Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4967/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆI, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika ĆI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-740/2022 od 21. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆI i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik ĆI je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 132,72 eura (stotridesetdvaeuraisedamdesettdvacenta)/1.000,00 (tisuću) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadeset sedam centi) /100,00 (sto) kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova. Okrivljenik navodi kako nije moguće da rješenje u usmenoj formi proizvodi pravni učinak te ističe kako nije bio svjestan da mu je izrečena samoizolacija jer je mislio da se radi o greški, kada mu je policajac isto saopćio na graničnom prijelazu. Ističe i kako nikome nije dao svoje podatke niti broj te da je prijavljen na drugoj adresi od one na kojoj su ga tražiti policijski službenici. Nadalje, ističe kako je sud donoseći presudu primijenio zakon, odnosno njegovu odredbu, koja još nije bio na snazi. Ističe i kako je netočno da je ranije kažnjavan, kako ističe prvostupanjski sud, a što utječe na visinu kazne, te da je prethodno prebolio infekciju Covid-19.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda na koju okrivljenik samo paušalno ukazuje u žalbi, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Žalbeni navod okrivljenika, da ga je policajac samo usmeno, bez izdavanja rješenja, upozorio da je u samoizolaciji, nije razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, kako je to valjano obrazložio i prvostupanjski sud, a time okrivljenik niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, koje se nije pridržavao, a s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije, okrivljeniku nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika da su ga policijski službenici tražili na drugoj adresi, od adrese njegovog prebivališta, budući da samoizolacija može biti određena u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru, a iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku bila izrečena upravo na adresi navedenoj u optužnom prijedlogu te izreci pobijane presude, te da je u postupku terenskom provjerom utvrđeno da se okrivljenik mjere ne pridržava. Također, neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud primijenio zakon koji nije mogao primijeniti, odnosno odredbu članka 47. stavka 2. točke 8. a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 143/21.), jer je, suprotno žalbenim navodima, primijenjen upravo Zakon o zaštiti pučanstva koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno odredba članka 47. stavka 2. točke 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 47/20.). U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je Covid 19 prethodno već prebolio i za što prilaže liječničku potvrdu, ističe se da se mjera samoizolacije može izricati i više puta, ovisno o okolnostima u kojima je okrivljenik bio, te se ne izriče isključivo oboljelima.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, a u odnosu na žalbeni navod okrivljenika, da je za sve prekršaje za koje je ranije kažnjavan nastupila rehabilitacija, ističe se da je isti neosnovan, budući da iz potvrde o njegovoj ranijoj kažnjavanosti, a u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi drukčije, jer je posljednja osuđujuća odluka iz područja prometnih prekršaja pravomoćna 4. srpnja 2022.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.