Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2608/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, zbog ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1003/2021 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1003/2021 od 28. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl.2 Ugovora o kreditu broj 418-50-2737992 od 31. ožujka 2005. zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je, u čl.1. ugovoren iznos kredita od 147.400,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, čl.7 u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje anuiteta u CHF, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl.2 Ugovora o kreditu broj 418-50-2737992 od 31. ožujka 2005. zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III. Odbija se, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva tužitelja a koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos u kunama uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatu po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.205. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

IV. Svaka od stranaka snosit će svoje troškove ovog postupka."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak I.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak II.), čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom, a predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplata stečenog bez osnove zbog više plaćenih iznosa, zbog promjene tečaja CHF i kamatne stope.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 31. ožujka 2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 147.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da se tužitelj obvezao iznos vratiti s pripadajućim kamatama od 4,95% u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 240 mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća a prema otplatnom planu, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da tužitelj nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviješten o troškovima koji se tom naknadom podmiruju , odnosno o uslugama koje se njome plaćaju,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kojim je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu interesa i prava), protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i pravo potrošača i korisnika kredita, tako što su potrošačkim ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), te da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da u promatranom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita zbog promjene valutne klauzule u CHF tužitelj nije platio više kredita, te da zbog promjene kamatne stope tijekom tog razdoblja nije došlo do promjene kamatne stope.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojim su potvrđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom Ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po Ugovoru promjenjiva, a na temelju odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 4,95% godišnje.

12. Korisnik kredita, ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

13. Za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03), za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj Zakon bio na snazi, potom od 7. kolovoza 2007. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), odnosno članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14). Odredbom članka 84. ZZP/03, kao i kasnije odredbom članka 99. ZZP/07, propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijena poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

14. O tome da je u potrošačkom Ugovoru o kreditu nepoštena odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovornih parametara u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda u kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

15. S druge strane, presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VS RH broj Rev-2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditima, koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali, osim posebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

16. Naime, što se tiče valutne klauzule VS RH u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti je prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz Ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima ovdje tuženik u razdoblju od 1.listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih Ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu koje je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članka 96. i 97. ZZP/09, što nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu s tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

17. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502.a ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisano određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom i izrijekom predviđene uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe koje mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici, u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

18. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja propisano člankom 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i na valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od promjene određene norme kako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda.

20. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog Ugovora o kreditu, koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

21. Kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. travnja 2012. u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora koji je pravomoćno dovršen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi na temelju promjenjive kamatne stope kada je zastara počela teći ispočetka, odnosno donošenjem presude poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi na temelju valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena dana 12. lipnja 2019. to nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 371. ZOO-a.

22. Tuženiku se ukazuje da je u kolektivnom sporu razmatrano da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF izuzete od ispitivanja poštenosti pa je utvrđeno da prema tumačenju članka 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske Unije (u presudi broj C-26/13 od 30. travnja 2014.) i prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2017., propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini pisane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa ona podliježu testu poštenosti.

23. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a budući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da je između stranaka sklopljen Ugovor o potrošačkom kreditu sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

24. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer su i te ugovorne odredbe ništetne budući su protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu razumljive, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su takve odredbe ništetne pod točkom I. i II. izreke.

25. Sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, a kako je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru.

26. S obzirom da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije proizlazi da u utuženom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita tužitelj nije platio više zbog promjene valutne klauzule kao ni zbog promjene kamatne stope, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tome dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u osnovu dokazavši da je tuženik povrijedio njegova prava kao potrošača, dok je u pogledu visine zahtjeva utvrđeno da pretplate nije bilo, to je sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović