Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-955/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, protiv tuženika ..., [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić u Zagrebu, radi nedopuštene ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2118/18-8 od 2. ožujka 2021., 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2118/18-8 od 2. ožujka 2021. u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka:

a) potvrđuje do iznosa od 17.253,97 EUR / 130.000,00 kuna;

b) preko iznosa od 17.253,97 EUR /130.000,00 kuna do iznosa od 25.549,14 EUR / 192.500,00 kuna preinačava na način da se zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija za iznos od 8.295,18 EUR / 62.500,00 kuna.

II. Nalaže se tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tuženiku na ime troška sastava žalbe naknadi iznos od 136,68 EUR u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 17.117,29 EUR tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku ..., [adresa] da tužitelju ..., [adresa] parnični trošak u iznosu od 192.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 68.125,00 kuna odbija se kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja i to u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 192.500,00 kuna pravovremenu žalbu izjavio je tuženik i to zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a, te na bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 155., čl. 158. st. 2., čl. 164. st. 2. i čl. 194. st. 1. ZPP-a, te na povrede odredbi čl. 82. i čl. 84. st. 3. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91. i 88/01. – dalje ZRS). Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, podredno da se rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe te sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tuženika utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja je, nakon što je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i nakon što se s istim povlačenjem tužbe tuženik suglasio, rješenjem poslovni broj P- 2118/18-4 od 23. travnja 2019. utvrdio da je tužba povučena, a odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, pobijanim rješenjem naložio je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 192.500,00 kuna i to primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

6.1. Kao razlog za obvezivanjem tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, sud prvog stupnja, polazeći od toga da je predmet tužbenog zahtjeva bilo proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodila kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-9471/15, a da je rješenjem od 3. svibnja 2018. donesenim u ovršnom postupku predmetna ovrha obustavljena i to iz razloga koji se imaju pripisati tuženiku kao ovrhovoditelju u tom ovršnom postupku, smatra da tužitelj više nema pravnog interesa za vođenjem parničnog postupka zbog čega je i povukao tužbu, pa da stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troška primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka i to iz razloga jer je do povlačenja tužbe došlo zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

8. Prema osnovnom pravilu o naknadi troškova postupka propisanom odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, troškovi parničnog postupka naknađuju se prema uspjehu stranaka u postupku.

8.1. Navedenom odredbom propisano je načelo causae kao osnove za nadoknadu troškova, a taj je kriterij objektivno određen jer pravo na naknadu troškova ovisi isključivo o ishodu parnice kao objektivnoj okolnosti, pa za naknadu troškova po toj osnovi nije odlučno je li stranka koja je izgubila parnicu skrivila njezino vođenje a time i nastanak troškova, odnosno dala povoda za parnicu, a time i za nastanak troškova te parnice.

9. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a propisan je izuzetak od navedenog općeg pravila, a tim odredbama je propisano da tužitelj koji povuče tužbu, dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove (st. 1.), odnosno, iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelj ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9.1. Navedena iznimka iz čl. 158. ZPP-a temelji se također na stajalištu da troškove treba naknaditi protivnoj stranci ona stranka koja je dala povod za vođenje parnice, povod koji je, u slučajevima na koje se odnosi ta iznimka, dao tuženik, zbog čega je i bio tužen.

10. Uzimajući u obzir navedeno, u ovom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi da li je tuženik dao povoda parnici.

11. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je do podnošenja tužbe u ovom predmetu došlo nakon što je tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku pokrenutom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-9471/15 podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog povodom prijedloga za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u tom postupku, a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha na poslovnim udjelima ovršenika kod određenih trgovačkih društava. S obzirom na istaknute žalbene razloge, ovdje tužitelj kao ovršenik je rješenjem donesenim u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-9471/15 od 30. studenog 2015 upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Isto rješenje o upućivanju na parnicu postalo je pravomoćno 2. ožujka 2018. kada je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2587/16 od 2. ožujka 2018., koje je ovršenik, a ovdje tužitelj zaprimio 5. travnja 2018., dok je tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom podnio 23. travnja 2018.

11.1. Utvrđeno je nadalje, da je naprijed navedeni ovršni postupak obustavljen rješenjem poslovni broj Ovr-9471/15 od 3. svibnja 2018. i to iz razloga jer ovrhovoditelj u tom postupku (ovdje tuženik) nije u za to određenom roku stavio odgovarajući prijedlog za nastavak postupka. Isto rješenje o obustavi ovršnog postupka postalo je pravomoćno 30. svibnja 2018.

11. 2. Polazeći od naprijed navedenog neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da nisu postojale pretpostavka iz čl. 158. st. 2. ZPP-a, odnosno da nisu postojali razlozi za povlačenje tužbe koji se mogu pripisati tuženiku.

