Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-187/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika FO, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Lanča, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, u Opatiji, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP-a) 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IO koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku FO iz [adresa] da tužiteljici IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FO iz [adresa] da tužiteljici IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana. „

II. Nalaže se tužiteljici IO da plati parnični trošak tuženika FO u iznosu od 1.350,00 Eur, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. srpnja 2023. navodi da je 3. srpnja 2020. kao prodavatelj s CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupcem zaključila Predugovor o kupoprodaji nekretnina koje su u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija označene kao kč. br. [katastarska čestica] i GRČ. 228, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Predugovor). CO je tužiteljici na ime kapare kao odustatnine isplatio iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, odnosno iznos od 75.600,00 kn. Predmetnim kupoprodajnim ugovorom tužiteljica je kao prodavatelj kupcu dala „klasična“ ugovorna jamstva u pogledu prava na posjed i vlasništvo na predmetnim nekretninama. Dana 7. kolovoza 2020. tuženik je uznemiravao tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti. Konkretno, isti je na zid kuće sagrađene na kč. br. GRČ 228, k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice zabio željeznu šipku promjera 14 mm. Tuženik da je istovario kamenje na nekretninu koja je u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, označena kč. br. [katastarska čestica], cesta površine 40 m2 k. o. [katastarska općina]. O navedenom je obaviještena i policija slijedom čega je dana 8. kolovoza 2020. sastavljen policijski zapisnik. Dakle, tuženik je dana 7. kolovoza 2020. uznemiravao tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti na nekretnini koja je u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija označena kao GRČ 228, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedeno je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-1353/2020 od 5. rujna 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-101/2023 od 15. svibnja 2023. Zbog uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice od strane tuženika, kupac CO je odlučio raskinuti zaključeni Predugovor. Kao razlog raskida Predugovora i pravnog posla kupoprodaje CO je istaknuo kako su posjed i pravo vlasništva tužiteljice uznemiravani iako je ista jamčila kako se predmetne nekretnine nalaze u njezinom isključivom posjedu kao i da pravo vlasništva nije uznemiravano. Tu se posebno ističe kako tužiteljici doslovno nikada nije ni palo na pamet da bi moglo doći do takvog događaja kao što je bio slučaj 7. kolovoza 2020. godine, niti je očekivala da će tuženik uznemiravati njena vlasnička prava zato što se ranije nisu događala ikakva uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice. Dodatno, ista nije ni mogla predvidjeti da će uznemiravanje prava vlasništva biti toliko ozbiljno da dođe do raskida Predugovora, odnosno pravnog posla kupoprodaje. Stoga, zbog svih navedenih činjenica, a posebno zbog činjenice da je raskid Predugovora nastao zbog krivnje tužiteljice, odnosno zbog postupanja tuženika, tužiteljica i CO su 6. listopada 2020. zaključili Sporazum kojim su regulirali međusobna prava i obveze proizašle iz sklopljenog Predugovora. U Sporazumu je jasno navedeno da je tužiteljica vratila CO dvostruki iznos primljene kapare kao odustatnine, odnosno iznos od 20.000,00 EUR, što je protuvrijednost od 151.000,00 kn prema tečaju na dan isplate. Kao rezultat protupravnog postupanja tuženika kojim je uznemiravao tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti na nekretnini GRČ. 228, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužiteljici je nastupila materijalna šteta koja se ogleda u činjenici da je tužiteljica bila dužna vratiti dvostruki iznos onoga što je primila na ime kapare kao odustatnine, odnosno zbog protupravnog ponašanja tuženika tužiteljica je pretrpjela materijalnu štetu u iznosu 10.000,00 EUR. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Činjenični supstrat predmetne tužbe, odnosno njezin ključni dio (Predugovor o kupoprodaji nekretnina 03. srpnja 2020. godine) da je zapravo apsolutna fikcija odnosno simulacija (čl. 285. Zakona o obveznim odnosima), i prije scenarij nekakve televizijske dokumentarne produkcije o perfidnim, ali istodobno prozirnim, pokušajima protupravnog stjecanja imovinske koristi zlouporabom pravosudnog sustava, nego stvarna životna i pravna situacija. Premda željeznu šipku (jednu!) zabijenu u zid kuće sagrađene na grč. 228 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice nije vidio nitko osim ovdje tužiteljice i njezinog supruga, ŽO, još je manje itko vidio ovdje tuženika kako zabija tu šipku u tužiteljičinu kuću (uzgred budi rečeno, staru kamenu kućicu u kojoj nitko nije stanovao i koja danas više ne postoji budući ju je tužiteljica u sklopu rekonstrukcije srušila do temelja), činjenica jest da je pravomoćnom sudskom odlukom (P-1353/2020-46, toč. I) naloženo ovdje tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu IO zabijanjem željezne šipke na grč. 228 k. o. [katastarska općina]. Pritom se ističe kako nasipavanje kamenja koje se također spominje u navedenoj presudi nema nikakve veze s tužiteljicom niti s njezinim nekretninama oznake grč. 228 ili 210 k. o. [katastarska općina]. Međutim, ono što svakako jest sporno u ovoj pravnoj stvari je Predugovor o kupoprodaji nekretnine koji su navodno sklopili IO i CO **.**.2020. Iz sadržaja navedenog „predugovora” posve jasno proizlazi da se ne radi o samo još jednom, uobičajenom predugovoru. Da je tome tako vidljivo je i iz same tužbe (toč. II.) u kojoj tužiteljica, ničim izazvana, posebno ističe kako je tužiteljica kao prodavatelj cit. ....”kupcu dala „klasična” ugovorna jamstva u pogledu prava na posjed i vlasništvo na predmetnim nekretninama.” Zašto to posebno isticati? Zato jer je i tužiteljici jasno kako ta ugovorna jamstva u navedenom predugovoru su sve samo ne „klasična” ugovorna jamstva. Naime, pod klasična jamstva mogle bi se podvesti odredbe čl. 5. st. 1, 2, 3 i 6 „Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 03. srpnja 2020. godine, no nikako ne i odredbe st. 4 i 5 istog članka. Ovo iz razloga što je normalno očekivati da prodavatelj jamči za one stvari koje ovise o njegovoj volji, dispoziciji ili bilo kakvoj radnji, ali nije normalno ni uobičajeno pod prijetnjom vraćanja dvostruke kapare jamčiti da treće osobe neće nešto učiniti i to u budućnosti, nakon sklapanja predmetnog „predugovora”. No, ovdje se upravo to dogodilo – prodavateljica, ovdje tužiteljica, jamči kupcu da treće osobe neće poduzeti ništa što se može okarakterizirati kao smetanje posjeda ili uznemiravanje vlasništva, a ako treće osobe tako nešto učine, ona se obvezuje vratiti kupcu dvostruku kaparu. Upravo u ovom dijelu je predmetni „predugovor” posve neuobičajeno precizan, kao da je pisan nakon određenog smetanja i/ili uznemiravanja, a ne prije njega što bi se moglo očekivati. I onda slijedi vrhunac, parnični postupak radi uznemiravanja vlasništva spram FO pokreće sama tužiteljica i to radi zabijanja 1 (jedne) željezne šipke u zid grč. 228 k. o. [katastarska općina] i potom, valjda, o tome brže-bolje obavještava kupca koji dopisom od 28. rujna 2020. godine raskida Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 03. srpnja 2020. godine. Pritom valja istaknuti još neke, najblaže rečeno, zanimljivosti. Tužiteljica saslušana u postupku P-1353/2020, a ni njezin suprug, ŽO, nisu ni jednom riječju spomenuli postojanje nekog predugovora, raskid istoga i nastanak štete zbog tužiteljevog uznemiravanja!? Premda, naravno, potpisi na predugovoru od 03. srpnja 2020. godine nisu ovjereni kako bi se moglo nesumnjivo utvrditi kada je predugovor doista napisan i sklopljen, ne postoji dokaz o vremenu transakcije kapare prema tom istom predugovoru, a nema ni dokaza o vremenu transakcije povrata dvostruke kapare, čitanjem dokumentacije dostavljene uz tužbu može se uočiti jedan, opet najblaže rečeno, zanimljiv „tipfeler”. U Obavijesti o raskidu od **.**.2020. CO obavještava IO kako raskida Predugovor o kupoprodaji nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i grč. 228, obje k. o. [katastarska općina], cit. „... sklopljenog 3. srpnja 2023. između Vas kao Prodavatelja i mene kao Kupca.” Dakle, CO pišući obavijest o raskidu ugovora 2020. godine greškom kao godinu sklapanja ugovora navodi 2023. umjesto 2020.!!!??? Nerijetka pogreška u pisanju samo kada se u tekućoj godini piše o događaju/ispravi iz neke ranije godine! Radi boljeg praćenja scenarija – tužba u ovoj pravnoj stvari je sastavljena 21. srpnja 2023. Čini se da je sastavljanje Obavijesti o raskidu vremenski daleko bliže srpnju 2023. nego rujnu 2020. No, pored svega naprijed navedenog, predmetni tužbeni zahtjev je neosnovan i stoga jer u konkretnoj pravnoj situaciji, kad bi se i prihvatilo da Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. srpnja 2020. nije ništavan pravni posao premda se u stvarnosti radi o apsolutnoj simulaciji, tužiteljica nije bila dužna „kupcu” TO isplatiti dvostruki iznos primljene kapare. Naime, budući je „kupac” CO raskinuo predugovor, obje su strane oslobođene svojih obveza (čl. 368. ZOO-a). „Kupac” CO nakon raskida navedenog predugovora nije imao pravo zahtijevati vraćanje dvostrukog iznosa kapare, pa slijedom toga ni ovdje tužiteljica nije bila dužna isplatiti dvostruki iznos primljene kapare već isključivo vratiti primljeno. U takvoj situaciji, ukoliko je tako nešto, preko primljene kapare, tužiteljica bilo kome i isplatila, za to nije i ne može biti odgovoran ovdje tuženik, štetu je tužiteljica nanijela sama sebi! Zajedničko obilježje svih vrsta pojačanja ugovora (ugovorne kazne, kapare...) jest njihova akcesornost odnosno povezanost s glavnom (pred) ugovornom obvezom. Sporazum o kapari dijeli pravnu sudbinu glavne obveze na čije se osiguranje odnose, pa je ovdje tužiteljica raskidom navedenog predugovora od strane „kupca” VO oslobođena obveze vraćanja dvostrukog iznosa kapare (Kad je ugovorna kazna ugovorena za slučaj da dužnik zakasni s ispunjenjem obveze, a ugovor se raskine, vjerovnik nema pravo na ugovornu kaznu, VS, Rev-2024/84 od 5. veljače 1985., PSP-28/58, objavljeno u: I i drugi, Komentar Zakona o obveznim odnosima, NN Zagreb 2014., str. 563). S obzirom na sve naprijed navedeno tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, uz obvezivanje tužiteljice da tuženiku nadoknadi trošak ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana.

