Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2315/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐE, zbog prekršaja iz čl. 113. st. 1. toč. 18. i st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021.), rješavajući o žalbi okrivljenika ĐE protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj: 15. Pp-1860/2022 od 13. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
IU povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik ĐE
oslobađa od optužbe
da bi dana 15.7.2021. g. u 22,09 h, sa vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (koje je u vlasništvu okrivljenog), upravljao vozač ME i pri tome obavljao autotaksi prijevoz tri putnika na relaciji Makarska – Veliko Brdo, a da u vozilu nema uključen taksimetar
pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 113. st. 1. toč. 18. i st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
IIUslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljenika je bespredmetna.
IIINa temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljenik ĐE, proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 113. st. 1. toč. 18. i st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za koje djelo je istom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 27,00 eura.
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu u kojoj potvrđuje da je kritične zgode njegovim vozilom upravljao ME koji je njegov zaposlenik, a koji za vrijeme vožnje odnosno prijevoza putnika nije imao uključen taksimetar, međutim okrivljenik otklanja svoju odgovornost za ovaj propust budući da se njegov zaposlenik ME prethodno pisanim putem obvezao poštivati prometne propise, izdavati račune i paliti taksimetar, pa time smatra da je odgovornost za ovaj prekršaj upravo na vozaču ME.
4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5.Žalba je bespredmetna.
6.Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
7.Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz čl. 113. st. 1. toč. 18. i st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, počinjenog na način da je kritične zgode vozač ME, upravljajući njegovim vozilom obavljao autotaksi prijevoz tri putnika na relaciji Makarska – Veliko Brdo a da pri tome u vozilu nije bio uključen taksimetar.
8.Međutim, činjenični opis djela prekršaja, sadržan u izreci pobijane presude te u optužnom aktu, koji se okrivljeniku stavlja na teret, ne sadrži odlučnu činjenicu tj. da okrivljenik obavlja autotaksi prijevoz putnika putem taksimetra, što je bitno, konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, pa djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja i ne predstavlja predmetni prekršaj.
9.Člankom 113. st. 1. toč. 18. i st. 3. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da će se novčanom kaznom za prekršaj kazniti prijevoznik ako obavlja autotaksi prijevoz, a da u vozilu nema uključen taksimetar, ako pruža uslugu putem taksimetra ili ako na vidljivom mjestu u vozilu nema istaknut cjenik, dok čl. 48. st. 2. istog Zakona propisuje da, ukoliko prijevoznik pruža usluge autotaksi prijevoza putem taksimetra, za vrijeme obavljanja usluge u vozilu mora imati uključen taksimetar i mora na vidljivom mjestu u vozilu imati istaknut cjenik.
10.Dakle, iz naprijed iznesenog, razvidno je da predmetni prekršaj može biti počinjen isključivo ako se usluga autotaksi prijevoza putnika obavlja putem taksimetra a što je konstitutivni element inkriminiranog djela.
11.Budući da činjenični opis djela naveden u izreci pobijane presude ne sadrži podatak da okrivljenik predmetnim vozilom pruža uslugu autotaksi prijevoza putem taksimetra, to djelo za koje je pobijanom presudom oglašen krivim, na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, čime je počinjena povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika, navedena i opisana u čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12.Slijedom naprijed navedenog ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona preinačio i okrivljenika, zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
13.Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
