Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-473/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sandre Galjar članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-83/2020-31 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– u daljnjem tekstu: ZKP) optuženika ŠB oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1 ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se žalba prihvati, te ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razgledanje, koje ga je dopisom broj KŽ-DO-549/2024 od 6. studenog 20204., vratilo na nadležni postupak.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te izveo pogrešan zaključak da tijekom kaznenog postupka nije dokazano da bi optuženik ŠB počinio kazneno djelo prijetnje na štetu policijskog službenika Policijske postaje Vukovar NB, a prijetnja je izrečena u vezi s radom policijskog službenika kao službene osobe. Državni odvjetnik se u žalbi poziva na iskaz svjedoka PB, policijskog službenika PP Vukovar, koji je dao iskaz dana 22. siječnja 2020., a iz kojeg iskaza po stajalištu državnog odvjetnika proizlazi da je optuženik prijetio policijskom službeniku NB nezadovoljan time što ga je isti prekršajno kaznio zbog pogrešnog parkiranja. Analizirajući iskaz navedenog svjedoka državni odvjetnik potpuno zanemaruje iskaz koji je taj isti svjedok dao na raspravi pred sudom, dakle kao konfrontirani dokaz i u kojem izričito navodi da se ovdje zapravo radilo o šali i zafrkanciji i on uopće nije ozbiljno shvatio ono što je optuženik tada rekao u usputnom razgovoru. Optuženik u svojoj obrani, a što potvrđuje i svjedok KB, koji je također bio na mjestu događaja, ističe da je doduše bio ljut zbog izrečene kazne za pogrešno parkiranje, ali je svom prijatelju svjedoku KB uputio riječi da bi ga izudarao, a ne da bi izudarao policajca. Naime, svjedok KB tvrdi suglasno kao i optuženik, da je on optuženika upozoravao na pogrešno parkiranje, a i još jedan njihov zajednički prijatelj je prolazio pa je optuženik usputno doviknuo da bi ga najradije izudarao. Ovaj svjedok također tvrdi da te riječi nisu uopće bile upućene policajcu, niti je optuženik pri tome simulirao nekakove udarce. Svjedok PB, policijski službenik u svom iskazu danom na raspravi također tvrdi da se uopće ne sjeća da bi optuženik gestikulirao na način kako mu se optužnicom stavlja na teret.

7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze i opravdano zaključio da nije sa dovoljno sigurnosti dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužnicom tereti. Prije svega je sporno da li je optuženik riječi koje je tom prilikom izgovorio uopće uputio policijskom službeniku NB, a posebice nije dokazano da bi se uopće radilo o ozbiljnoj prijetnji s obzirom na iskaz policijskog službenika PB. Taj svjedok izričito navodi da se ovdje radilo o nekoj šali i zafrkanciji, te ni on nije ozbiljno shvatio ono što je usputno optuženik izrekao. Da bi se radilo o kaznenom djelu prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. prije svega mora se raditi o ozbiljnoj prijetnji, u konkretnom slučaju da će oštećenika kojem je prijetnja upućena počinitelj teško tjelesno ozlijediti. Također je u postupku potrebno utvrditi namjeru počinitelja usmjerenu na ustrašivanje ili uznemiravanje oštećenika. Prvostupanjski sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdano zaključuje da na temelju izvedenih dokaza se ne može sa sigurnošću zaključiti da je optuženik ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela, te ga je pravilno primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe.

8. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZKP-a, te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon. Stoga je primjenom čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić