Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-11312/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AE, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. i 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. studenoga 2024., poslovni broj: Pp-3257/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okr. AE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama 1/ i 2/, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. AE (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
1/ da bi dana 27. veljače 2021. u 13,25 sati upravljao osobnim automobilom marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka], u Rijeci, Kvarnerskom cestom u smjeru juga a tijekom vožnje nije vezan sigurnosnim pojasom.
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
2/ da iste prilike kod sebe nije imao važeću vozačku dozvolu,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. istog Zakona,
II Žalba okrivljenika, u dijelu u kojem se optužba odbija, postala je bespredmetna.
III Uslijed odluke u točki I izreke ove presude preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. AE za prekršaj u točki 3/ iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, u iznosu od 2.650,00,00 EUR ( dvijetisućešestopedeset eura), koju je dužan platiti u roku od devedeset dana po primitku ove drugostupanjske odluke, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
IV U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. AE kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
V Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. TE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 163. stavka 1. i 8., članka 229. stavka 1. i 5. i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranih propisa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.810,00 eura.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Gorana Crnkovića, odvjetnika u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prekršjanopravne sankcije.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim donošenjem osuđujuće presude dana 26. studenoga 2024. za djela u točkama 1/ i 2/ izreke pobijane presude povrijeđeno je materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika u pitanju nastupanja zastare prekršajnog progona, koja povreda je navedena i opisana u članku 196. točki 3. Prekršajnog zakona.
4.1.Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 27. veljače 2021.
4.2.Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.
4.3.Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisanih kazni za djela u točkama 1/ i 2/ očigledno je da se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.
4.4.Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.
4.5. Prema tome, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo, budući da je od vremena kada su predmetni prekršaji počinjeni 27. veljače 2021. do donošenja pobijane presude 26. studenoga 2024. proteklo više od tri godine, pa je prije donošenja pobijane presude nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika, za ta djela.
4.6.Zbog navedenih razloga, trebalo je po službenoj dužnosti, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbiti optužbu za djela iz članka 163. stavka 1. i 8. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao u izreci ove presude u točki I, uslijed koje odluke je žalba u tom dijelu postala bespredmetna.
5.Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostaliprekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu, prihvaćanjem mjere kazne utvrđene po prvostupanjskom sudu.
5. U pravu je žalitelj da je u predmetnom slučaju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, budući da prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta i zapisnika o glavnoj raspravi od 18. travnja 2024., 20. lipnja 2024. i 25. studenoga 2024. ne proizlazi da je pobijana presuda donesena prema članku 171.a Prekršajnog zakona. Međutim, navedena nepravilnost nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude, niti je žalitelj na taj način onemogućen u pravu na žalbu, jer ovaj drugostupanjski ispituje pobijanu presudu iz osnova navedenih u podnesenoj žalbi.
6. Budući da žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja samo u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed odluke u toč. I ove drugostupanjske presude, žalba je u tom dijelu postala bespredmetna.
7. Ispitujući odluku o kazni u pogledu paušalnih navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena pravilna i zakonita novčana kazna, primjerena težini prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti, opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nikakve okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio ukupnost okolnosti od utjecaja na kaznu, osobito ranije ponašanje žalitelja u prometu, budući da je višestruko pravomoćno osuđivan za lakše i teže prometne prekršaje, uz što je i specijalni povratnik, pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja i činjenicu da se prethodnim blažim sankcijama očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i dovoljnoj mjeri utjecalo na počinitelja da promijeni ponašanje i kloni se prekršaja, već i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju prometnih prekršaja, to je i ovaj sud mišljenja da je za počinjeni prekršaj pravilno izrečena novčana kazna kao blaža vrsta kazne u maksimalno propisanom iznosu, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8.Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnje žalitelja, značaj i težina počinjenog prekršaja i sve okolnosti konkretnog djela, predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa i opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je ocjena i ovog suda da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini i opasnosti od ponavljanja djela, s obzirom da je ranije već osuđivan zbog istog i drugih prometnih prekršaja, odnosno sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe kojima žalitelj upire na predugo trajanje zaštitne mjere nisu takve naravi da bi doveli u pitanje trajanje izrečene zaštitne mjere.
9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka te poznate materijalne prilike žalitelja.
10.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.