do isteka roka od 30 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti odluke donijete u ovom parničnom postupku. Nalaže se tuženicima (protivnicima osiguranja) da tužitelju (predlagatelju osiguranja) solidarno nadoknade trošak postupka osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena.“

2. Prvostupanjski sud je utemeljio pobijano rješenje na odredbama čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) navodeći da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine koju želi osigurati privremenom mjerom. Naime, iz isprava dostavljenih u spis proizlazi da je radnje u svrhu realizacije projekta Stancija Grande poduzimalo društvo Golf Stancija d.o.o., a ne predlagatelj osiguranja, odnosno da je TT, kao zastupnik po zakonu Golf Stancije d.o.o., poduzimao radnje na realizaciji projekta Stancija Grande. Nadalje, predlagatelj osiguranja nije ničim dokazao niti ukazao na bilo koje radnje protivnika osiguranja u smislu otuđenja nekretnina ili poslovnog udjela koje bi ukazivale na opasnost da se predlagatelj osiguranja, u slučaju ocjene osnovanosti njegove tražbine, ne bi mogao naplatiti ili bi naplata bila otežana. Odredbom čl. 344. st. 2. OZ-a propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Pojam neznatne štete ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja, a teret dokaza za primjenu citirane zakonske odredbe je na predlagatelju. Iako je predlagatelj osiguranja naveo da u konkretnom slučaju protivnicima osiguranja neće nastupiti nikakva šteta, u pogledu toga nije dostavio nikakav dokaz.

3. Predlagatelj osiguranja u žalbi navodi da je sporne poslove obavio upravo predlagatelj preko TT koji je upravo radi provedbe tih aktivnosti bio postavljen za člana uprave Golf Stancija d.o.o. Način na koji su poslovi izvršavani predstavlja samo način egzekucije tih aktivnosti koja se izvršila na način da bude najprimjerenija potrebama društva. Dakle, tražbina predlagatelja je osnovana čemu ide u prilog okolnost da je predlagatelj ispostavio i fakturu za pružene usluge. Što se tiče postojanja opasnosti da bez određivanja privremene mjere predlagatelj neće biti u mogućnosti ostvariti svoju tražbinu ili da će mu to biti znatno otežano, predlagatelj je već u samom prijedlogu za osiguranje naveo da provedbom privremene mjere za protivnike neće nastati nikakva šteta. Naime, predložena privremena mjera je isključivo privremenog karaktera i njome se ne zadire u imovinu protivnika osiguranja (njegova imovina se niti ne umanjuje a niti otuđuje). Ukoliko protivnici osiguranja ne bi imali namjeru otuđiti ili opteretiti ili izmijeniti imovinu nad kojom se traži osiguranje, tada im ne bi nastala nikakva šteta. U suprotnome, ukoliko bi protivnici imali namjeru raspolagati imovinom koja je predmetom ovog prijedloga, tada se privremena mjera ukazuje opravdanom. Predlagatelj osiguranja potražuje naknadu troška nastalog u povodu žalbenog postupka.

4. Protivnik osiguranja u odgovoru na žalbu predlaže odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 687,50 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je ono pravilno i zakonito.

7. Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Odredbom čl. 344. st. 2. OZ-a propisano je da predlagatelj ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da su prvoprotivnik osiguranja Golf Stancija d.o.o. i predlagatelj osiguranja Pelagius (Suisse) SA, zaključili Ugovor o suradnji, kao i Anex Ugovoru u suradnji, i to 26. travnja 2022. i 18. srpnja 2022. u Vaduzu, kojima se definira podjela poslova između ĐT i Pelagius (Suisse) SA oko realizacije projekta Golf Stancija, te isplata novčanih iznosa T i to (u konačnici) isplata 0,75 mil Eur, nakon potpisa Aneksa Ugovora, 1,25 mil Eur nakon stjecanja 50% Stancije Grande od RH i k. č. [katastarska čestica] od Grada Umaga, 0,5 mil Eur nakon građevinske dozvole i 0,5 mil Eur nakon preuzimanja građevine.

9. Tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja, je u tužbi i prijedlogu za osiguranje naveo da je „dogovor između TT i 2. tuženika (ĐT) bio takav da će TT biti zadužen za realizaciju projekta, dok je 2. tuženik (ĐT) zadužen za financiranje“ te da je „dogovoreno da se projekt Stancija Grande realizira preko 1. tuženika a da formalno-pravno bude angažiran tužitelj“, što ponavlja i u ovoj žalbi. Osnovanost tražbine temelji na odredbi čl. 779. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) kojom je propisano da u slučaju odustanka od ugovora u kojem nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga, s čim u vezi tvrdi da su tuženici, ovdje protivnici osiguranja, odustali od danog naloga. Naime, „obzirom da je tužitelj za ishođenje građevinske dozvole trebao dobiti naknadu od 1.750.000,00 eura, tužitelj smatra da mu pripada naknada od 1.575.000,00 eura obzirom da je izvršio 90% potrebnih aktivnosti“, zaključuje predlagatelj osiguranja.

10. Dakle, tražbina koju predlagatelj osiguranja predlaže osigurati predloženom privremenom mjerom je 90% iznosa od 1.750.000,00 eura s osnove isplate druge i treće rate navedene u točki 8. ovoga obrazloženja za koje je ugovorena isplata „nakon stjecanja 50% Stancije Grande od RH i k. č. [katastarska čestica] od Grada Umaga“ te „nakon građevinske dozvole“.

11. Iz same tužbe odnosno prijedloga za osiguranje proizlazi da građevinska dozvola nije izdana, a niti se u njima tvrdi da je došlo do stjecanja 50% Stancije Grande od RH i stjecanja k. č. [katastarska čestica] od Grada Umaga, što već posredno upućuje na to da predlagatelj osiguranja nije izvršio 90% potrebnih aktivnosti za isplatu 90% naknade od 1.750.000,00 eura.

12. Nadalje, žalitelj, osim što to tvrdi, nije dokazao da je upravo on izvršio radnje u svrhu realizacije projekta Stancija Grande, odnosno da je on to „obavio preko“ člana uprave prvoprotivnika osiguranja Golf Stancije d.o.o. TT, a niti iz priloženih ugovora i ostalih isprava (koje su izvedeni kao dokazi) proizlazi da je „dogovor između TT i 2. tuženika (ĐT) bio takav da će TT biti zadužen za realizaciju projekta“ te da je „dogovoreno da se projekt Stancija Grande realizira preko 1. tuženika a da formalno-pravno bude angažiran tužitelj“, kako to tvrdi predlagatelj osiguranja. Pored toga, pogrešno je i žaliteljevo shvaćanje kako činjenicu da je upravo on izvršio radnje u svrhu realizacije projekta Stancija Grande dokazuje to što je ispostavio fakturu za pružene usluge.

13. Zato je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine koju želi osigurati privremenom mjerom.

14. Kako su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iz čl. 344. st. 1. OZ-a kumulativne, već zato je pravilno pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog radi određivanja privremene mjere kao neosnovan, pa je, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

15. Zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

16. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredaba čl. 14. st. 5. OZ-a i čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a jer trošak protivnika osiguranja koji je nastao povodom sastava odgovora na žalbu, nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Sudac

Radovan Raduka