3. Tužiteljica osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Obavijesti o raskidu (list 5 spisa), Sporazuma od 6. listopada 2020. (list 7 spisa), Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. srpnja 2020. (list 8-10 spisa), Presude ovoga suda pod posl. br. P- 1353/2020-46 (list 12-16 spisa), Presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž- 101/2023-3 (list 17-20 spisa), saslušani sud svjedok CO (list 59-60 spisa), svjedok ŽO (list 60-61 spisa), tužiteljica (list 61-62 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni predmet pod posl. br. P-1353/2020.

5. Nije provedeno vještačenje po vještaku informatike na računalu punomoćnika tužiteljice, obzirom je isti tijekom postupka izjavio da više nema računalo na kojem su sastavljani predugovor o kupoprodaji i Sporazum od 6. listopada 2020. Sud smatra da samom izjavom da više nema računalo isto nije dokazano, te da odgovornost za neprovođenje ovog dokaza ide na teret tužiteljice, koja nije dokazala da Predugovor i Sporazum su pisani 2020, a ne 2023. Sud smatra da je punomoćnik tužiteljice raspolagao računalom, obzirom se isti koristio u poslovne svrhe, da bi o tome imao dokumentaciju, ili npr. račun o kupnji drugog računala u periodu od 2020. do 2023. Nije proveden dokaz po vještaku psihologu na okolnosti mogućnosti greške u pisanju godine na Obavijesti o raskidu od 28. rujna 2020. koja se tiče godine sklapanja Predugovora (2023.) jer sud smatra da se iz ovakve greške, a bez vještačenja i same osobe koja je pisala Dopis ne može smatrati da bi zaključak psihologa bio vjerodostojan, odnosno da bi bio na nivou mogućih pretpostavki, tj. u sudskom postupku neodlučan. Isto tako sud nije prihvatio dokaz tuženika da se vještači računalo na kojem je pisana Obavijest o raskidu od 28. rujna 2020. jer je u postupku utvrđeno iz iskaza svjedoka VO, koji nije stranka u ovom postupku, da je pisano na privatnom računalu svjedoka ili njegove kćerke, te nije utvrđeno ni koja vrsta računala je bila (kućno ili prijenosno), provođenje takvog dokaza sud smatra da je i nemoguće u ovom postupku obzirom na iskaz ovog svjedoka.

6. Nesporno je da postoji pravomoćna sudska presuda ovoga suda pod posl. br. P- 1353/2020-46 kojom je utvrđeno da je tuženi uznemiravao tužiteljicu u pravu vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom ovosudnog Predugovora i to u kolovozu 2020., iz iste je razvidno da je tužiteljica nekretnine stekla u ožujku 2020. Iz uvida u ovaj predmet, tj. zapisnik sa iskazom tužiteljice i njenog supruga ŽO razvidno je da oni uopće ne spominju da postoji namjera prodaje nekretnina, u bitnome se navodi da su obilazili nekretnine i uočili uznemiravanje 8. kolovoza 2020., do tada nije bilo problema sa tuženikom. Tužiteljica da je prije toga shvatila po tuženikom govoru tijela, da s njima ne želi razgovarati.

7. Sud u ovom postupku nije cijenio navode tuženika da tužiteljica uopće ne bi bila dužna platiti dvostruku kaparu kupcu, jer je zaključio da nije niti dokazala da je isplatila novčani iznos na ime dvostruke kapare u visini od 10.000,00 EUR kupcu TO, za koji iznos tereti tuženika da joj je dužan kao nastala joj materijalna šteta. Ovo iz slijedećih utvrđenja i razloga.

8. U Obavijesti o raskidu od 28. rujna 2020. između ostalog je napisano da je Predugovor bio sklopljen 3. srpnja 2023., da se predugovor raskida zbog razloga iz čl. 5 istog koji da je ugovoren kao bitan sastojak, tj. zbog uznemiravanja prava vlasništva, stavljanja kamenja na put koji vodi na predmetne nekretnine, stavljanja željeznih šipki oko nekretnina. Istim se traži povrat dvostruke kapare.

9. Iz Sporazuma od 6. listopada 2020. razvidno je da su u istome stranke (tužiteljica- prodavatelj i CO kupac) konstatirale da su zaključile predugovor za k. č. [katastarska čestica] i grč. 228 k. o. [katastarska općina], da ga raskidaju i da je na dan sklapanja istog prodavatelj isplatio kupcu 20.000,00 Eur protuvrijednost u kunama.

