Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž R-167/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2235/2017-82 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2235/2017- 82 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.400,00 eura od 22. kolovoza 2017. pa do isplate, te na iznos od 400,00 eura od 25. listopada 2024. pa do isplate (st. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 400,00 eura za period od 22. kolovoza 2017. pa do 25. listopada 2024. (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.962,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. do isplate (st. III. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 833,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Protiv navedene presude, u dijelu pod st. I. i III. izreke, žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nikakvih razloga o tome je li se u konkretnom slučaju nezgoda dogodila za vrijeme dok je vozilo auto dizalica bila u funkciji radnog stroja, jer je tuženik na ročištu održanom 24. veljače 2022. prigovorio da je vozilo bilo u funkciji radnog stroja, te da stoga ne postoji njegova odgovornosti po polici od automobilske odgovornosti, a prvostupanjski je sud upravo po osnovi obveznog osiguranja od auto odgovornosti utvrdio odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Ovdje treba reći da iako je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka prigovorio da ne postoji njegova odgovornost za nastalu štetu (čl. 288.a st. 6. ZPP), takav materijalnopravni prigovor svakako treba uzeti u obzir iako se njime ne ističu nove činjenice i dokazi, jer su u postupku provedeni dokazi iz kojih se može zaključiti o osnovanosti toga prigovora.
6. U odnosu na pojam „uporabe vozila“ u presudi Suda Europske unije broj C- 514/16, iznijeto je pravno shvaćanje da pojam „uporaba vozila“ iz čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća broj 72/166/EEZ od 24. travnja 1972., u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornost ne obuhvaća situaciju u kojoj je osigurano vozilo sudjelovalo u nezgodi ako njegova glavna funkcija u trenutku nastanka te nezgode nije bila funkcija prijevoznog sredstva, već radnog stroja, a koji je odredba identična čl. 3. nove Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornost od 16. rujna 2009., koja je izmijenjena Direktivom (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021., na način da je umetnuta točka „1.a“, kojom je dana definicija „upotrebe vozila“, koja predstavlja svaku upotrebu vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku nezgode, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu.”
7. U skladu s navedenim tumačenjem i definicijom pojma „upotrebe vozila“ potrebno je tumačiti isti pojam sadržan u čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23).
8. Dakle, kako pobijana presuda o toj odlučnoj činjenici ne sadrži nikakve razloge, trebalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
9. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. III. izreke prvostupanjske presude, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.
10. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu sve navedeno u ovom rješenju, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će donijeti novu odluku koja će sadržavati dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Pritom će sud prvog stupnja utvrditi je li predmetno vozilo u trenutku nezgode bilo u upotrebi koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva ili je bilo u funkciji radnog stroja, u kojem slučaju ne bi postojala odštetna odgovornost tuženika po polici osiguranja od auto odgovornosti.
11. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Velikoj Gorici 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
