REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Povrv-73/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB:29524210204, zastupanog po punomoćniku SP iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., Osijek, protiv tuženika NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Ines Bilandžić-Arbutina odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 28. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 09. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara, broj Ovrv-110/2024 od 09. veljače 2024., te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 250,00 € u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke, ovaj sud je dana 11. travnja 2024. godine rješenjem Povrv-73/2024-2 stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara, broj Ovrv-110/2024 od 09. veljače 2024., u dijelu u kojem je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ukinuo sve provedene ovršne radnje i riješio da se postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 24. travnja 2024. godine.

2. Iz ovršnog prijedloga tužitelja kao ovrhovoditelja proizlazi, da isti prema izvatku iz poslovnih knjiga ima prema tuženom dospjelu na dan 14.04.2023., a neplaćenu tražbinu u iznosu od 260,11 €. U podnesku od 26. 04. 2024. godine tužitelj pojašnjava da je sa tuženikom bio u ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za prijenos pretplatničkog odnosa od 20.01.2023. godine, s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora do 09.12.2023. godine, za pretplatnički broj [broj telefona] i Zahtjeva za prijenos pretplatničkog odnosa od 20.01.2023.godine, s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora do 09.12.2023. godine za pretplatnički broj [broj telefona]. Navodi da visinu konkretne novčane tražbine dokazuje vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva broj 0000808296042023 za 03/23 sa specifikacijom naknada Tuženik predmetni račun do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19). Tužiteljevo potraživanje na ime naknada za prijevremene raskide ugovora, tužitelj pojašnjava na način, da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka ugovorenog obveznog vremenskog razdoblja bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Tužitelj ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora propisano sljedeće: Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Tužitelj napominje kako je prethodno citiranu zakonsku odredbu tužitelj u cijelosti unio u odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. Budući je tuženik zatražio raskid oba ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, a što tuženik niti ne spori, tužitelj je na zahtjev tuženika raskinuo oba ugovora 03.03.2023.godine te je u predmetnom računu za mjesec 03/23 tuženiku zaračunao naknade za prijevremeni raskid ugovora. Tužitelj upućuje i na sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/22), a koja procedura je ranije bila sadržana u odredbi čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17). Naime, predmetnim zakonskim odredbama je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu citiranih zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženik, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, dosljednom primjenom citirane odredbe ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Tuženik je, dakle, prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim citiranim odredbama.

3. U prigovoru tuženik ističe da je početkom veljače 2023. s ovrhovoditeljem raskinuo ugovor obzirom se ovršenik preselio u [adresa], gdje ovrhovoditelj nema internetskog signala. Na što bi se mogao odnositi račun broj 808296042023 datuma dospijeća 14.04.2023. ovršenik ne može niti pretpostaviti.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u spis Javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara Ovrv-110/2024 (list 1-32), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 26. 04. 2024. godine (list 36-91) koju čine zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa od 20.01.2023., Opći uvjeti poslovanja, prijepis računa broj 0000808296042023 za 03/23, kartica kupca do 20.12.2023., dopis tužitelja od 07.03.2023., obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

5. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovan, te u cijelosti ukinuo platni nalog, te odbio zahtjev tužitelja sukladno članku 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

6. Naime, nije sporno među strankama da su bile u ugovornom odnosu od 20.01.2023. kako se navodi u podnesku tužitelja od 26.04.2024., a isto proizlazi i iz Zahtjeva za prijenos pretplatničkog odnosa koje je dostavio tužitelj u spis. Iz dopisa tužitelja list 39 od 07.03.2023. proizlazi, da je na zahtjev tuženika došlo do raskida pretplatničkog ugovora sa danom 03.03.2023. Tuženik je u prigovoru naveo da je do raskida došlo iz razloga što se je preselio na područje ([adresa]) gdje tužitelj nema internetskog signala. Tužitelj nije osporavao navod tuženika da na području [adresa] nije u mogućnosti pružati uslugu, jer nema internetskog signala, iako je za isto teret dokaza bio na njemu. Pozivanje tužitelja na čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama, u smislu da je tuženik ako je bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu citiranih zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak, a što da isti nije učinio ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio, pa da je stoga sada prekludirano isticati navode iz svog prigovora u sudskom postupku, nije osnovano. Naime, sukladno članku 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine RH br. 73/08, 0/11, 133/12, 80/13, 71/14), pretplatnik može podnijeti prigovor operateru javnih komunikacijskih usluga, dakle propisana je samo mogućnost obraćanja pretplatnika operateru javnih komunikacijskih usluga u pogledu iznosa zaduženja po računu, kao i u pogledu kakvoće pružene usluge ako je manja od razine kakvoće usluge utvrđene pretplatničkim ugovorom, te se navedena zakonska odredba nikako ne može smatrati obvezom pretplatnika, a čije bi neispunjavanje prekludiralo pretplatnika u zaštiti njegovih prava kao korisnika i potrošača pred sudom, a kako to pogrešno ističe tužitelj. Iz iskaza tuženika proizlazi, da je on po doseljenju u [adresa] ustanovio da na tom području A1 uopće nema signala, zbog čega se obratio u poslovnicu tužitelja u Kutini i tamo mu je njihova djelatnica potvrdila, da doista A1 nema signal na području [adresa], a tamo se javio 07. veljače 2023. Tamo je i raskinuo ugovorni odnos sa tužiteljem. Isti je ujedno i izjavio da prilikom sklapanja ugovornog odnosa sa tužiteljem nije ostvarivao nikakve posebne popuste na njihove proizvode ili usluge, a imao je mobilni uređaj još od ranije.

7. Imajući dakle u vidu utvrđeno da je do prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa sa tužiteljem došlo iz razloga što isti nije bio u mogućnosti pružati uslugu tuženiku, na području [adresa], gdje se tuženik preselio, a tuženik se u poslovnici tužitelja još 07.02.2023. obratio sa zahtjevom za raskid, upravo zbog činjenice da mu tužitelj nije mogao osigurati kvalitetnu i potpunu uslugu, to sukladno načelu savjesnosti i poštenja i to članku 4. Zakona o obveznim odnosima, ne bi bilo opravdano obvezivati tuženika na plaćanje tužitelju predmetnog računa, (za 03/23 te naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa), za usluge koje mu uopće nisu bile pružene ili ukoliko su bile pružene, nisu bile uredno i kvalitetno pružene, pri čemu nije utvrđeno, da bi tuženik prilikom stupanja u ugovorni odnos sa tužiteljem ostvario pravo na neke popuste za proizvode ili usluge, uslijed čega bi tužitelj eventualno trpio sam štetu uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa, pa bi mu u tom smislu pripadala isplata naknade za prijevremeni raskid.

8. Dakle, imajući u vidu sve naprijed izloženo, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga kao takovog odbio, a platni nalog u cijelosti ukinuo u smislu članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

9. Sukladno članku 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška na teret tužitelja. Opravdan parnični trošak tuženika čine nagrade njegovu odvjetniku sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u nastavku teksta (OT) za: sastav prigovora 50,00 €, za sastav obrazloženog podneska od 20.05.2024., 50,00 €, za zastupanje na dva ročišta sa 50,00 € po ročištu. PDV na priznate nagrade iznosi 50,00 €. U spisu nema dokaza o tome da je tuženik platio pristojbu na prigovor u iznosu od 13,27 €, pa ju sud nije priznao u trošak. Dakle ukupan opravdan trošak tuženika iznosi 250,00 €, te mu je isti dužan naknaditi tužitelj.

U Garešnici, 09. siječnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Tihomir Zec, Osijek

2. Odvjetnica Ines Bilandžić-Arbutina, Garešnica