10. Iz Predugovora zaključenog između tužiteljice kao prodavatelja i VO kao kupca od dana 3. srpnja 2020. utvrđeno je da stranke dogovaraju predmet prodaje, kupoprodajnu cijenu, krajnji rok za isplatu kupoprodajne cijene, da je kupac isplatio kaparu u iznosu od 10.000,00 Eur kao odustatninu, ugovoreno je i da ako prodavatelj odustane od sklapanja ugovora ili je odgovoran za prestanak predugovora da vraća kupcu kaparu u dvostrukom iznosu. U čl. 5 ugovorena su jamstva koja daje prodavatelj kupcu, pa tako između ostalog se navodi u st. 4 da jamči da ne postoji spor sa susjedima oko međa, lokacije ograde, da su nekretnine u isključivom, samostalnom posjedu, da na nekretninama neće doći do uznemiravanja prava posjeda i vlasništva. U st. 5 istog članka se navodi da ukoliko se nakon zaključenja predugovora utvrdi da činjenično stanje ne odgovara stanju navedenom u predugovoru, prethodnom stavku ili ukoliko dođe do smetanja posjeda i/ili uznemiravanja prava vlasništva odnosno bilo kakvog spora koji se odnosi na posjedovno ili vlasničko uznemiravanje, u tom slučaju da kupac ima pravo raskinuti ugovor i tražiti povrat dvostruke kapare. Sud smatra da je u pravu tuženi kada navodi da je formulacija o jamstvima, koje daje prodavatelj kupcu, značajno istaknuta, naglašena, detaljna, doista neuobičajena u usporedbi sa uobičajenim sadržajima predugovora o kupoprodaji, doista proizlazi kao da se očekivalo da će doći do uznemiravanja posjeda ili vlasništva, sudskog spora u vezi s predmetom prodaje, a ne kao da uopće nema bilo kakvih nesuglasja i problema u vezi s nekretninama koje su predmet prodaje.

11. Svjedok CO u iskazu je naveo da ima dvije kćerke i htio je za njih kupiti kuće. Naišao je na dvije kuće u [adresa], jedna do druge, to mu se činilo prigodnim za ono što je planirao. Došao je do broja tužiteljice i ustvari je nagovorio da mu proda te dvije kuće. Dogovorili su se da će mu prodati, samo što da prije mora srediti put tj. riješiti vlasništvo istog, napomenula mu je da ima nezgodnog susjeda, no on nije uopće išao za tim. Sklopili su predugovor, dao joj je novac na ime kapare, 10.000 eura, a negdje do 10. mjeseca 2000. je ona trebala riješiti put. Inače su se nalazili u kafiću Bura, na Bulevardu, predugovor je pripremila tužiteljica, odnosno njezin odvjetnik. Dok je bio na godišnjem, u kolovozu sa obitelji, javila mu je tužiteljica da je susjed ostavio nekakvo kamenje odnosno grote i zabio tondin. Kad se vratio sa godišnjeg otišao je do lica mjesta i vidio te grote. Tada je počeo razmišljati da ipak ne bi htio da jednog dana njegova djeca imaju problema, a pogotovo mlađa kćerka koja je više umjetnički tip. Odlučio je nakon toga da odustaje od ugovora. Pripremio je jedno pismo koje je predao osobno tužiteljici također u ovom kafiću Bura. Kada mu se pokazuje pismo sa lista 5 spisa odgovara da je to pismo koje je napisao. Kada ga se pita zbog čega je napisao godina 2023. za godinu kada je sklopljen predugovor, odgovara da on inače ima disleksiju pa mu se zna dogoditi da napiše pogrešno. Kasnije je tužiteljica odnosno njezin odvjetnik sastavio sporazum o raskidu koji je pročitao i potpisao, ona mu je vratila dvostruku kaparu. Grote na putu je vidio između 15. kolovoza pa do 1. rujna, a nije vidio nikakvu šipku, ne sjeća se. Njemu je tužiteljica rekla da će sa kućama dobiti i put kad riješi vlasništvo. U predugovoru nije spomenut put, a on joj vjerovao na riječ. Taj put je vodio do kuća. Njemu je ona rekla da će imovinskopravno riješiti put. Ne zna da li je ona trebala kupiti put ili nekoga tužiti da bi stekla vlasništvo. Nisu pričali o vlasništvu tog puta detaljno. Na kraju nije kupio niti jednu kuću. Na licu mjesta su bile dvije stare kuće, na katastru je vidio da su ucrtane. Gledao je da su na planu ucrtane dvije kuće, a vidio je koje čestice su navedene u predugovoru, mislio je u istim gabaritima sagraditi nove kuće na mjestu starih i eventualno između staviti jedan bazen, to bi bilo podobno i za iznajmljivanje, to su dvije manje kućice. Pretpostavlja da je napisao na obavijesti o raskidu da je sastavljen u [adresa] zato što se kuće nalaze u [adresa], misli da to nije bitno. Ovu obavijest je diktirao svojoj kćerci koja je pisala na svom računalu. Pun. tužitelja se protivi pitanju da li je računalo bilo kućno ili prijenosno, i čije bi bilo vlasništvo računala. Sudac dozvoljava pitanje. Ne sjeća se da li je računalo bilo kućno ili prijenosno.

11.1. Sud smatra cijeneći iskaz svjedoka i sadržaj Predugovora, da je nelogično da u Predugovoru koji je detaljno razradio što sve jamči tužiteljica, se ne spominje glavni razlog zbog čega je prolongirano sklapanje kupoprodajnog ugovora (sređivanje puta). Nadalje, nelogično je da se svjedok ne sjeća da je vidio šipku, a u Obavijesti o raskidu spominje oko nekretnine više željeznih šipki. Objašnjava da je greška u pisanju godine (2020,2023) u Obavijesti vjerojatno zbog njegove disleksije, a što je neuvjerljivo, jer kasnije navodi da je pisala Obavijest njegova kćerka, a on da joj je diktirao. Dakle, iskaz svjedoka sud cijeni kao nevjerodostojnog, neuvjerljivog kada navodi da ga nije zanimao put, vlasništvo istog, da je vjerovao tužiteljici koju inače ne poznaje na riječ, naravno da je pristup kućama vrlo važan. Nelogično je da bi isplaćivao 10.000,00 Eur, što nije malo novaca, a bez da bi bio siguran da može nesmetano pristupiti nekretninama.

12. Svjedok ŽO, suprug tužiteljice, u svom iskazu naveo je da zna da je njegova supruga dogovarala prodaju TO i djelomično je bio upoznat o tome što je dogovarala. Misli da bi se bila i realizirala prodaja da nije bilo problema sa tuženikom i zatvaranjem puta. Osim zatvaranja puta kamenjem tuženik je i zabio šipku u zid, a pred neka dva mjeseca im je u jednu od njihovih kuća koje iznajmljuju zabio šipku u fasadu, tj. napravio je više rupa, desetak. Zatvarao im je i portun koji je bio na putu koji je u vlasništvu od njega, njegove supruge, Općine Lovran i desetak drugih suvlasnika. Tuženik nije suvlasnik tog puta, a niti u njegovom posjedu. Kuće koje je njegova supruga prodavala TO nalazile su se u vrijeme prodaje na tri čestice i to: k. č. [katastarska čestica]. Misli da je negdje u 9. mjesecu došlo do odustajanja od kupnje i pretpostavlja zbog puta tj. problema sa istim, tj. zbog problema sa susjedom. Njegova supruga se nalazila u [adresa] sa CO misli u nekom kafiću na Belvederu ili Bulevardu. Majka od tuženika je vlasnica kuće u koju dolazi tuženik i ne zna zbog čega im radi probleme. Njegova majka im nikada pa ni danas nije radila probleme. Njegova supruga je dobila 10.000 eura kapare, a vratila je 20.000 eura TO. Ne zna da li je CO i to na licu mjesta vidio ono što je napravio tuženik. Njegova žena je rekla TO da imaju problema sa tuženikom. Njemu je rekla žena da je EO odustao od kupnje jer je vidio šipku i nabacano kamenje i da ne želi probleme. Prodaja ovih nekretnina nije bila oglašena, ne zna kako je EO došao do njegove supruge. Njegova supruga je prodavala TO i česticu k. č. [katastarska čestica]. Svjedok je maknuo kamenje i šipku sa puta u kolovozu, a tuženik i njegova supruga su ga snimali sa mobitela i rekli da će objaviti to na društvenim mrežama. To je bilo 7.8. Šipku i kamenje je vratio na nekretninu majke tuženika.

12.1. Iskaz ovog svjedoka sud cijeni također kao neuvjerljivog jer ispada da svjedok, koji je suprug tužiteljice, samo ponešto zna o dogovoru njegove supruge o prodaji TO, a detaljno je pak upoznat s onim što se dešavalo sa nekretninama na terenu. Tvrdi da je supruga prodavala nekretninu koja se ne navodi u Predugovoru, pretpostavlja zašto je došlo do raskida, odnosno ispada da uopće se nije raspitivao o pravnom poslu zbog kojeg je njegova supruga izgubila 10.000,00 EUR . Ponavlja se da niti on u drugom sudskom postupku nije jednom riječi spomenuo da je bio zaključen predugovor za prodaju nekretnina na kojima je bilo uznemiravanje prava vlasništva. Dakle, iskaz ovog svjedoka sud cijeni kao prilagođenog potrebama uspjeha u sporu tužiteljice.

13. Tužiteljica IO u svom iskazu navela je da je početkom 2020. kupila nekretnine koje je kasnije prodavala TO. Negdje u 5. mjesecu 2020. kontaktirao ju je CO i rekao da je zainteresiran za kupnju ove dvije kućice, pričao je o svojim kćerkama i nagovarao da mu proda. Kad je kupovala ove dvije kućice razgovarala je sa majkom od tuženika i pitala da li bi prodala dio svoje čestice kako bi imali izlaz na cestu i za ove dvije kućice. Kad su ih kupili obratio joj se tuženik i rekao da se neće prodati taj dio čestice i da ne žele sa njima pregovarati. Odvjetniku je odnijela podatke koje treba navesti u predugovoru koji je trebala sklopiti sa CO, a ne zna zašto se spominju samo dvije čestice, a ne tri u Predugovoru. CO je rekao da želi da mu se isplati dvostruka kapara ukoliko odustane od prodaje i da će kasnije u ugovoru sve detaljno navesti. Obećala je MO da će riješiti problem sa neugodnim susjedom i raščistiti problem sa putem, dala je zahtjev u Općini Lovran da joj se dozvoli pristup i dobila je dopuštenje za pristup. Smatrala je da će uspjeti riješiti put i dan danas vjeruje u to. Naime, radi se o kućicama koje su okružene sa drugim kućama i prijašnji vlasnik nije imao potrebu za doći automobilom do njih. Oni su ih kupili sa namjerom iznajmljivanja i majka od tuženika joj je rekla da nema problema sa pristupom. Kasnije je utvrdila da je otac od prodavateljice od koje su oni kupili ove dvije kućice bio suvlasnik puta pa je ona pokrenula postupak na naknadno pronađenu imovinu i naknadno su s njom sklopili ugovor i za kupnju dijela puta. Misli da je suvlasnica puta na kojem je tuženik postavio kamenje postala negdje u kolovozu 2020. Ne može se sjetiti točno kada su na terenu nastali problemi sa tuženikom, a smatrala je da je problematičan već u vrijeme sklapanja predugovora, jer je bilo tada rečeno da im se ne želi prodati dio koji je prije bilo obećan. Nakon što je kamenje postavljeno na putu nazvala je VO, obavijestila ga o istome i poslala mu fotografije sa lica mjesta. Kasnije je MO kada je došao na lice mjesta pokazala kamenje koje je već bilo na livadi, njega je odložio njen suprug. Njoj se nije žurilo prodati ove nekretnine, ali joj je čovjek bio ponudio više novaca i mislila je zaraditi. Nakon što je na licu mjesta vidio situaciju, CO je rekao da će razmisliti. Negdje krajem 9. mjeseca joj je rekao da odustaje, našli su se i tada joj je službeno predao papir, ona je još nudila ako bi ipak htio kupiti. No, na kraju se i konzultirala sa odvjetnikom te pristala vrati dvostruku kaparu, negdje u listopadu su potpisali Sporazum. CO je rekao da ne želi imati problema i da mu netko postavlja kamenje ili zabija šipka. Put na kojem je postavljeno kamenje ima broj čestice [katastarska čestica]. Sporazum je sastavio njen odvjetnik.

