Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1084/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, protiv tuženika Toplice Lipik - Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Lipik, Marije Terezije 13, OIB: 88202838360, zastupanog po punomoćnici Saji Oulovski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski u Pakracu, Petra Preradovića 5/13, radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-954/2021-43 od 31. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-954/2021-43 od 31. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu, toč. I. i toč. III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati 3.500,00 EUR (ranije 26.370,80 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2021. do isplate, u roku od 15 dana u toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zatraženih 99.000,00 kn, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 401,89 EUR (ranije 3.028,04 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka (toč. I. i III. izreke) i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženik presudu ne pobija u toč. II. izreke u kojoj je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodi navodima žalbe. Naglašava da osnova po kojoj je potraživao štetu u ovom postupku nije pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja uslijed diskriminacije, već povreda njegovog dostojanstva, časti i ugleda kao posljedice diskriminacije kojoj je bio izložen i uznemiravanju od strane tuženika. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz nadoknadu troška tužitelju.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva sadržajem žalbe. Suprotno žalbenim tvrdnjama, obrazloženje pobijane presude nije proturječno samo sebi odnosno činjenicama i dokazima koji su utvrđeni u postupku, već je prvostupanjski sud odluku u dosuđujućem dijelu obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima.

5.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer iz sadržaja obrazloženja pobijane presude ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a prema kojoj koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6.1. Naime, nakon što je u toč. 12. obrazloženja konstatirao da je u ovom postupku već pravomoćnom odlukom suda - djelomičnom presudom zbog ogluhe poslovni broj: P-954/2021-8. od 10. siječnja 2022. utvrđeno da je tuženik odbijanjem pružanja zdravstvene usluge tužitelju i evidentiranjem tužitelja na listu čekanja za prijem 19. kolovoza 2019. izvršio diskriminaciju prema tužitelju, prvostupanjski sud konstatira kako sama diskriminacija ne predstavlja još i štetu, niti je za postojanje diskriminacije neophodno da nastupi šteta, slijedom čega utvrđuje je li počinjenom diskriminacijom tuženik tužitelju nanio štetu te ukoliko je šteta nastala, koliko iznosi njena visina. Radi pojašnjenja procesne pozicije parničnih stranaka ovaj sud citira izreku navedene djelomične presude:

„I Utvrđuje se da je tuženik Toplice Lipik - Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Marije Terezije 13, OIB: 88202838360 , donošenjem odluke kojom odbija pružanje zdravstvene usluge tužitelju UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te njegovim pozicioniranjem na listu čekanja za prijam 19.kolovoza 2019. diskriminirao , poticao na diskriminaciju i uznemiravao tužitelja.

II Nalaže se tuženiku Toplice Lipik - Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Marije Terezije 13, OIB: 88202838360, da se u buduće suzdrži od poduzimanja bilo kakvih radnji kojima krši ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude diskriminiran i uznemiren.“

6.2. Prvostupanjski sud radi utvrđenja odlučnih činjenica analizira radnje tuženika kojima je diskriminirao tužitelja i ocjenjuje medicinsku dokumentaciju tužitelja da bi u toč. 15. zaključio da je tuženik nastojeći izbjeći obvezu liječenja tužitelja i odgađajući početak liječenja (tužitelj je podnio zahtjev tuženiku 19. listopada 2018., a liječenje kod tuženika je započeo 19. kolovoza 2019.), odnosno stavljanjem tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge potencijalne korisnike, povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje uslijed čega je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti pa mu pripada pravična novčana naknada štete.

6.3. Nakon reproduciranja iskaza svjedoka CN, ŽN, UN i GN te tužitelja (toč. 21. -24. obrazloženja), prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u vrijeme nastanka štete bio star dvadeset pet godina, da je tužiteljevo zdravstveno stanje bilo teško narušeno, da se tužitelj kretao uz pomoć invalidskih kolica, da je od podnošenja zahtjeva za liječenje kod tuženika pa do realizacije - početka liječenja prošlo deset mjeseci, da tužitelj živi u manjem mjestu u kojem se mještani uglavnom međusobno poznaju i da su činjenice vezane za zdravstveno stanje tužitelja i tijek njegovog liječenja zasigurno bile poznate širem krugu mještana, da je nemogućnost provođenja rehabilitacije kod tužitelja uzrokovala posebno psihičko stanje - frustraciju, nezadovoljstvo, da se tužitelj „zatvarao u sebe, bio razdražljiv, nervozan, osjećao se kao građanin drugog reda, bio je u stanju depresije, subdepresije, sklon suicidalnim mislima, a diskriminatorno ponašanje tuženika utjecalo je na tužiteljev život, uzrokovalo njegovo isključivanje, marginaliziranje, dehumanizaciju, što je sve dovelo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje kao i povrede prava osobnosti koja ugrožava tužiteljev duševni mir čime su povrijeđeni njegov ugled, čast i dostojanstvo.