12. Naime, razloga za pokretanje ovog parničnog postupka i posljedično povlačenje tužbe treba pripisati tuženiku, budući je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupka na određenim predmetima ovrhe, a nakon što je utvrđeno da se na istima ovrha ne može provesti, dozvolio je da se ovršni postupak obustavi a da po pozivu suda nije stavio odgovarajući prijedlog za nastavak postupka, zbog čega je i došlo do obustave ovršnog postupka, a rizik za nastupanje takve posljedice ne može biti na ovršeniku već samo na ovrhovoditelju.

13. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj povukao tužbu uslijed okolnosti da je ovrha pravomoćno obustavljena i to zbog razloga koji se može pripisati tuženiku.

14. Neosnovano u žalbi tuženik ističe da je tužba tužitelja postala bespredmetna i prije nego što je parnica u ovoj pravnoj stvari počela teći i to iz razloga jer je rješenje o obustavi ovršnog postupka doneseno 3. svibnja 2018. a tužba je tuženiku dostavljena na odgovor 6. svibnja 2018., odnosno već u trenutku dostave tužbe na odgovor tuženiku je tužitelj izgubio pravni interes za vođenjem parnice.

14.1. Potrebno je navesti da je u konkretnom slučaju, tužitelj rješenjem ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. i 06/24.- u daljnjem tekstu: OZ) te je stoga oslobođen dokazivanja pravnog interesa za pokretanjem parnice. Nadalje, tužitelj je u za to ostavljenom roku podnio tužbu za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, te s obzirom na datum podnošenja tužbe, ovršni postupak još uvijek nije bio pravomoćno obustavljen, niti je to tužitelj kao ovršenik mogao pretpostaviti, pa je stoga svakako postojao interes tužitelja za podnošenjem tužbe a stoga i obveza tuženika da mu naknadi trošak sastava iste tužbe sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i prema označenoj vrijednosti predmeta spora.

14.2. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je kod dosude tužitelju troška zastupanja na ročištu održanom 17. rujna 2018. sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a i isti trošak priznao tužitelju iako je trošak održavanja istog ročišta prouzročio upravo tužitelj.

14.3. Naime, s obzirom na datum pravomoćnosti rješenje o obustavi ovršnog postupka (30. svibnja 2018.) tužitelj je imao mogućnost i pismeno, izvan ranije zakazanog ročišta za 17. rujna 2018. povući tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, zbog čega se isto ročište ne bi održalo, pa stoga niti trošak istog ročišta ne smije pasti na teret tuženika.

15. Tuženik neosnovano u žalbi ukazuje na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i čl. 354. st.1. u vezi s čl. 164. st. 2. ZPP- a i to iz razloga jer sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju iznos od 5.000,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu, iako tužitelj potražuje isti trošak s naslova sudske pristojbe na rješenje.

15.1. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

15.2. Zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka tužitelj je postavio u troškovniku od 17. rujna 2018. koji je predan na ročištu održanom istog dana, te je uvidom u isti troškovnik vidljivo da je tužitelj potraživao upravo iznos od 5.000,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu, a koji trošak mu je sud prvog stupnja i dosudio. Dakle, zahtjev za naknadom istoga troška podnesen je pravovremeno i određeno sve to u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, te je sud prvog stupnja upravo prilikom donošenja pobijanog rješenje odlučivao o zahtjevu tužitelja za naknadom troška od 17. rujna 2018. Upravo iz tog razloga, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a odnosno da je pobijanom rješenjem tužitelju dosuđeno nešto što nije niti tražio.

16. Također, neosnovano tek sada u žalbi tuženik ukazuje na povredu odredbi čl. 82. i čl. 84. st. 2. ZRS. Naime, o zahtjevu tuženika za osiguranjem troškova parničnog postupka pravomoćno je odlučeno rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-2118/18 od 23. travnja 2019. koje je postalo pravomoćno 21. svibnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tuženika za osiguranjem parničnog troška.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava tužbe a što s obzirom na vrijednost predmeta spora i tada važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa) iznosi 16.590,35 EUR /125.000,00 kuna kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna odnosno ukupni trošak od 17.253,97 EUR / 130.000,00 kuna, dok je preko toga iznosa valjalo žalbu uvažiti, preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

19. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom istome sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe. Uzimajući u obzir vrijednost pobijanog dijela te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe, tuženiku je prema Tbr. 10. Toč. 5. Tarife priznat trošak sastava žalbe sa 250 bodova što s obzirom na vrijednost boda (tada 10,00 kuna) i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 414,18 EUR.

19.1. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom i to u omjeru od 33%, od naprijed utvrđeno troška dosuđen mu je iznos od 136,68 EUR zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

20. U preostalom nepobijanom dijelu (kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 68.125,00 kuna) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Sudac

Jelena Bušić