REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10877/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. DĆ i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. DĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 1. studenog 2024., broj: Pp-3350/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. DĆ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. DĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 1. studenog 2024., broj: Pp-3350/2024-6, proglašen je krivim okr. DĆ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 22. st. 4. i čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje mu je, nakon utvrđenja kazni zatvora uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne za oba prekršaja, izrečena ukupna kazna zatvora 70 dana u koju se uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. DĆ je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja majke GĆ i sestre ZĆ, na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju četiri mjeseca, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se okrivljenik oslobađa obveze naknade istih.

1.1. Istom presudom, proglašena je krivom i okr. GĆ da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 900,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. GĆ je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sina DĆ, na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju četiri mjeseca, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se okrivljenica oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. DĆ, putem braniteljice odvjetnice Morise Mikić, zbog svih žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe ili da mu se izrekne blaža novčana kazna (ovaj žalbeni prijedlog je nerazumljiv s obzirom da je okrivljeniku izrečena kazna zatvora a ne novčana kazna), a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. DĆ pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona i to iz razloga „jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, presuda uopće nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika“.

6. Po ocjeni ovog suda, citirana tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na puko parafraziranje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga, žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka nije se mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je, nakon što je priveden i saslušan, u trenutku postao svjestan svega što je napravio i izrekao, da je iznoseći obranu, a i prije toga, znao da je kriv i da je pretjerao u svemu počevši od prekomjernog konzumiranja alkohola pa sve do ružnih riječi koje je uputio svojoj majci, navodi da iskreno žali zbog svojih postupaka i priznaje da ima problema s konzumacijom alkohola, da osjeća posebno žaljenje zbog svog ponašanja prema mlt. sestri, da od početka ne osporava svoju krivnju, nego sve priznaje i iskreno mu je žao što se doveo u ovu situaciju te svojim nepromišljenim postupcima doveo majku i sestru u delikatnu situaciju.

8. Prethodno navedenim žalbenim navodima evidentno je da okrivljenik ne osporava postojanje ni jedne odlučne činjenice niti osporava počinjenje prekršaja za koja je proglašen krivim. Prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Svi provedeni dokazi jasno i nedvojbeno upućuju da je inkriminiranog dana okrivljenik počinio psihičko i tjelesno nasilje na štetu majke i to u nazočnosti mlt. sestre te da je tom prilikom počinio i psihičko nasilje na štetu mlt. sestre, sve upravo onako kako ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. Ponašanje za koje je okrivljenik proglašen krivim, okrivljenik nije osporavao ni u obrani, a niti sada u žalbi. U navedenom smislu, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, zbog čega nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.

10. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okr. DĆ navodi da je nezaposlen i da nema nikakvih primanja, da priželjkuje da se što prije zaposli i na taj način pokrene svoj život u drugom smjeru, da je kazna zatvora 70 dana za njega pogubna i preduga s obzirom da je imao planove čak otputovati u inozemstvo i tamo se zaposliti kako bi dokazao sebi i obitelji da on to zaista želi i može.

11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, upravo činjenica da su okrivljeniku, unatoč činjenici da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, između ostalog i za prekršaj koji u sebi ima elemente nasilja i agresivnosti (čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) te unatoč činjenici povećane protupravne količine za koju je proglašen krivim (istom prilikom je počinio dva djela, a u odnosu na jednu žrtvu je počinio dvije vrste nasilja), za oba prekršaja za koja je proglašen krivim, kazne zatvora utvrđene u trajanju dosta kraćem od zakonom propisanog posebnog minimuma upućuje da je prvostupanjski sud u dostatnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti te da žalbeni navodi nemaju utjecaja na odmjeravanje vrste i visine kazne. Zakonom propisani minimum kazne zatvora za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u t. I. izreke prvostupanjske presude je 60 dana, a okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora 30 dana, dok je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u t. II. izreke prvostupanjske presude zakonom propisani minimum kazne zatvora 70 dana, a okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora 40 dana. I ovaj sud smatra da je, cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visinu izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu. Pritom se još jednom naglašava da se radi o kazni zatvora koja je izrečena u duljini daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma za oba prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okr. DĆ, braniteljicu, žrtve nasilja, nadležni područni ured HZSR i tužitelja.