REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-5247/2024.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SND, zbog prekršaja iz članka 174. stavka 1. točke 2. (ispravno članka 174. točke 2.) Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2089/2022-8 od 7. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024. i 9. siječnja 2025.

r i j e š i o j e:

Žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačeni su optužni prijedlozi protiv okrivljene SND, zbog prekršaja iz članka 174. stavka 1. točke 2. (ispravno članka 174. točke 2.) Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da ispravljeni optužni prijedlog nema sve potrebne elemente iz članka 160. stavka 2. točke 6. Prekršajnog zakona jer ne sadržava biće djela koje se okrivljenoj stavlja na teret niti vrijeme počinjenja prekršaja (rok), u skladu s odredbom članka 174. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te odredbom članka 112. stavka 1. točke 4. (u kojoj je propisan rok) i članka 12. istog Zakona, odnosno tužitelj iste nije dopunio niti po traženju suda, u skladu s odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava ističući kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći da je uzeo u obzir odredbu članka 174. stavka 1. točke 2. te odredbe članka 112. stavka 1. točke 4. i članka 12. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer kad bi se Zakon tumačio na taj način, direktor trgovačkog društva bi bio u obvezi podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje samo u slučaju kada u trenutku pravomoćnosti rješenja o upisu u sudski registar ne bi bio osiguran po drugoj osnovi, a ako bi tada bio osiguran o drugoj osnovi pa bi mu kasnije svojstvo osiguranika prestalo, više ne bi bio u obvezi podnijeti prijavu i mogao bi biti neosiguran. Nadalje, tužitelj ističe kako smatra da je u optužnom prijedlogu točno navedeno biće djela, vrijeme počinjenja i mjesto počinjenja, s obzirom da je navedena, LND, bila u obvezi podnijeti prijavu za obvezno mirovinsko osiguranje čim joj je status osiguranika po drugoj osnovi prestao.

3. Žalitelj predlaže da se, zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi i ispitujući pobijanu sudsku odluku u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, donoseći odluku o odbačaju optužnog prijedloga, iako je trebao, već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije prekršaj, donijeti presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe, na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.

6. Naime, odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano je da će sud, ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. tog Zakona, pozvati tužitelja da nadopuni optužni prijedlog u roku od 8 dana, što je prvostupanjski sud i učinio, zatraživši od tužitelja dopisom da nadopuni optužni prijedlog.

7. Međutim, tužitelj, iako je u određenom roku dostavio ispravljeni optužni prijedlog, u pogledu vremena počinjenja prekršaja, u istom nije navedeno u kojem roku je okrivljenica bila dužna dostaviti podatak o početku osiguranja, odnosno djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu ne sadrži bitna zakonska obilježja prekršaja za koji se okrivljenica optužuje, kako to navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke.

8. Stoga, neosnovano žalitelj tvrdi da je u optužnim prijedlozima točno navedeno biće djela, vrijeme počinjenja i mjesto počinjenja prekršaja, odnosno da sadržavaju sve podatke koji su propisani člankom 160. stavkom 2. Prekršajnog zakona, s obzirom da za prekršaj za koji se okrivljenica optužuje, suprotno navodu tužitelja, nije navedeno u kojem je roku trebala izvršiti svoju obavezu, a što je bitno obilježje tog prekršaja.

9. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 3 otpravka: za spis i tužitelja.