Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10613/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 7. studenog 2024., broj Pp-1319/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. HB, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 7. studenog 2024., broj Pp-1319/2024-6, okr. HB je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju se lišenje slobode 6. i 7. studenog 2024. uračunava kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja UB, u trajanju jedan mjesec, na udaljenost ne manjoj od 100 metara na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 26,54 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice Marte Perak, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se optužba odbije ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona („iz obrazloženja presude proizlazi da sud obranu okrivljenika nije podrobnije ni analizirao“, „sud niti ne navodi niti ocjenjuje obranu okrivljenika, već samo iskaze oštećene i svjedoka njezinog oca, što znači da je sud nakon analiziranja potonjih iskaza, obustavio svako daljnje kritičko ispitivanje“).
5. Okrivljenik je iznosio obranu kojom je izričito poricao da je inkriminirane prilike uputio UB riječi koje mu se optužbom stavljaju na teret, a prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 6.), smatra da je „okrivljenik uputio pogrdne psovke oštećenoj UB o čemu je ista sadržajno iskazivala citirajući sadržaj riječi kako je to navedeno u izreci optužnog prijedloga, te je i svjedok ČB potvrdio u svom iskazu da je okrivljenik psovao njegovoj kćeri pičku materinu“. Iz ovakvog obrazloženja, prije svega, proizlazi da prvostupanjski sud uopće nije analizirao ni ocijenio obranu okrivljenika, niti je naveo zašto istu smatra nevjerodostojnom, a proizlazi i da prvostupanjski sud vjeruje svjedokinji UB jer iskazuje sukladno navodima optužbe a to nikako ne mogu biti valjani i prihvatljivi razlozi za ocjenu je li nečiji iskaz vjerodostojan ili ne. Također, iz citiranog dijela obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud vjeruje svjedoku ČB jer je u jednom dijelu potvrdio navod svjedokinje UB, što također nisu dostatni i valjani razlozi za prihvaćanje nečijeg iskaza vjerodostojnim.
6. Postupajući na takav način, izostala je savjesna i brižljiva ocjena provedenih dokaza, koja je kao imperativ propisana u čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona. Sud je dužan reproducirati izvedene dokaze, izložiti sporne i nesporne činjenice, analizirati i ocijeniti izvedene dokaze te određeno i potpuno navesti razloge iz kojih sporne činjenice smatra dokazanim odnosno nedokazanim, te je dužan navesti razloge o krivnji počinitelja. Obrazloženje odluke koje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge svoje ocjene upućuje na zaključak o arbitrarnosti takve odluke.
7. Stoga je u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može ukazati na određene propuste prvostupanjskog suda i u tom dijelu.
8.1. Prije svega, prvostupanjski sud, na temelju provedenog postupka, smatra nedvojbeno utvrđenim da su se okrivljenik i UB svađali te unatoč tome smatra da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja. Kod takvog zaključivanja prvostupanjski sud zanemaruje da svađa, prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije prekršaj. Svađa je sukob dviju ravnopravnih osoba. Tek ukoliko, unutar obitelji, jedan od članova obitelji iskazuje svoju moć i jakost na način da nastoji drugoj strani nametnuti svoje stavove i interese, u tom ponašanju ne bi se stjecala obilježja svađe, već bi takvo ponašanje predstavljalo nasilje u obitelji, pod pretpostavkom da je isto dokazano tijekom postupka. Stoga je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio inkriminirani mu prekršaj unatoč tome što je nedvojbeno utvrdio da su se okrivljenik i UB svađali.
8.2. Nadalje, prvostupanjski sud zanemaruje da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće inkriminiranog prekršaja i koji također mora biti nedvojbeno utvrđen. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. U tom smislu, prvostupanjski sud je potpuno zanemario da je svjedokinja UB, na kraju slobodnog iznošenja svog iskaza, jasno i izrijekom navela: „Nisam bila uznemirena, malo u strahu kad je krenuo prema meni“. Dakle, svjedokinja izričito navodi da je bila „malo u strahu“ samo onda kada je okrivljenik krenuo prema njoj, koja radnja se okrivljeniku optužbom ne stavlja na teret, te izričito navodi da zbog ostalog ponašanja okrivljenika inkriminirane prilike nije bila uznemirena. S obzirom na navedeni dio iskaza svjedokinje UB, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da su se u ponašanju okrivljenika ispunila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.
9. Zbog svega navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će u ponovnom suđenju, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