6.4. Kod donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da je osim specifičnih okolnosti zbog kojih je i u kojima je do povrede došlo, imao u vidu i činjenicu da je tuženik pokazao upornost da ne primi tužitelja na liječenje, da je tužitelj kao pacijent bio u odnosu na tuženika koji je odbijao preporučeno liječenje u odnosu ovisnosti, da je postupanje tuženika prema tužitelju vezano za najranjiviju skupinu jer radi o bolesnoj osobi, a diskriminacija je počinjena upravo od zdravstvene ustanove, odnosno djelatnika tuženika koji su, kao stručne osobe, morale znati i razumjeti tužiteljevo zdravstveno stanje i koje su bile u obvezi tužitelju pružiti preporučeno liječenje. Imajući u vidu značaj povrijeđenog dobra (čast, ugled, dostojanstvo koji spadaju u red najviših vrednota pravnog sustava), činjenicu da je diskriminacija tužitelja trajala od listopada 2018. do kolovoza 2019. te sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski sud određuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 EUR (ranije 26.370,80 kn), dok odbija zahtjev za isplatu daljnjih 72.629,20 kn.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Nije osnovana žalbena tvrdnja da je radi dosude neimovinske štete trebalo provesti medicinsko vještačenje. Prije svega, taj dokaz tuženik nije predložio tijekom prvostupanjskog postupka, a prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema st. 2. tog članka sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, nije od značaja pozivanje tuženika na medicinsku dokumentaciju čiji sadržaj djelomično reproducira u žalbi, s obzirom da u nastavku žalbe sam priznaje da je „(…) nesporno da je u ovom parničnom predmetu donesena presuda zbog ogluhe broj: P-954/2021-8 od 10. siječnja 2022. godine, kojom je utvrđeno da je tuženik prema tužitelju izvršio diskriminaciju zbog odbijanja pružanja zdravstvene usluge (…)“.

7.2. Pravomoćnost u parničnom postupku redovita je i opća sposobnost presude da proizvodi svoje pravne učinke, pa je potpuno promašena daljnja žalbena tvrdnja tuženika da tužitelj nije pretrpio neimovinsku štetu „(…) jer je nadzorom utvrđeno da diskriminacije nije bilo, a budući nije bilo diskriminacije tužitelju nije nastala šteta“, s obzirom da rezultat bilo kakvog nadzora (tuženik ovdje misli na izvješće HZZO-a o provedenoj ciljanoj kontroli u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju od 23. listopada 2019. - opaska ovog suda) ne može ukinuti ili ograničiti pravne učinke pravomoćne sudske presude.

7.3. Nije osnovana niti žalbena tvrdnja da nije pravilno primijenjena odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) na koju se prvostupanjski sud poziva u toč. 19. obrazloženja. Kod toga nisu odlučne tvrdnje tuženika da je tužitelj bio narušenog zdravlja koje nije uzrokovano postupcima tuženika i da nije utvrđeno nikakvo pogoršanje zdravlja tužitelja uzrokovanog postupcima tuženika, nema nikakve sumnje da tužitelj nije potraživao neimovinsku štetu zbog pogoršanja svog zdravstvenog stanja uslijed diskriminacije, nego zbog povrede svog dostojanstva, časti i ugleda, kao posljedice diskriminacije kojoj je bio izložen od strane tuženika.

7.4. Kako ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda u vezi posljedica diskriminatornog ponašanja tuženika na život tužitelja, kao i okolnosti koje je sud uzeo u obzir kod utvrđenja visine pravične novčane naknade neimovinske štete (što je reproducirano u toč. 6.3. i 6.4. ovog obrazloženja), to je dosudom iznosa od 3.500,00 EUR (ranije 26.370,80 kn) prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pa tako i odredbu čl. 1100. ZOO-a na koju se tuženik poziva u žalbi.

8. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka za koju tuženik u žalbi samo navodi da ju pobija, ne iznoseći bilo kakve razloge zbog kojih to čini.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

10. Primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun