Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-11294/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZF, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) i dr., rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula - Pola, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pp-2467/2024 od 1. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula - Pola, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se okr. ZF za prekršaj iz članka 286. stavka 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 31. listopada 2024. u 15,05 sati do 1. studenoga 2024. u 10,00 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, pa mu je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 13 (trinaest) dana zatvora.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli - Pola okr. ZF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 286. stavka 4. i 12., članka 199. stavka 2. i 7., članka 238. stavka 1. i 7. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki 1. primijenjena uvjetna osuda, na način da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od pet mjeseci ne počini ovakvo ili slično djelo za koje mu je izrečena ista ili teža kazna, a za preostale prekršaje izrečena je ukupna novčana kazna u iznosu od 1.050,00 eura.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima od 31. listopada 2024. u 15,05 sati do 1. studenoga 2024. u 10,00 sati, uračunato u kaznu, kao 2 dana zatvora.
1.2.Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 51,00 eura.
1.3. Istom presudom odbijen je prijedlog Policijske uprave istarske za oduzimanje privremeno oduzetog predmeta, osobnog automobila marke "Citroen", tip "Xsara", broj šasije [broj šasije], boja srebrna – s efektom, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ZFB, sa prebivalištem u [adresa].
2.Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi i odluke o ne oduzimanju predmeta.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je djelomično osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući navode žalbe u pogledu odluke o prekršajno pravnoj sankciji za djelo iz članka 286. stavka 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj sud je mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za predmetni prekršaj nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika, težinu i opasnost djela, a precijenio je utvrđene olakotne okolnosti. Iako je prvostupanjski sud utvrdio otegotnu okolnost u vidu ranije pravomoćne kažnjavanosti za prometne prekršaje tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odmjeravanja kazne. U pravu je žalitelj da je okrivljenik pravomoćno osuđivan zbog najtežih prometnih prekršaja u pogledu kojih djela su već bile izricane blaže novčane kazne, pa pri takvom utvrđenju nisu ostvareni uvjeti za primjenu mjere upozorenja kao najblaže zakonom propisane sankcije, jer se očito može zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na počinitelja da se ubuduće kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već naprotiv pokazuje ustrajnost i bezobzirnost, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne. Stoga je prihvaćanjem žalbe, imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj (od 1.320 do 2.650 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude. Naime, ovaj sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem strože vrste kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, pa je preostalo za izdržati 13 dana zatvora.
6.Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela, a privremeno je oduzet od počinitelja (i nije njegovo vlasništvo). Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste kazne primjerenog trajanja, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetno protupravno postupanje, jer se na temelju dosadašnjeg sankcioniranja ne može zaključivati da su ranije poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
7.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
ZAPISNIČARKA
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli - Pola u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.