13.1. Iskaz tužiteljice je također neuvjerljiv, pa dijelom i u suprotnosti sa iskazom svjedoka VO, te njenim iskazom danim u postupku pod posl. br.P- 1353/2020. Izjavljuje da joj se nije žurilo sa prodajom, da je bila nagovorena od VO da mu proda, ali je obećala da će sve riješiti do listopada 2020.u tri mjeseca, iako je već imala problema sa pristupnim putem, susjedom. Nelogično je da prodaje nekretnine koje je tek kupila. U drugom postupku navodi da nije bilo problema sa susjedom do kolovoza 2020. CO izjavljuje da on ne zna da li je trebala kupiti put ili nekoga tužiti. Tužiteljica ne zna objasniti zašto u predugovoru nema tri čestice koje su se prodavale, a dala je sve podatke odvjetniku. Svjedok CO ne navodi da je on uvjetovao dvostruku kaparu u slučaju raskida, pa je nelogično da si je tužiteljica nametnula toliku obavezu u situaciji kada joj se ne žuri s prodajom, tj, nagovorena je na istu, a ima neizvjesnu situaciju sa susjedom.

14. Dakle, sud je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP-a cijenio svaki provedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pa utvrdio da tužiteljica nije dokazala u ovom postupku da joj je nastala materijalna šteta zbog razloga na strani tuženika. Nije dokazala pretpostavke iz čl. 1046, 185, 1089, 1090 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Sudu je između ostalog nelogično i neuvjerljivo da nitko od sudionika posla koji je navodno raskinut ne iskazuje ništa o detaljima isplate, dokazima o isplati, gdje su se isplate dogodile, ni da bi sve bilo isplaćeno na ruke, bez ikakvog podizanja novaca sa računa u banci, tj. da ne bi postojao bilo kakav materijalni dokaz o novčanim transakcijama od 10.000,00 Eur i 20.000,00 Eur. Sud smatra da tužiteljica dakle nije dokazala da je pravni posao bio sklopljen sa ciljem stvarne kupoprodaje, te da je raskinut zbog razloga koje ona navodi.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

16. Sud je o parničnom trošku tuženika odlučivao temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužiteljica nije uspjela u sporu, pa je dužna platiti parnični trošak tuženika koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.toč. 1), za zastupanje na 3 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1), za sastav jednog podneska u iznosu od 200,00 Eur (Tbr. 8. toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 250,00 EUR. Tuženi je imao i trošak vještaka informatičke struke u iznosu od 100,00 EUR.

U Opatiji 9. siječnja 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 146,45 EUR Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Sudska pristojba za odgovor na tužbu