Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ob-77/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi razvoda braka, rješavajući žalbu tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog suda u Sisku od 5. lipnja 2024. poslovni broj P Ob-250/2023-9, 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Sisku od 5. lipnja 2024. poslovni broj P Ob-250/2023-9.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Razvodi se brak koji su dana **.**.2022. u [adresa], upisanim u MKV pod rednim brojem 70 za godinu 2022., za Matično područje [adresa], sklopili tužiteljica OE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik TE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Tuženik TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je tužiteljici OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi trošak postupka u iznosu od 526,54 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv predmetne presude i to u dijelu u kojem su priznati troškovi tužiteljici (točka II. izreke), tuženik je podnio pravovremenu žalbu, bez pozivanja na žalbene razloge, navodeći da ovakva odluka o troškovima nezakonita. U žalbi u bitnome navodi kako su se stranke mogle sporazumno razvesti i da se nije protivio razvodu braka, pa da je tužiteljica prouzročila parnični trošak. Stoga predlaže odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan, osim u odnosu na trošak sudske pristojbe koju stranke trebaju platiti svaka u pola dijela.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe kako navodi žalbe nisu osnovani, jer se tuženik protivio razvodu braka. Naime, tuženik je bio spreman pristati na razvod jedino ako budu ispunjeni njegovi uvjeti, što se nikako ne može smatrati pristankom na razvod braka. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i dosuditi tužiteljici trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 75,00 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 13,27 Eur-a.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši odluku o parničnim troškovima u presudi suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je odluka o troškovima suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

6. Nije počinjena niti koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Neosnovani su navodi žalitelja kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

8. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio odluku o troškovima postupka, navodeći za svaki pojedini trošak zašto ga priznaje, odnosno zašto ga ne priznaje. S ocjenom suda prvog stupnja, o tome koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, u cijelosti se slaže i ovaj žalbeni sud.

9. Neosnovano tuženik navodi kako nije dao povoda tužbi, jer da se nije protivio razvodu braka i da su stranke mogle sporazumno razvesti brak pa da ne bi bilo parničnih troškova. Iz predmeta spisa, nedvojbeno proizlazi kako je tuženik izjavio da će dati razvod ako tužiteljica kaže tko joj je pomogao odvesti stvari, kako bi protiv te osobe podnio kaznenu prijavu. Ovakvo postupanje tuženika, ne može nikako smatrati pristankom na razvod braka, kako to pravilno u odgovoru na žalbu ističe tužiteljica.

10. Imajući navedeno u vidu, te da je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a utvrdio koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenja spora i pravilno ocijenio kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa da joj pripadaju troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 Eur-a uvećano za sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 Eur-a.

11. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke o parničnim troškovima, to je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu u točki II. izreke presude suda prvog stupnja.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, nije osnovan, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora.

13. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran